Jakov Zrnčević, mladi 26-godišnjak iz Šibenika, sa završenim diplomskim studijem poslovne ekonomije u Zagrebu ovu godinu započeo je na jedan sasvim zanimljiv način.
Naš mladi sugrađanin otputovao je u siječnju u Tursku, točnije u Kazannli kako bi sudjelovao u projektu kratkoročne europske volonterske službe u organizaciji turske udruge T.E.A.M. Tako je međunarodni tim volontera u kojem je i Hrvatska, zahvaljujući Jakovu, imala svog jedinog člana. Volonterski projekti u inozemstvu idealan su spoj putovanja i otkrivanja novih kultura. Novac možda i pokreće svijet, no volontiranje ga čini ljepšim i sretnijim mjestom za život. To zna mladi Jakov koji se nakon puna dva mjeseca volontiranja vratio u Šibenik, a mi smo ga zamolili da nam ukratko ispriča svoje dojmove iz Turske.
– Projekt “Heal the World through EVS” na jugu Turske u mjestu Kazanlı pokraj Mersina o zaštiti morskih kornjača sam odabrao kako bih pomogao zaštiti ove ugrožene životinjske vrste. Inače, EVS je kratica za European Voluntary Service ili Europska volonterska služba. Kako i ime kaže, radi se o volonterskom, neplaćenom radu, ali su pokriveni troškovi hrane, putni troškovi do destinacije i nazad te smještaj, a dobije se i mjesečni džeparac. Pošto sezona polaganja jaja na plaži počinje u svibnju, nismo imali prilike vidjeti mame i bebe kornjače, ali smo sudjelovali u pripremnim aktivnostima – prepričava Jakov.
-Naš najčešći zadatak je bio čišćenje plaže od smeća kojeg more svakodnevno izbacuje. Ukupno smo prikupili više od 500 velikih crnih vreća u pojasu plaže dugom nešto više od 2 kilometra. Svijest o očuvanju okoliša u Turskoj je na vrlo niskoj razini, te je bilo bitno najmlađima ukazati na važnost zaštite prirode. Stoga smo organizirali radionice u dvije osnovne škole čiji je cilj bio naučiti djecu odgovornom ponašanju prema prirodi. U radionicama smo koristili razni otpad kojem smo dali “novi život”. Tako smo od starog papira izradili origami kornjače, plastične boce napunjene vodom poslužile su za kuglanje, a od plastičnih vrećica smo napravili zmajeve s kojima su se djeca igrala dok smo u srednjim školama održali prezentacije o recikliranju otpada i životnom ciklusu morskih kornjača. U dvije škole smo također oslikali zidove s ekološkim motivima – kaže mladi šibenski volonter te dodaje kako su slobodno vrijeme iskoristili za putovanja.
(Prikupljanje smeća s plaže)
(Djeca iz škole)
– Kako se svaki mjesec boravka dobiju dva slobodna dana, spojili smo ih s vikendima. Jedan vikend smo unajmili automobile i napravili veliki izlet po Turskoj (Kapadokija, Pamukkale, Antalya), a drugi smo iskoristili za odlazak na Cipar koji je samo 40 minuta leta odavde. Promet u Turskoj je često kaotičan, a prolasci kroz crveno na semaforima nisu ništa neuobičajeno te je potrebno neko vrijeme kako bi se priviklo na nešto drukčija pravila vožnje. Također, za smještaj smo nastojali što više koristiti Couchsurfing, ali odlazak izvan turističke sezone i mogućnost cjenkanja za smještaj su nam omogućili noćenje po vrlo prihvatljivim cijenama – navodi Šibenčanin te nastavlja:
(Pammukale)
(Kapadokija)
-Ostalim vikendima smo putovali po bližim mjestima u Turskoj i to uglavnom autostopom, a poznavajući gostoljubivost i spremnost ljudi na pomoć, rijetko se čeka dulje od 5 minuta. Također, potpuno je normalno da vaš vozač skrene sa svoje rute kako bi vas odvezao na cilj ili pozove svojoj kući na ručak ili večeru. Kako sam već spomenuo, pravila u prometu su nešto drukčija, a isto vrijedi i za broj osoba koje jedan automobil može primiti pa nije problem ukoliko se stopira u nešto većem broju ljudi. Jedini problem može predstaviti jezična barijera jer mali broj ljudi priča engleski, ali u sklopu projekta imali smo i tečaj turskog jezika te smo naučili njegove osnove što je olakšalo komunikaciju. Turska je zemlja koja je nadaleko poznata po svojoj gastronomiji, a cijene hrane i lokalnih jela su više nego pristupačne, te nismo propuštali priliku probati sve lokalne specijalitete.Svakako bih svima preporučio ovaj projekt, a to što sam išao usred zime je odlična odluka, jer je zima na jugu Turske više nalik na proljeće – ispričao nam je Jakov.
(Baklave od pistacija)
Eto dragi čitatelji, iako je solidarnost kod nas tradicija, Hrvati još uvijek ipak nisu previše zainteresirani za neplaćeni društveni rad.Osjećate li odgovornost prema društvu u kojemu živite, želite utjecati na pozitivne promjene, biti korisni, kvalitetno ispuniti svoje slobodno vrijeme, svojim znanjem i vještinama pomoći drugima i uz to probati nešto novo te steći nova poznanstva možda baš ova priča Jakova Zrnčevića bude onaj dio mozaika koji je nedostajao za neku novu, vašu priču.
