MILJENKO JUKIĆ: U potkrovlju prenoćišta uredit ćemo prostor za beskućnice

Prihvatilište za beskućnike u Šibeniku otvoreno je 12. prosinca 2014. godine. Pola godine nakon što je šibensko prihvatilište otvorilo svoja vrata, razgovarali smo sa zamjenikom ravnatelja Caritasa biskupije Šibenik, Miljenkom Jukićem.

jukic caritas-241209

Prije svega, kako se rodila ideja za otvaranjem prihvatilišta u Šibeniku? –Ideja za projekt proizlazi iz potreba koje ima naša zajednica. Uvijek razmišljamo na način: što našem društvu nedostaje?, a onda nastojimo to osigurati. Možda će nam trebati jedna godina a možda i tri, ali nastojimo se kretati u tom smjeru.  Na području Šibensko-kninske županije nije bilo niti jednog prihvatilišta, kreveta, mjesta koje bi ljudima bez doma pružilo smještaj. Krenuli smo prema tom projektu i kad su sazreli uvjeti, realizirali smo ga. Obratili smo se Gradu da dobijemo na korištenje ili iznajmimo prostor. U početku nije bilo sluha za to, ali prije dvije godine saslušali su nas i Grad je pronašao prostor. Radovi su trajali godinu dana i prihvatilište kapaciteta deset osoba, iako po potrebi ima mjesta i do 16 ležajeva,  je napokon otvoreno.

Tko financira rad prihvatilišta? –Financiraju ga grad Šibenik i Šibensko-kninska županija. Po zakonu, brigu o beskućnicima moraju preuzeti lokalna i regionalna samouprava. Rado su se odazvali tome i zahvaljujemo im. Međutim, u financijama sudjeluje i Biskupija Šibenik, a dobivamo i donacije.

Koliko je korisnika prihvatilišta? –Uglavnom ima šest do osam beskućnika, ali najavili su se novi kojima slijede deložacije.  Budući da je to jedino prenoćište u županiji, primamo i imamo beskućnika i izvan područja Šibenika, iako taj problem u rubnim područjima nije toliko izražen. Kako su u Šibeniku nekretnine zbog turizma na cijeni, u unutrašnjosti se lakše nekako snaći. Što se tiče njihovih životnih priča, svaka je različita: neki su odavno doselili u Šibenik iz drugih regija, ostali su bez posla pa nisu mogli plaćati podstanarstvo. Problem bi se pogotovo produbio zimi kad nema sezonskih poslova. Ima nekih koji dugi niz godina tako žive. Dosad su se snalazili za smještaj kod poznanika, a zadnja opcija je spavanje u parku ili na kolodvorima. Sada tko god se nađe u nevolji i nema smještaj, možemo mu ga ponuditi.

Pomažete li beskućnicima na još neke načine? Da, zadaća nam je da te ljude pokušamo ponovno uključiti u život, pomoći im da nađu zaposlenje i osiguraju si smještaj. Trudimo se kretati u tom smjeru. U dogovoru s Centrom za socijalnu skrb i policijom, pomažemo im da ostvare temeljna prava: kad u okviru zakona dobiju prebivalište mogu ostvariti zakonom zajamčena prava na minimalnu zajamčenu naknadu, zdravstveno osiguranje i prijavu na biro za zapošljavanje. Osiguravamo im temeljne uvjete za start jer ako nemaju sređene papire, vezane su im ruke i ne mogu ništa. Osim toga, beskućnici koriste i mogućnost prehrane u pučkoj kuhinji. Za doručak Caritas osigurava  kruh, a za večeru imamo mesne ili riblje konzerve. Jednom tjedno vršimo nabavu potrebnih namirnica. Nije teško za desetak ljudi osigurati kruh i marmeladu.

