Ovih dana grupa Mihovilovih speleologa upustila se u kartiranje trenutno najdublje nam znane jame na području Šibensko-kninske županije – Jame pod Barišinovcem. Jama je do sada istraživana u više navrata od članova raznih speleoloških udruga kao i članova Hrvatskog geološkog instituta, ali ne u potpunosti i nije izrađen topografski nacrt objekta. Nove izmjere donijele su -186 m dubine i 288 duljine.
Grupa speleologa, članova SO HPK Sv. Mihovil iz Šibenika odlučila je kroz nekoliko posjeta odraditi detaljno istraživanje te izraditi tlocrt i profil jamskog sustava. Osim prisutnog zadovoljstva zbog završenog istraživanja, izrađene kartografije, potvrde postojanja živog svijeta kao i stalnog toka podzemne vode unutar same jame, razloga za neko veliko veselje baš i nije bilo i opet zahvaljujući ljudskoj ruci.
Umjesto da bude ponos našeg krša kao najdublja jama u našem susjedstvu puna siga, saljeva, jezeraca i svih ostalih ljepota koje je priroda stvarala milionima godina ona predstavlja svu surovost ljudskog nemara pretrpana nabacanim komunalnim otpadom deklarirana kao jedna od najzagađenijih jama u Hrvatskoj. Od samog ulaza na putu prema dolje prate nas hrpe smeća i tako do samog dna, do same kapilare na dubini od -186 m gdje voda otječe dalje u podzemni tok oko koje se nalaze plastične vrećice donesene bujicama nastalim uslijed velikih kiša.
Unatoč smeću i zagađenju, u ovoj i u još dvije jame splitski speleolog T. Rađa pronašao je rakušca za kojeg se mislilo da pripada vrsti Niphragus Boskovici no kasnije je analizom molekularne građe utvrđeno da se radi o novoj vrsti koja je dobila naziv Niphragus Zagorae zagori naravno po Dalmatinskoj Zagori
Ovo je tekst od nekoliko riječi o radu šibenskih speleologa ali ujedno i apel svima da poštuju okolinu u kojoj žive, da poštuju prirodne ljepote koje nas okružuju i da promjene životne navike sa kojima indirektno truju i sebe i sve nas.
IZVOR: HPK Sv. Mihovil