Elitni odred restauratora Šibenik pretvara u čudo s ove strane Jadrana

Nedavno je Šibenik obnovio još jednu tvrđavu, no usporedno s tom velikom investicijom u baštinu, u gradu tiho teče još jedna po novcu znatno skromnija, ali ništa manje fascinantna; zove se STANADI (Starine naše divne), a riječ je o restauraciji 3300 detalja, graditeljskih bisera, po kojima je stara šibenska gradska jezgra posebnost s ove strane Jadrana

Traži se liječnik za stari grad! Tako bi se u jednoj marketing rečenici dao predstaviti oglas što ga je prije neki dan na društvenim mrežama odaslao Marko Grbelja, šibenski restaurator sa zagrebačkom adresom. Grbelja je vlasnik tvrtke Torzo, diplomirani konzervator kipar sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti i licencirani specijalist za kamenu plastiku i drvenu skulpturu, a u više od 13 godina obnovio je više od 300 bisera hrvatske pokretne i nepokretne kulturne baštine. Grbelja radi na moru (obnovio je ulazne portale katedrale Sv. Stošije u Zadru) i na kopnu (obnova Pročelja arheološkog muzeja u Zagrebu), ali posebno je vezan za rodni Šibenik u kojem je posebno ponosan na obnovu kruna četiriju bunara na danas iz ruševina rekonstruiranom srednjovjekovnom vodocrpilištu Krešimirova grada.

A upravo za Šibenik Grbelja traži ‘liječnika-pomoćnika’ s kojim bi radio na novom projektu: obnovi detalja kojima obiluje stara gradska jezgra.

‘Tražim mlađeg kipara/icu, restauratora, klesara ili samo svestranog majstora. U obzir dolaze svi s boravištem ili prebivalištem na području Šibensko – kninske, Zadarske i Splitsko – dalmatinske županije. I ne, nije riječ o volontiranju, nego o honorarnom zapošljavanju, usavršavanju i učenju za višegodišnji Projekt obnove portala, vratnica, stuba, grbova, rešetki i drugih dragocjenih detalja po programu STANADI u šibenskoj srednjovjekovnoj jezgri’, citira Grbelja, kojemu se na oglas u samo nekoliko dana javilo 16 ljudi, uglavnom nezaposlenih.

‘Nisu to samo osobe koje se na neki način bave umjetnošću i resturacijom. Na popisu su vodoinstalater, keramičar, arheolog, pomoćni radnik, fotograf, nekoliko studenata i par restauratora iz područja građevine uglavnom muškarci, ali i nekoliko žena. Javljaju se kandidati iz Zadra, Biograda, Splita… Njihov motiv je rad u struci, ali i kronična nezaposlenost, kod nekih i dodatna zarada’, priča Grbelja, dodajući kako ga je osim potrebe za radnikom, zanimalo i s kojim potencijalom (znanja i entuzijazma) raspolažu Šibenik i okolica.

Ono što tražim nisu povjesničari, arhitekti, kustosi, muzeolozi, nego praktični restauratori koji su interventni i učinkoviti. Zašto? Šibenska povijesna gradska jezgra  jedna je od najsačuvanijih i najveća srednjovjekovna stara jezgra u Hrvatskoj. Također, jedna od najljepših zbog svoje slojevitosti, uz Trogir i Split. Unatoč tome, zasad je loše iskorištena i puna potencijala. Mislim da su upravo detalji (stube, stupovi plemstva, vratnice, rešetke, portali…) ono što Šibenik čini najzanimljivijom starom gradskom jezgrom na obali. Stari šibenski srednjovjekovni grad takva je riznica bisera da na njemu ima posla za nekoliko takvih specijalističkih timova’, kaže Grbelja.

S njim se slaže i šibenski konzervator Ivo Šprljan, koji je prije gotovo 30 godina pokrenuo projekt prepoznavanja, popisivanja, vrednovanja i donatorske obnove arhitektonskih detalja stare gradske jezgre. Projekt se zove STANADI (Starine naše divne), a u pripremnoj fazi od 1984. do 1998. Šprljan je sa suradnicima popisao, dokumentirao čak 3300 takvih bisera, koje su prekrivali patina, sol i deformirala oštećenja, neke i projektili ispaljeni na grad tijekom Domovinskoga rata.

‘Povijesni grad Šibenik opasan bedemima razvio se iz tri urbane jezgre – zauzima središnji prostor oko katedrale i vijećnice i prostire se sve do istočnoga dijela gradskih zidina. Sjeverno se razvila Gorica, dok se najzapadniji dio – Dolac razvio oko najstarijega dijela luke. Svaki od tih dijelova ima svoje posebnosti i kao rijetko koji hrvatski grad, bogat je vrijednim detaljima. Naravno, idealno bi bilo da se može sustavno obnoviti cijela jezgra, ali za taj projekt treba vremena i stoji milijune kuna, zato sam se okrenuo detaljima. Ono što me iznenadilo kad sam se počeo baviti tim poslom, jest da je u tom smislu grad dokumentarno – terra incognita. Autori su se puno više bavili katedralom sv. Jakova u cjelini, nego detaljima u povijesnoj jezgri. Nije bilo druge nego jedno desetljeće provesti u istraživanju i pripremnim radovima’, kaže Šprljan, koji je godinama u lokalnim novinama Šibenčane informirao o onome kraj čega su naraštajima prolazili i – nisu imali pojma.

