FOTO: Mlade šibenske učiteljice i profesorice: ‘Ovo zanimanje je dio nas’

Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest’

Svjetski dan učitelja u svijetu se obilježava 5. listopada, prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za napredak društva te da se kao takav i cijeni.

Njihova uloga je od neprocjenjive važnosti u životima djece i mladih, na njima je pripremite mladu osobu za život, usaditi im znanje i kulturu, usmjeriti ih na pravi put. Posao učitelja nije posao koji se radi od osam do tri i nakon toga završava radni dan, to je posao koji se živi i koji se voli. Na njima je velika odgovornost jer na mladima svijet ostaje, a učitelji su ti koji ih pripremaju za taj svijet.

Pitali smo mlade šibenske učiteljice i profesorice zašto vole svoj posao, a svaka od njih nam je dala bezbroj razloga.

– Svakodnevno podučavati i odgajati djecu, istovremeno usavršavajući sebe, itekakav je izazov. Biti profesor podrazumijeva prvenstveno voljeti te mlade ljude, učiti njih, od njih i s njima. Priprema za budućnost ogroman je ulog s kojim se otpočetka hvataš u koštac i ama baš nikad ne ostavljaš po strani. Njihov uspjeh i zadovoljstvo najveća su nagrada! Ako se katkad i dogodi koji lošiji trenutak, uvijek je obožavanje posla kojeg radiš razlog koji briše sve ostale-rekla nam je Mila Kundajica, profesorica hrvatskog jezika.

mila

Zašto je odabrala ovaj poziv i s kojim se izazovima susreće u praksi, objasnila nam je učiteljica Marijana Burić.

– Odabrala sam biti učiteljica jer je to moj životni poziv. Volim svoj posao jer ga radim s puno ljubavi. Ovo zanimanje je vrlo dinamično i kreativno što odgovara mom karakteru. Svjesna sam da imam velik utjecaj na te male glavice koje upijaju poput spužve. Trudim se iz njih izvući ono najbolje. Bitno je da ih stalno potičemo, usmjeravamo i ohrabrujemo kad naiđu na prepreke. Dobra učiteljica mora imati mnoge kvalitete, zato se konstantno usavršavamo. Naizgled jednostavno, ali nije tako. Neke od tih kvaliteta su: profesionalnost, dosljednost, hrabrost, znanje, dobar psiholog, pedagog, majka, prijateljica, vođa i slično. Ima boljih i lošijih dana, kao na svakom poslu, a tada pročitam jednu motivacijsku pjesmu koju mi je poklonila jedna učenica, a izdvojit ću samo jedan stih: ‘Moja učiteljica, ime joj je Marijana kao sunce je draga, lijepa kao mama i jako nježna’.

mara

Potvrda je ovo da je svako priznanje i potvrda Vašem radu bitno ali kada dolazi od djece, iskreno i bez šminke, tada najviše vrijedi.

– Biti učiteljica je otprilike ono što sam i očekivala kad sam se odlučila za ovo zvanje. Naravno, dok ne ostaneš sam s djecom u razredu, sve je to nekako idilično. Sve godine školovanja nisu dovoljne za stvarne izazove koji te čekaju. Fakultet i teoretska znanja, naravno imaš, međutim u stvarnosti se suočavaš sa loše opremljenim prostorima, manjkom didaktičkih sredstava za rad, djecom koja su individue svatko  za sebe i naravno, velikom stopom nezaposlenosti.

Srećom, od završetka svog fakulteta, koji sam završila u Splitu, niti dana nisam provela na burzi. Odmah nakon diplome, dobila sam stažiranje u OŠ Vidici, gdje su svi bili susretljivi, pomogli mi u radu i komunikaciji kako s djecom, tako i roditeljima. To je rad za koji vas nitko ne priprema, a jednako je zahtjevan. U tih godinu dana stekla sam mnoga iskustva, ali dio koji je mene najviše dojmio je upravo rad s djecom s posebnim potrebama. U redovnom sistemu ima ih sve više, a malo toga je zaista prilagođeno njihovim potrebama i mogućnostima.

Moj ‘poslovni put’ je tako krenuo u potrazi za poslom, od škole do škole, od vrata do vrata, sa hrpom molbi u rukama i naposljetku je potraga završila u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Šubićevac’.

nera

Ovdje zapravo počinje moje pravo iskustvo. Rad u centru s djecom s posebnim potrebama me ispunio na toliko načina, na osobnom i profesionalnom nivou. Svakodnevni izazovi s kojima se susrećete, teško je opisati, vi ste većini te djece, ne samo osoba koja ih uči raznim znanjima, nego i osoba koja ih uči životnim situacijama i vještinama, učite ih živjeti.

Ovo zaista nije samo posao, ovo je dio vas  htjeli to ili ne. Istina, nedovoljno cijenjeno zanimanje, od strane mnogih, ali uostalom, ovaj posao radimo zbog djece, a većina njih ipak cijeni to što radimo zbog njih – opisala je Nera Krnić što uistinu jest biti učiteljom – poziv, a ne posao.

Loredana Stamenković, još jedna učiteljica po struci, kratko je sažela što njoj predstavlja ovaj posao.

– Volim djecu i zato uživam u učiteljskom zvanju, volim dječju energiju, njihovu ljubav i iskrenost, volim bit kreativna i maštovita što je u tom poslu dosta bitno.

loredana stamenkovic

Svim našim sugovornicama jedno je zajedničko – sve one ovaj posao rade zbog djece koju uče ali i od kojih uče.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.