IVAN RUDE, šibenski pravnik i stečajni upravitelj, za predsjednika se kandidirao na nagovor radnika Naute Lamjane, šibenskog Autotransporta i zagrebačkog Imunološkog zavoda. U razgovoru za Index Rude otkriva zbog čega misli da ima šanse za pobjedu, navodi što bi u Hrvatskoj i kako trebalo promijeniti, te komentira svoje protukandidate, ali i ostala udarna društvena zbivanja.
Zašto ste se kandidirali za predsjednika?
Neočekivano je došla inicijativa od ljudi koji imaju motiva da me traže da se kandidiram. Razmislio sam o tome i oni stvarno imaju realnog motiva da to traže od mene. Iz jednog beznađa doveo sam ih u stanje relativne stabilnosti, nade. Vidjeli su ne tračak, nego svjetlo na kraju tunela. Nakon dvije godine nerada, agonije, ovrha, od Naute Lamjane sam stvorio stabilan poslovni sustav koji ima perspektivu da bude violina Stradivari.
Mislite li da imate šanse za pobjedu na izborima?
Mislim da imam, jer sam nova pojava na političkom nebu. Nisam političar, ali dobro zapažam stvarnost. Bez samohvale i prepotencije, bez umišljenosti. Dobro vidim gdje su kritične točke, vidim dijagnozu, znam što se događa, a to potkrepljuje i moje poznavanje radova svjetskih autora koji potvrđuju da je sustav u agoniji.
Govorimo o kapitalističkom sustavu?
Ovaj model kapitalizma je u agoniji. On traži kako će izaći iz ovog Vrzinog kola koje je sam stvorio. A izlaz traži na način da ne bude šoka koji bi pretvorio tu metamorfozu u novi poredak u krvavu bakanaliju. Svijet je sit revolucija. Ti popravljači svijeta putem krvi ništa nisu napravili, to je dokazano.
Kako se onda ovaj sustav može popraviti?
Evolucijom svijesti. Ona je nemoguća na totalu društva. U tome su možda i ovi totalitarni sistemi imali kardinalnu grešku: svi idu od totala društva. A to ne ide tako, svijet je raznolik. “Neka raste tisuću cvjetova”, što je rekao Mao Ce Tung, nije samo fraza. To je stvarno tako. Svijet je raznolik. Sigurno se svijet može transformirati bez krvi i bez suza, dovoljan je samo znoj. I jedna nova duhovna matrica koja se svodi na suosjećanje, empatiju, shvaćanje da nisi sam na svijetu, da moraš ljubiti drugoga, ne samo ono sakralno vjerski. Već moraš osjetiti da ljudi imaju potrebu da im netko pomogne kada im je teško. Ta nova duhovnost nužna je posebno europskoj civilizaciji, koja je nastrojena previše egoistički. Nama treba baš ono što govore svete knjige, budističke, islamske i kršćanske: pomoći drugome.
Kako mislite da predsjednik može promijeniti društvo?
Mi smo sada u stadiju kad je Hrvatska sita dijagnoza. Svi su u stanju dijagnosticirati. Privatizacija je bila lopovska, pretvorba je bila lopovska, dug nam raste, mladi se iseljavaju, skoro polovinu poljoprivrednog zemljišta ne obrađujemo… Ako stvari tako promatramo, onda dajemo samo dijagnozu. Uloga je predsjednika da samo nakratko ponovi ono što su već ponovili njih tisuće. I čovjek koji ima samo osnovnu školu razumije što se događa. Nama je potrebna terapija. Jer dijagnoza bez terapije je suvišna. Što će mi dijagnoza ako mi ne daš lijek? Uloga predsjednika je sada da ukaže nove puteve, koji postoje, koji su potvrđeni i na razini svjetske nauke. I to baš za male zemlje. Dani Rodrik, Amerikanac s Harvarda, napisao je knjigu “Industrijska politika za 21. stoljeće” u kojoj briljantno postavlja tezu da svaka zemlja mora samu sebe naći. Jednostavno kopiranje kroz te ekonomske teorije, doktrine nema smisla. Ono što na makro razini mogu Amerika i Njemačka, Hrvatska i Albanija ne mogu. Svaka zemlja mora samu sebe naći, s resursima i ljudima. Kad zna gdje je i što je, onda može graditi svoju industrijsku politiku za 21. stoljeće
U čemu Hrvatska može pronaći samu sebe?
Prva stvar koju svaka zemlja mora napraviti jest jednostavna analiza ljudskog i prirodnog potencijala s kojim raspolaže. Ako Hrvatska ima poljoprivredno zemljište, ne može to zapustiti, bez obzira koja politika bila na vlasti. To je zakonska, ustavna, kozmička neozbiljnost i neodgovornost, ako vi ne obrađujete vlastito poljoprivredno zemljište, a uzimate kredite da bi kupili tuđu hranu. Mislim da se s malo investicija mogu aktivirati svi poljoprivredni potencijali Hrvatske. Ali potrebno je stvoriti odgovarajuću klimu, i to je uloga predsjednika. Treba okupiti skupinu ljudi koji su voljni svojim primjerom pokazati da se to može.
Kada kažete da nam treba mala količina investicija, mislite li na privatne ili na državne investicije?
Država može kroz poticaje, poreznom politikom pustiti čovjeka na miru da radi. Kada riješi sebe, riješit će i državni problem. Stvorili smo jednu morbidnu mrežu od tih pravilnika kako raditi nešto što je banalno. Doći ćemo u situaciji da nećemo moći ni, što mi kažemo u Dalmaciji, brukvu zabiti bez pravilnika o čekiću i o brukvi. To je užasno.
Dakle vaša uloga kao predsjednika bila bi da uvjerite Vladu kako su mjere koje predlažete pravi put. Ali koju Vladu? Vidite li na političkoj sceni ikoga tko bi bio spreman na takve reforme?
U ovoj garnituri, ne vidim. Mislim da su previše opsjednuti sami sobom. Imali su više od 20 godina vremena, ali nitko nije napravio radikalni korak da se promjeni ova tendencija. Mi idemo u propast. Metamorfoza Hrvatske se vidi, sve više ličimo na Titanic. Ako znate da je to Titanic, najveći grijeh je pasivnost. Svatko od putnika i poštene komande mosta mora reći što je problem. Onaj tko šuti, snosi ogromnu odgovornost. Ili ima svoj prikriveni egoistički interes. Dakle, što je uloga predsjednika? Da stvori novu klimu, okupi ljude, stvori sol zemlje, koja će imati dovoljno pameti, a pameti u Hrvatskoj ima, koja će biti jezgra profesionalna, tehnička i duhovna. Ne mislim tu samo na religioznu duhovnost, nego na elementarni humanizam. Vi možete biti i kao ateist vrijednosno blizu Bogu, ako poštujete osnovne postulate: suosjećanje, empatiju, pomoć drugome. Rekao je jednom jedan Francuz da će Europa u 21. stoljeću propasti ako se ne prožme većom duhovnošću. Nama to treba. Moramo shvatiti da egoizam vodi u propast.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