‘Stara gradska jezgra Šibenika, osim nekoliko doista vrijednih gotičkih i renesansnih sakralnih objekata, obiluje nizom slikovitih malih trgova, s posebnom strukturom ulica, brojnim patricijskim palačama s portalima, obiteljskim grbovima i raznovrsnom arhitektonskom dekoracijom, što tom prostoru daju osobitu vrijednost. Praktički svaka kuća u gradskoj jezgri krije neku posebnost; recimo, na pročelju kuće na Dobriću uklesan je zagonetni rebus. Legenda kaže da rebus znači ‘lažljivim ustima slijedi smrt’. Neki detalji govore i o svakodnevici starih Šibenčana, recimo kolika se pozornost davala kućnim ljubimcima, zorno prikazuje pojilo za pse s natpisom Amor cani ugrađeno na pročelje jedne srednjovjekovne kuće u središtu grada. Ili dva ‘žburta’ koji se nalaze u Kalelargi, središnjoj ulici. To su tipološki vrlo vrijedni drveni prozori iz 19. st., kakvih danas ima jako malo. ‘Žburtovi’ su vrlo funkcionalni prozori ‘oklopljeni’ staklom, s dva prozorska krila koja su se otvarala prema van te otvorom za ventilaciju na donjoj strani. Usto, bili su idealni kad se trebala utažiti radoznalost, što je za mediteranski način života bilo jako važno’, kaže Šprljan, koji je od 1998. i to uz pomoć mnogih donatora što je bio jedinstven program obnove, kakav nije postojao nigdje drugdje u Hrvatskoj.

‘Program obnove detalja gradske jezgre počeo je 1998. godine obnovom kasnobaroknih drvenih vratnica katedrale sv. Jakova iz 1738. godine, a iznos od 73 tisuće kuna osigurao je poduzetnik Vlado Čović. Potom su, nakon donacije Zagrebačke banke, uslijedili radovi na obnovi kovane rešetke u luneti i vratnice na kući Tambača, zatim obnove mnogobrojnih crkvenih portala, freski, rešetki, kamina, gotičkih bifora, renesansnih grbova…. Ohrabrila su nas ta prva dva projekta, to je bilo odlučujuće. Uslijedila je obnova portala s grbom Tobolović i drvenih baroknih vratnica na palači Rossini iz 2003. godine, to je bio najslojevitiji i najkompleksniji projekt, koji je usto i najviše koštao, a dijelom je financiran i iz sredstava Europske zajednice. Potom tri grba na tvrđavi Sv. Mihovil, pa obnova kapelice u dolačkoj Buti. Sve u svemu obnovljeno je oko 30-ak detalja‘, kaže Šprljan.

No s krizom, projekt je zastao, a od nedavno je ponovno pokrenut, priključen mu je još jedan na kojem će raditi i ona (onaj) koju za suradnju odabere Marko Grbelja. Inicijalno, bila je riječ o obnovi drvenih portala koju je pokrenuo šibenski restaurator Zvonko Mijić.

‘Po drvenoj baštini Šibenik je bez premca na obali. Riječ je o brojnim vratima u baroknom stilu iz 18. stoljeća koja su građena od nevjerojatno izdržljivog ariša’, kaže Šprljan dodajući kako je Konzervatorski ured prihvatio i preporučio Mijićevu inicijativu, a grad će također financirati tu obnovu starih gradskih vrata objedinjujući ga s već postojećim projektom obnove starih portala. Kako je Grbelja licencirani restaurator i već se dokazao na sličnim projektima, tako je njegovoj tvrtki povjeren taj posao.

‘Šalim se da je krajnji poslodavac zapravo – Juraj Dalmatinac i njegovi sljedbenici. Znamo da je on živio u Šibeniku i dok je radio na katedrali mnogi portali imaju tragove njegovog dlijeta, što je vrhunac cvjetne gotike ne samo u Hrvatskoj nego i šire’, kaže Grbelja, dodajući kako su uz drveninu najveća posebnost Šibenika – bridni stupovi na palačama koji su uglavnom gotički, renesansni i barokni. Tadašnji bogatiji Šibenčani koji se nisu imali plemenite krvi i svoju moć su pokazivali veličinom i raskoši tih bridnih stupova kojih u gradu ima na desetke što nema u nijednom drugom gradu.