prihvatiliste za beskucnike9

Kako izgleda jedan dan u radu prenoćišta? Beskućnici dolaze oko osam navečer, prespavaju i odlaze oko devet u jutro. Međutim, imamo i mogućnost dnevnog boravka, pogotovo u zimskom periodu. Sigurno ih nećemo izbaciti na ulicu kad je kiša ili bura. Nema smisla da su nam vrata zaključana do osam navečer. Gledamo da se prema beskućnicima postupa na korektan, ljudski način. Nadalje, njihovi međusobni odnosi su i više nego dobri: bude nekih trzavica, ali bude ih među svima, to je normalno. Sve probleme oni riješe međusobno, nikad nije bilo fizičkih sukoba ni problema takve vrste. Svi sudjeluju u održavanju higijene osobnih i zajedničkih prostorija, imaju svoja zaduženja kojih se drže pa je sve vrlo uredno. Koriste se i kuhinjom u sklopu prihvatilišta, i neki su vrlo vični kuhanju, život ih je naučio svačemu.

Koriste li se i žene prenoćištem? Postoje korisnice, ali ne u ovom trenutku. Iz naše evidencije i iz evidencije Centra za socijalnu skrb, vidimo da ih ima oko osam. Međutim, žene su puno snalažljivije, ne vidimo ih da spavaju po parkovima ni na kolodvoru. Uglavnom uspiju pronaći nekakvu sobu pa se snalaze iz mjeseca u mjesec. U planu nam je osposobiti potkrovlje prenoćišta samo za žene, također kapaciteta do deset osoba. Grad Šibenik nam je darovao podne daske, ali trenutno je u tijeku asfaltiranje ulice do prenoćišta pa nam to onemogućuje radove. Gradonačelnik je rekao da će Grad asfaltirati ulicu kad otvorimo prenoćište, i održao je obećanje. Čim se to završi krećemo s radovima.

centar_beskucnici

Tko će financirati radove na adaptaciji potkrovlja? Kako sam rekao, Grad je darovao podne daske. Počet ćemo s postavljanjem poda, a Industrijsko-obrtnička škola Šibenik će nam ustupiti svoje elektromontere koji će besplatno postaviti instalacije. Bez donatora zbilja ne bismo mogli. Osim toga, sudjeluju i Biskupija Šibenik, Caritas i Šibensko-kninska županija, pa se nadam da ćemo uspjeti zatvoriti financijsku konstrukciju. Volio bih kad bismo mogli otvoriti do kraja godine. Počinjemo nešto kasnije, ali manji je i obim radova, budući da su najveći radovi poput priključaka za struju i vodu postavljeni. Adaptacijom potkrovlja zatvaramo drugu osnovnu ljudsku potrebu, budući da pučka kuhinja već postoji. Sad ljudi imaju što jesti i gdje spavati.

Ostvarujete li suradnju s nekim drugim organizacijama? Naravno, nema onoga koga bismo odbili. Tu su Crveni križ, Centar za socijalnu skrb, Grad Šibenik, Županija, razni donatori. Jedan čovjek ne može sam dugo nositi veliki teret: deset ljudi može koliko god treba. Suradnja je u ovom poslu poželjna i potreba, a mi smo kao prihvatilište novi. Šest mjeseci je vrlo kratak period. Sudjelovat ću na Međunarodnom susretu udruga koje se bave pitanjem beskućnika u Splitu, koji organizira udruga Most. Prikupit ću njihova iskustva. U ovom poslu gledate kako drugi rade pa ih kopirate, nitko vam neće staviti autorska prava na rad, dapače, još će vam vrlo rado pomoći savjetom i iskustvom.

Za kraj, jeste li zadovoljni s prvih pola godine rada? Kad smo krenuli s radom plašio sam se kako će se sve odvijati. U početku smo naišli na velik otpor, najviše od susjeda. Stalno sam u komunikaciji s njima i uistinu nemaju pritužbi. Zadovoljan sam našim radom, mogu reći da ide više nego solidno. Priče da su beskućnici dno društva su neistinite, sa svima se može dogovoriti i riješiti sve probleme.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.