Brodaričanka Marija o životu u Litvi: ‘Litvanci su k’o depresivni roboti, a u njihovim autobusima se možeš udati’

Marija Bumbak, 25-godišnja studentica s Brodarice, provela je nekoliko mjeseci u Litvi u sklopu Erasmusa, programa razmjene studenata.

– Šta sjevernije to ladnije i tužnije, Litva je zemlja doslovno vrimena i tmurnih faca. Kažen doslovno, jer nema niti jedne planine u ciloj državi i šta naleti s vitron, naleti. Nikad u životu nisan doživila tako nagle promjene, u roku 20 minuta znalo se izminiti sunce, kiša, snig, sunce. Čoviku triba pokretni ormar da se prisvuče svako malo jer ako si ponija samo jednu vratu robe, naje.. si. Ne kaže se bezveze ‘kakvo vrime, takvi ljudi’. Litvanci koji ne žive na morskoj strani su uglavnom ki depresivni roboti. U njima veselja ni za lik, ne daj bože da se nasmiješ u autobusu ili da glasnije pričaš, cili bus se okrene i bulji u tebe jer je to njima nepristojno. Cilo stanovništvo kuka još o SSSR-u, a i da spomenen da in je stopa saumobojstava najveća u Europi, ali iz kojeg razloga ne znan. Totalno izbjegavaju ikakav kontakt sa strancima ki da smo svemirci, šta je čudno jer je cili Vilnius prepun studenata od svakuda – priča nam mlada Brodaričanka koja studira na Sveučilištu Baltazar.

litva

Kako nam Marija priča, u Litvi je zaposlenost visoka, primanja dobra, a u četiri mjeseca koliko je bila gore, nije vidjela lošiji automobil.

– U centrima sve markirani dućani i roba je skupa ki zlato. Hrana je doduše cijene ki kod nas, ovisi o proizvodu naravno, al je kvaliteta duplo lošija. Pekare ne postoje, ide se onaj zapakirani kruv, a sve šta imaju u dućanima je uvezeno. Cijeli studentski dom je živija na pašti, lososu i jeftinin pizzama koje nisu ni za najveća pijanstva za isti. Menza nema, a tradicionalna hrana nije ni za vidjeti, a kamoli isti. Mi smo nadobudno ošli probati slavna jela i na tome je  ostalo. Probali smo doć do mesa, al’ od masti i ulja bilo je nemoguće. Litvanci nisu neki gurmani, a takvin ljudima nije za virovat. Kod nas nema sritnijeg čovika nego kad ima pršuta i sira isprid sebe ili kad se izležaje na suncu cili dan, pije jednu kavu koja se skorupila tri puta – iskrena je Marija.

litva6

Glavni grad Litve, Vilnius, je mali grad okružen zelenilom, nudi dosta mjesta za izaći i bogati noćni život. Izaći se može svaku noć, priča nam, jer ima bezbroj dobrih klubova i barova kao i mnoštvo ljudi na ulicama.

– Grad je neka mišancija kultura, od grčkog stila, do crvenih ciglastih crkava i kamenih kula, imaš osjećaj da si upa u neku zbrku al nekako sve usklađeno.  Morska strana je totalno druga priča, predivni gradovi sa prelipin pješčanim plažama koje oduzimaju dah. Pogled u daljinu, more kojen nema kraja, a niti jednog otočića na vidiku, izgubiš se u plavetnilu. Tamo se uživa i zabavlja. Putovalo se svugdi u obližnje zemlje jer su karte prejeftine. Tako za putovanje od 400 km platite 35 kn ili cak 7 kn, a bus je ki vila, moš se udat u njemu. Pa kako to usporediti sa našin prijevoznicima.  Iako Litva definitivno nije zemlja za mene, a i sumnjan za ikojeg Dalmatinca, imala san i prelipih iskustava tamo koje ću pantiti cili život, a to je onaj dio šta se tiče Erasmusa – priča nam.

litva3

Marija je imala priliku upoznati ljude iz cijeloga svijeta i shvatiti koliko se kultura neke zemlje izražava kroz osobu. Što je jednima običaj, drugima je nenormalno. Tokom boravka na sjeveru, Marija je provela kvalitetno vrijeme, upoznala dosta osoba s kojima je često organizirala razna druženja.

litva2

-Svi smo radili jedni za druge tradicionalna jela, tako da sam probala svašta. Od francuskih gulaša i kolača, autobuson poslanih sireva, turskih baklava prošvercanih u avionu, poljske vodke od bajama, portugalskih koktela, španjolskih tortilja do tajvanskih keksa. Moja musaka i čupavci su oduševili sve, a  napolitanke su bile najveći hit. Moj opći dojam je da su Francuzi najveći gurmani na svitu, večera s njima traje 3 ure minimalno, svaki komad se prožvače do zrna, a vino in je svetinja. Kad su me vidili da stavljan colu u vino gledali su me u čudu jer nikad nisu vidili da to neko radi. Onda su se naljutili na mene i zabranili mi da to radin isprid njih jer su me skoro lansirali u svemir radi toga. Španjolci to obožavaju i zovu Kalimoćo. Kad prođeš hodnikon i čuješ nekoga da piva, sigurno je Španjolac. Oni su tako veseli ljudi, nasmijat će te u bilo kojoj situaciji i pivati serenade pod prozoron.

litva5

Buđenje u domu je uvik bilo uzbudljivo, svaki dan je bilo partija, a kad ljudima dosadi piti onda rade dišpete, tako da je bilo bezbroj buđenja sa biljkama, vatrgasnim aparatima u krevetu i slično, iscrtane face ili zalipljenih vrata, bezbroj baluna …Da se dotaknen kolega sa istočnog dijela Zemlje, e pa njih pantin po upitnoj osobnoj higijeni, dalje neću pričat jer da van ispričan sve sta san vidila, to ni u horor filmovima nema, a i zgadila bi van dan. Također su nekako ki da nemaju emocija, a svi uvik nasmijani, obožavaju slikavat. Bilo je i Balkanaca na moje iznenađenje, a to san otkrila jedne večeri dok san iz susjedne zgrade čula kako se krive redon na Severinu, Cecu i ove ostale, bija je to balkan party koji je naravno završija intervencijon policije, koje čudo. Sve u svemu kad se nađeš u nepoznatoj zemlji di ne znaš nikog,a sa ljudima toliko različitom, to te malo i pogura psihički. Prva dva miseca su bila malo čudna, dok smo se svi upoznali i dok si doša sebi malo, a zadnja dva miseca si ulazija u tuđe sobe ki da si kući doša. Povežeš se s ljudima i rode se predivna prijateljstva – potpuno je iskrena u opisu svojih iskustava Marija kojoj su sada otvorena vrata diljem Europe zahvaljujući brojnim prijateljstvima.

litva1

Ono što joj je najviše nedostajalo u Litvi i o čemu je mjesecima sanjala, je doći kući i piti skorupljenu kavu na suncu, dok se u pozadini neki lik smije i kuka u isto vrijeme nad svojim životom.

litva4

Marija je shvatila koliko je Šibenik predivan jer uz sva kukanja, ljudi znaju uživati. Erasmus bi preporučila svima jer je to predivno iskustvo koje svakoga obogati i otvori vrata prema cijelome svijetu.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.