Šibenčanin Damir Barišić vojni je pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i vođa akro grupe ‘Krila Oluje’, u čijem smo spektakularnom nastupu nad kanalom Svetog Ante nedavno uživali. U razgovoru s Damirom doznali smo što ga je motiviralo na odabir letačke karijere i kako se nosi sa zahtjevima profesije.
Kad ste se počeli baviti letenjem? Odakle želja za tim pozivom?
Letenjem sam se počeo baviti 1996. godine kada sam pristupio Selekcijskom letenju kao kadet Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, nakon završene prve godine Fakulteta prometnih znanosti (VII stupanj smjer aeronautika-vojni pilot). Želja za pozivom vojnog pilota javila se još tijekom osnovne škole kada sam krajem osamdesetih postao član aerokluba Šibenik. Ta želja se posebno isprofilirala nakon što sam imao prigodu gledati veliki aeromiting održan na aerodromu Pleso u Zagrebu 1988. godine kada je i premijerno prikazan avion MiG-29 iz sastava tadašnjeg ratnog zrakoplovstva. Nakon toga nije bilo nikakvih dvojbi oko toga što želim raditi u životu. Uskoro su ratna zbivanja te želje bacile u drugi plan, srednju školu smo proveli u skloništima nakon čega smo se mi Šibenčani zbog kašnjenja mature, kao i drugi maturanti iz ratom zahvaćenih područja, mogli upisivati na jesenskim rokovima isključivo na one smjerove na kojima je još bilo mjesta. Kad sam, već kao student prve godine cestovnog prometa, 1994. godine doznao da postoji školovanje vojnih pilota u okviru Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, prijavio sam se odmah na sljedeći rok za liječničke preglede. Po uspješnom završetku školovanja i stjecanju zvanja Nastavnika letenja od 2001. godine pa sve do danas to je bio i ostao moj primarni posao– stvaranje budućih generacija pilota HRZ i PZO. Tijekom svoje karijere ostvario sam preko 1.900 sati naleta u ulozi pilota, nastavnika letenja, probnog pilota i pilota akro grupe.
Kada je počela priča s akro grupom ‘Krila oluje’?
Sve je započelo 2004. godine kada je pukovnik Miroslav Franjić, tada jedini aktivni pilot HRZ s prethodnim iskustvom letenja u akro grupi bivše države, okupio grupu od četiri pilota koji su izveli akrobatski nastup u formaciji od četiri aviona u Zadru u srpnju 2004. godine, na ceremoniji otvaranja Europskog prvenstva u jedrenju. Godinu dana kasnije ta ista grupa predstavljena je javnosti kao akrobatska grupa ‘Krila Oluje’ prigodom obilježavanja desete obljetnice vojno-redarstvene operacije ‘Oluja’ po kojoj je grupa i dobila ime. Imao sam tu privilegiju i čast biti jedan od članova originalne postave Krila Oluje (Franjić, Barišić, Doboš, Joković). U akro grupi sam se zadržao 8 godina na različitim pozicijama pratitelja te poziciji vođe od sredine 2008. godine. Tijekom proteklih deset godina Krila Oluje letjela su s osam različitih postava kroz izmjene pilota svakih godinu do dvije dana.
Neočekivani nedavni odlazak posljednje, sedme postave pilota ‘Krila Oluje’ iz sastava HRZ doveo je do potrebe za mojim povratkom i ponovnim preuzimanjem grupe u cilju osposobljavanja nove postave za javne nastupe na razini kvalitete po kojoj smo i postali svjetski poznati. Sa zadovoljstvom mogu reći da je obuka novih članova protekla iznimno kvalitetno i sigurno, iznad i brže od svih očekivanja, čemu su doprinijela i trojica pilota iz bivše postave koji su ostali dva mjeseca duže i nesebičnim prenošenjem znanja novim članovima meni uvelike olakšali posao.
Nakon dva mjeseca obuke s prva četiri pilota imali smo prvi nastup već 1. svibnja 2015. povodom obljetnice vojno redarstvene operacije Bljesak, a evo do sad smo u novoj postavi zabilježili ukupno 5 nastupa, uključujući i ovaj posljednji u Šibeniku u okviru 55. Međunarodnog dječjeg festivala. Ukupno sam do sada sudjelovao na 89 javnih nastupa Krila Oluje u zemlji i inozemstvu, od čega 54 nastupa na poziciji vođe ‘Krila Oluje’.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U NOVOM BROJU ŠIBENSKOG TJEDNIKA
