FOTO: NA BIKARCU: Nenad i Miro žive u kući bez vrata, prozora, struje i vode

Petnaestak kilometara udaljeni od Šibenika, na ulazu u gradsko odlagalište otpada Bikarac, u kući bez vrata, prozora, vode i, odnedavno, električne energije stanuje romska obitelj Jovanović. Ispred kuće okružene najrazličitijim otpadom zatekli smo dvadeset i četverogodišnjeg Mira i njegovog trideset i sedmogodišnjeg strica Nenada. Iako u početku iznenađeni našim posjetom, Miro i Nenad rado pristaju na razgovor.

romi2
– U Hrvatsku je doselio prvo pokojni ćaća 1971. godine iz Srbije, ne znam točno odakle. Pokojna mater je bila Rumunjka. Ja sam se rodio tu. Otac je tu kupio kuću, zapravo, prvo je bila jedna baraka, pa se poslije gradilo. Mater i ćaća su umrli, a mi smo ostali. Jedna je sestra otišla u Italiju, jedna je udana i živi s mužem i djecom u Šibeniku, i brat je tu u Šibeniku – objašnjava nam Nenad, a Miro se nadovezuje:
– Dok je baba bila živa, sve je bilo bolje, mislim da smo bolje živjeli. Bilo nas je i dvadesetak, svi smo radili, bolje se živjelo. Sad nas je malo. Otkad ćaće nema tu, nema ni glave kuće.

romi3
Jovanovići već desetljećima žive od prikupljanja, sortiranja i prodaje otpada.
– Skupljamo sve, od željeza do boca, bakar, aluminij, mesing, sve što se može prodati. Za kilogram bakra dobije se dvadesetak kuna, aluminij je oko 25. Sad kad je sezona najbolje idu boce. Njih skupimo dnevno i do 600, ali sve je teže. Počeli su svi prikupljati, dolaze ljudi iz grada, a skupljaju i vozači kamiona. Konkurencija nam je sve veća i sve je teže raditi. Ma, dobro je dok se radi, to je glavno. Bolje tu nego na baušteli, više se može zaraditi – priča Miro koji, iako je rođen u Hrvatskoj, još uvijek nema hrvatsko državljanstvo. Njegov je status – trajno naseljeni stranac u Republici Hrvatskoj.
– Mater mi je u Engleskoj s bratom i sestrom. Sad tamo primaju neku socijalu jer je tako društvo uređeno. Oni su isto tu rođeni i imaju papire, a za mene ih nisu dali. Mater ih je tražila, slala je zahtjev, ali su je odbili jedanput pa drugi put. Mi smo sad prijavljeni tu na ovoj adresi – pojašnjava nam Miro.

romi4
Što se spomenute adrese tiče, situacija ne ide u prilog Jovanovićima.
– Ovo je kuća i teren od pokojnog ćaće. Gledajte, nama je čistoća (Gradska čistoća d.o.o., op. a.) ima i više od deset godina od toga, ušla tu na teren. Brat je školovaniji pa je zvao geometra da vidi koliko, ispalo je preko 30 metara. Tadašnji direktor čistoće nam je onda rekao da ga ne tužimo, a oni će nas zato pustiti da ulazimo na smetlište. Tamo je znak zabrane, ne bi se smjelo ulaziti, ali nas puštaju jer su nam onda ušli u teren. Mi od toga živimo – navode Jovanovići.
Pitamo Nenada i Mira jesu li upoznati s planom izgradnje Županijskog centra za gospodarenje otpadom na Bikarcu.