‘Specifičnost oštećenja kamena u gradu je zacrnjenje. Isto je bilo i s Katedralom. Patina koja se stvara na kamenu je prirodno blago žućkasta ili sivkasta. Kako je u uličicama malo sunca, vlaga se zadržavala na lunetama i portalima i nakupljale su se čestice fosilnih goriva, ali i u posljednjih 70 godina i čađe i mangana iz obližnje tvornice TEF. Zato su neki portali sasvim crni. U toj patini ima dosta spojeva koji štetno djeluju na kamen razarajući ga ljuskanjem. Zato se svaki detalj mora pomno istražiti uzimanjem uzorka, da se ustvrde vrsta patine i količina štetne soli koja degradira kamen. Upravo to je učinjeno i sa šest portala na kojim sad radimo i to je jedini pravi pristup koji daje uspješne i dugoročne rezultate’, kaže Grbelja ističući da su mnogi novi zadaci i njemu izazov.

‘Portal kod katedrale s renesansnim obličjem i lunetom oštećen je tijekom granatiranja u Domovinskom ratu. Pogođen je s pet, šest gelera. Od tada se na njemu nije ništa radilo. No na tim oštećenjima počela su i kemijska oštećenja ulaskom klorida iz mora nošena jugom, sulfata od kiselih kiša i jakim UV zračenjem. To je uzrokovalo jaku degradaciju i ljuskanje za koje još ne znam kako obnoviti. Novim kamenom ili krpanjem ili čak samo izliječiti kamen s isoljavanjem i zaštititi hidrofobizacijom i ostaviti tragove gelera kao podsjetnik’, dijeli Grbelja aktualne dvojbe dodajući kako obnova ima i važnu edukativnu funkciju.

‘U gradskom dijelu Gorici portali su manje bogati, kao i drvene vratnice pa stanari drže da su bezvrijedni i sve češće ih mijenjaju s PVC stolarijom. Obnavljajući ih želimo pokazati da imaju svoju draž, jer ako nešto nije raskošno, nipošto ne znači da je bezvrijedno. Prije svega govori o urbanoj kulturi tog težačkog dijela. Recimo, slojevi boje na tim vratnicama govore da su Šibenčani itekako prije više pazili na svoje ulaze jer ponegdje ima i 6 do 8 slojeva bojanja!’ ističe Grbelja.

No kako s detalja prijeći na cjelinu? Kakva je vizija gradske uprave s obzirom na čitavu povijesnu jezgru, kako u smislu njene zaštite, tako i u namjeni?

‘Povijesna jezgra Šibenika se budi. To je proces i nije lako preko noći oživjeti taj navrjedniji, a možda i jedan od zapuštenijih dijelova grada. Želimo pojačati protok ljudi kroz širi centar grada, jer je dosadašnji smjer bio orijentiran uglavnom prema katedrali sv. Jakova, UNESCO-vu spomeniku. Rekao bih da istodobno pokušavamo raditi na cjelini i na detaljima. Nakon što smo uspješno revitalizirali dvije od četiri tvrđave iz šibenskog fortifikacijskog sustava te treću prijavili na natječaj za sredstva iz EU fondova, podržavamo projekt obnove portala, grbova, vrata i ostalih povijesnih detalja u staroj gradskoj jezgri. Dakle, paralelno, s jednakim entuzijazmom provodimo projekte obnove teške nekoliko desetaka milijuna kuna i one od nekoliko desetaka tisuća kuna. Smisao stavljanja u funkciju i obnove povijesne baštine jest da njezina dodana vrijednost bude utkana u turističke rezultate’, kaže Danijel Mileta, zamjenik gradonačelnika Šibenika.

Prema njegovim riječima, ideja je da se omogući financijsku samoodrživost tog našeg bogatog nasljeđa. ‘Velik je to posao, svjesni smo da nam trebaju ogromna financijska sredstva i nismo u mogućnosti financirati cjelokupnu obnovu samo iz gradskog proračuna, no vješto se koristimo EU fondovima, a sluha za nas imaju i ministarstva zadužena za kulturu i regionalni razvoj’, kaže Mileta.

Pritom ističe kako se svaku intervenciju na kulturnim dobrima i staroj gradskoj jezgri prilagođava posebnim uvjetima Ministarstva kulture, odnosno Konzervatorskog odjela u Šibeniku, s kojim, kaže, imaju tijesnu suradnju.

Kao dokaz da rade dobar posao ističe da su mnogi građani, vlasnici objekata u staroj gradskoj jezgri, paralelno s gradskim investicijama, počeli obnavljati svoje starine te ih jednim dijelom pretvarati u turističke. Istodobno i poduzetnici obnavljaju stare šibenske palače i pretvaraju ih u ekskluzivne boutique hotele.

‘Nitko ne dvoji u silni potencijal stare gradske jezgre i Šibenika. Mislim da je riječ o energiji koja će Krešimirov grad kroz sljedećih 5 godina pretvoriti u hrvatsku najpoželjniju turističku destinaciju u kojoj ćete na svakom koraku uživati u čudu koje je ispisala i održala ruka Šibenčana – od vratnica, preko portala, kapelica, balkona, skalinada, pa sve do crkava i tvrđava.’

Ako matematika ne vara, bit će to jedinstvena živa izložba – grad s 3300 eksponata.

izvor:tportal

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.