Rea Rančić je, kako sama kaže, prije svega iz Pirovca, iako se u Šibeniku rodila i provela srednjoškolske dane. Javnost ju je pobliže upoznala kad je prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju zasadila maslinu u vrtu Europskog parlamenta. Ona je treća mlada i uspješna djevojka u serijalu naših priča, nakon Ane Batinica i Andreje Ivas.
Kad si se počela baviti politikom, je li to ono o čemu si sanjala kao djevojčica?
Moji prvi politički koraci sežu u srednjoškolsko doba, kad me sestra Karla zamolila da pomognem u jednoj od kampanja. Tako sam se i učlanila u mladež Hrvatske demokratske zajednice i počela aktivno djelovati na lokalnoj političkoj sceni kroz organizaciju i razne druge aktivnosti. Nisam tada vidjela neku konkretnu budućnost u politici, već sam logičnim izborom stranke koja je najbliža mojim svjetonazorima i pogledima na život, željela pozitivno djelovati i tako ostalim mladima u svojoj zajednici predstaviti drugačiji pogled na politiku i odvratiti ih od aktualnog zaziranja od same politike. Smatram da su mladi danas na krivi način informirani i mediji ih hrane sasvim drukčijom slikom političke realnosti. Većina ih misli kako se nikad ništa neće promijeniti, dijele mišljenje da su svi političari isti te kako se njihovim aktiviranjem neće baš ništa dogoditi. Upravo suprotno, čak i mali djelić aktivnosti od strane mladog čovjeka koji će poboljšati politički život njegove zajednice na lokalnoj ili nacionalnoj razini velika je stvar koja se kasnije može pretvoriti u ogroman doprinos i mijenjanje čitave slike društva.
Bila si aktivna i u predsjedničkoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Kako je došlo do tog angažmana?
U kampanji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović počela sam raditi na poziv Mladeži HDZ-a iz Zagreba, koja je počela s oformljivanjem posebnog izbornog stožera za mlade. Djelovala sam u organizacijskom timu koji je koordinirao volontere iz cijele Hrvatske, surađivala sa svim županijskim predsjednicima, članovima i simpatizerima koji su nam iz dana u dan pružali riječi podrške i zanosa. Kroz ovaj posao imala sam priliku surađivati s divnim ljudima, naročito mladima, a od starijih sam jako puno naučila i znam da ću stečeno znanje moći iskoristiti u određenim prilikama svoga života. Tempo rada u samoj kampanji bio je veoma dinamičan, svaki dan čekali su nas novi izazovi i nove situacije koje je trebalo riješiti. Znalo se raditi do kasno u noć, no nije bilo teško jer smo bili uvjereni da će naš trud na kraju doprinijeti konačnoj pobjedi.
ŽIVOT U BRUXELLESU
Provela si neko vrijeme stažirajući u Bruxellesu. Opiši nam to iskustvo.
Nakon što je Hrvatska postala članicom Europske unije, počele su se pružati i mnoge mogućnosti usavršavanja i učenja za mlade Hrvate. Oduvijek sam željela upoznati kako je to živjeti i raditi u Bruxellesu, prijestolnici europskih institucija. Pratila sam rad hrvatskih zastupnika koji su u Parlamentu predstavljali Lijepu našu i htjela sam na neko vrijeme i sama postati dijelom europske priče. Tako sam se prijavila za staž u ured zastupnice Dubravke Šuice, a kad mi je aplikacija prihvaćena, čekala sam šest mjeseci te napokon dobila željeno mjesto stažistice zajedno s dvoje kolega iz Dubrovnika. Zagreb i Dubrovnik zamijenili smo Bruxellesom, koji je postao naš novi dom i svakodnevno nam otvarao nove horizonte. Brzo sam se naučila na briselski način života, ponekad, doduše, veoma užurban i beživotan, no istovremeno život koji pruža mnoge mogućnosti za učenje i putovanje. Bruxelles je u tom smislu i prometno žarište jako dobro povezano s ostalim europskim gradovima, tako da i u najudaljenije destinacije možete putovati jeftino za razliku od Hrvatske, gdje su cijene i dalje znatno veće. Želeći iskoristiti tu blagodat, svaki vikend bio nam je rezerviran za neko putovanje – bili smo na belgijskoj strani Atlantskog oceana u Oostendeu, Amsterdamu i Njemačkoj. Svaki dan u Parlamentu bio nam je novi izazov, a želja za upoznavanjem i učenjem bila je velika. Tamo sam uglavnom pratila rad Odbora za vanjske poslove, analizirala i razrađivala relevantne podatke sa sjednica, sudjelovala na konferencijama, u organizaciji raznih događanja te radila pripreme za plenarne sjednice. Sretna sam što sam imala mogućnost raditi u Europskom parlamentu, jer me to kao vrijedno ulaganje u budućnost obogatilo novim znanjima i kompetencijama, koje će mi sigurno biti od koristi u mojoj budućoj karijeri.
Otkud ideja za sadnjom masline u Europskom parlamentu u Strasbourgu?
Povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Klub zastupnika najveće stranke EU – Europske pučke stranke (EPP), otvorio je natječaj na kojem se tražila najbolja ideja kojom bi se obilježio povijesni dan za Hrvatsku. Ja sam predložila da to bude maslina koja će se zasaditi u Europskom parlamentu u Strasbourgu i na taj način uvijek predstavljati mir i trag hrvatskog identiteta. Od mnogih ponuđenih ideja, upravo moju je Klub zastupnika jednoglasno prihvatio i proglasio pobjedničkom. Pozvana sam u Strasbourg na proslavu povijesnih dana za Hrvatsku, gdje sam održala mali govor i zajedno s potpredsjednikom Parlamenta, Othmarom Karasom, svečano otkrila svoju maslinu koja i danas ponosno čuva duh Hrvatske u Europi. U sklopu ovog događaja dobila sam ove godine i priznanje svoje Općine Pirovac za osobiti doprinos u promoviranju Pirovca i hrvatskih tradicijskih vrijednosti.
Koje bi svoje poslovne uspjehe istaknula kao posebno značajne?
Na početku sam svog profesionalnog puta, ali temeljem dosadašnjeg iskustva, smatram da su male, naoko nebitne, svakodnevne pobjede značajnije nego što se čini te da vode prema dugoročnom poslovnom uspjehu. Veliki uspjesi najčešće su plod dugog mukotrpnog rada koji dolaze mjesecima ili godinama naknadno. Mogućnost upoznavanja s radom Europskog parlamenta iznutra, ali i uvid u kompetencije te pravu intrinzičnu motivaciju ljudi koji tamo rade potiču i mene da nastavim s daljnjim profesionalnim usavršavanjem.