romi5
– Kad se to izgradi, onda ne znamo šta ćemo. Kad dođu novi ljudi i novi stražari više nas neće puštat ni da uđemo ni da skupljamo. Zapravo nećemo moći ništa ni skupljati jer će se to sve sortirati na tim trakama. Iako, kažu nam vozači kamiona da bi najviše voljeli da mi radimo tamo jer mi znamo kako to ide. Mi znamo odmah di se treba istovarit kamion, a ovim momcima šta su tu zaposleni treba i po pet minuta da kažu vozaču di će odbaciti otpad – priča Miro, a Nenad nastavlja:
– Možda oni budu htjeli otkupiti od nas ovaj teren. Dok je mater bila živa bila je jedna ponuda, ali mater nije dala. Sad gledamo kako bi otišli odavde jer ovo nisu uvjeti za život. Ako nam ponude da bi ga kupili, mi ćemo prodat ovu zemlju, to je industrijska zona i možda će im trebat. Tu ispod ima obitelji koje isto žive kraj smeća ali dobivaju odštetu za to, a mi ne dobivamo ništa. Kad se izgradi taj pogon mi ćemo morat nešto poduzeti. Bilo bi najbolje kad bi nas mogli zaposlit jer znamo taj posao, ne treba neka škola za to.

romi6
Što se škole tiče, ni Nenad ni Miro nisu završili osnovnu školu, iako su, s nekoliko nižih razreda, oboje pismeni. 24-godišnji Miro priznaje da više nema volje za to, jer radi i od toga preživljava, a i ne zna kako bi skombinirao višesatan rad na smetlištu s odlaskom u školu. Nenadov brat trenutno služi zatvorsku kaznu i tamo završava osnovno školovanje.
LJETI ZARADIMO MJESEČNO OKO DESET TISUĆA KUNA
Dok razgovaramo s Jovanovićima, na teren ulazi HEP-ovo vozilo na očitanje brojila. Međutim, brojilo je nedavno skinuto, ni Miro ni Nenad ne znaju kad i napominju da je bilo nekoliko tisuća kuna duga za struju. Na pitanje kako prezimljavaju u kući bez struje, Jovanovići nam kažu da zimi uspiju iznajmiti stančić.
– Tu je nemoguće biti zimi. Nema vrata, nema prozora, nema struje. Vodu donosimo u kantama. Ljeti radimo da preživimo zimu. Mjesečno znamo zaraditi oko deset tisuća kuna. Radimo od 7 ujutro pa negdje do dva, kasnije se više ne smije, a ne bi ni mogli. Ljeti tamo zna biti i 50 stupnjeva, to je neizdrživo i smrdi. Okupamo se kad završimo. Zet kad je počeo raditi tuširao bi se po pet puta nakon posla, a sad se navikao i više mu ništa ne smeta. Bolje mu je tu nego na baušteli. Rade tu i žene, dolaze iz grada. Nikad se nismo ničim zarazili ni uboli na igle, ništa, iako se u smeću zna svega naći. Svega ima, boca, hrane, novaca, željeza, zlata, ima i oružja. Nađemo nekad bombe i pištolje pa to onda predamo policiji. Policija je dobra prema nama. Imali smo nekih problema prije, ali otplatili smo naše kazne, sad još imamo samo kazne jer je istekla vozačka i prometna, za sve treba skupit novaca – smijući se priča Nenad.

romi7
– Još jedino da ćaća izađe iz zatvora. On je školovaniji pa će vidjet s direktorima hoće li kupovati kuću i teren. Dok je on bio tu bilo je i struje. Imao je on firmu za otkup sekundarnih sirovina, i lipu kuću u Tarićima, ali firma je propala, a kuću je prodao, moralo se. Došlo je previše konkurencije, svi su se počeli time baviti – nadovezuje se Miro.

romi8
Jovanovići su u Šibeniku već desetljećima. Tu su rođeni i osjećaju se kao Dalmatinci.
– Šibenčani su oduvijek bili dobri prema nama i nismo imali nikad problema s nikim. Pokojni ćaća je ostavio dobar dojam, a ni mi ne pravimo probleme drugima, niti ih drugi prave nama. Funcuti su dobri momci – zaključuju Jovanovići.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.