Mladi Nijemci već sedam godina na volontiranje dolaze u šibenski Caritas

Udruga Sofia iz njemačkog grada Triera 2008. godine ponudila je šibenskom Caritasu mogućnost da primi volonterku koja bi pomagala u radu na razdoblje od godine dana. Caritas je prihvatio njihovu ponudu i suradnja je krenula.

– Prvo je došao jedan volonter, a dosad ih se skupilo već sedam, od kojih je samo jedan odustao. Prije četiri godine uredili smo za volontere koji dođu kod nas jednosoban stan u zgradi Caritasa, a osim toga, osigurana im je i prehrana. Organizacija Sofia, s druge strane, volonterima isplaćuje đeparac – priča Miljenko Jukić, zamjenik ravnatelja Caritasa biskupije Šibenik.
Jukić objašnjava kako je volontiranje osmišljeno prema afinitetu osobe, budući da su svi različiti. Postoji mogućnost rada u dječjem vrtiću, osnovnoj školi, školi za djecu s posebnim potrebama ili u Caritasu. Većinom kroz godinu dana boravka u Šibeniku volonteri obiđu sva ta četiri ‘radna mjesta’, da im ne bude dosadno i da se upoznaju s čim više toga, kaže Jukić.

volonteri-2
STROGA SELEKCIJA KANDIDATA

Šibenski Caritas još uvijek nije poslao nikoga na volontiranje preko ove suradnje, iako mogućnost reciprociteta postoji.

Volonteri se pripremaju oko devet mjeseci, većinom slušaju vikend seminare. Ove godine u Njemačkoj ih se prijavilo 90, a otišlo 30, kaže Jukić. Selekcija je dosta snažna, nastavlja, pa se odabiru samo ‘najsnažniji’, za koje se u udruzi procijeni da će izdržati godinu dana u zemlji čiji jezik ne govore.

– Nije mala stvar otići u Ugandu ili Boliviju. Lani je, recimo, volonter koji je došao u Šibenik, odustao nakon dva tjedna. Strašno je zanimljivo što Nijemci u tom slučaju najviše krive sebe, pitaju se kako su oni tako mogli pogriješiti u procjeni. Dakle, prvo analiziraju sebe, pa onda druge. U svakom slučaju, prije nego se odlučimo poslati nekog Šibenčanina ili Šibenčanku na volontiranje, trebamo ga dobro pripremiti, jer ako nešto ne ispadne u redu, prigovorit će nama, odnosno Caritasu, a ne mladoj osobi koja se nije snašla u stranoj zemlji čiji jezik ne govori. Mislim da naši 18-godišnjaci nisu zreli kao njihovi njemački vršnjaci. Drugi je sistem rada i života, pa se to odražava i na mlade. Ako se odlučimo na nekakvu razmjenu, mislim da bi mladi ljudi koji su završili fakultet bili bolja opcija za volontiranje u stranoj državi. Razmišljali smo o tome, ali još je uvijek prerano išta više reći – suzdržan je bio Miljenko Jukić.

volonteri

(NE)POPULARNO VOLONTIRANJE
Nastavlja kako volontiranje u Hrvatskoj nije previše popularno. Drži kako se radi o očitom razlogu. U inozemstvu, pojašnjava, volontiraju većinom zaposlene osobe, koje onda dio svog slobodnog vremena i rada ulažu u zajednicu, ne očekujući ni tražeći ništa zauzvrat.

– Kod nas je situacija dosta drukčija, i nije u redu, odnosno moralno je upitno od nezaposlene osobe koja nema za kruh tražiti da ulaže svoj rad. U župnim caritasima ima dosta volontera, međutim radi se o ljudima koji većinom rade i imaju osiguranu materijalnu budućnost, a u volontiranje ulažu slobodno vrijeme i rad – rezimira Jukić.

Njemica Maxi Wrigge pomaže potrebitim Šibenčanima

Maxi Wrigge, devetnaestogodišnjakinja iz njemačkog gradića Bad Breisig, trenutno je u Šibeniku na programu jednogodišnjeg volontiranja u Caritasu.

volonteri-njemica
Nije mala stvar otići na godinu dana iz svog grada. Kako si se odlučila na ovaj potez?
Nakon što sam završila gimnaziju, nisam bila sigurna što želim studirati i, općenito, htjela sam provesti neko vrijeme putujući i radeći, odnosno volontirajući. Kontaktirala sam školsku udrugu koja me spojila s Udrugom Sofia, koja stoji iza ovog projekta pa sam se javila njima. Pitali su me u koju bih zemlju voljela ići. Ja sam bila otvorena za sve opcije i zaključili su da ću se najbolje uklopiti u Hrvatskoj.
Prije samog dolaska tu trebalo je obaviti mnogo razgovora i poslušati dosta seminara, nakon čega su odlučili u koje će nas zemlje poslati na volontiranje. Neki su ljudi završili u Indiji i Boliviji, a eto, ja u šibeniku.
Ovdje si mjesec dana, kakve si dojmove stekla?
Jako sam zadovoljna. Živim tu u stanu u Caritasu, a trenutno mi je posao primanje i slaganje darovane odjeće za izbjeglice i siromašne. Nakon toga voljela bih provesti neko vrijeme volontirajući u vrtiću i osnovnoj školi da vidim u čemu se najbolje snalazim. Učim jezik, znam se predstaviti i reći još neke osnovne stvari, polako napredujem. Hrvatski je težak, ima padeže kao i njemački, samo što ih njemački ima četiri, a hrvatski sedam. Uglavnom, jako mi se sviđa ovdje, posao je zanimljiv i ljudi su vrlo prijateljski raspoloženi prema meni. Družim se sa socijalnim radnicama i curama iz Caritasa, provele su me kroz grad i drage su. Upisala sam se i na gimnastiku i sve u svemu, zadovoljna sam.

PRVO VOLONTERSKO ISKUSTVO

Je li ti ovo prvo volontersko iskustvo?
Da. Imam 19 godina i tek sam završila školu pa zapravo nisam imala vremena volontirati. Nisam ni previše putovala zbog škole, a i novac je uvijek problem, ali trudim se. Ovo je izvrsna prilika za vidjeti svijeta i raditi nešto korisno za zajednicu. Tridesetak ljudi iz Njemačke, i to ne samo mladih, najstariji ima 63 godine, otišlo je volontirati u zemlje diljem svijeta. Volontiranje nije predviđeno samo za mlade, svi se mogu uključiti. Kad se vratim kući rado ću nastaviti volontirati. Općenito, dosta ljudi u Njemačkoj volontira.
Sviđa li ti se Šibenik? Je li život onakav kakav si očekivala?
Jako! Podsjeća me na Bad Breising, jer su oba grada mala. Drukčiji je jer su ulice jako uske i čini mi se da bih svako malo mogla ogrebati auto. S druge strane, ljudi su vrlo otvoreni i prijateljski raspoloženi. U Njemačkoj imam mnogo prijatelja, ali čini mi se da su ljudi tamo zatvoreniji nego ovdje. Još je prerano reći hoću li ostati i duže od planiranog u Šibeniku, tek sam mjesec dana tu, a kući su mi obitelj i prijatelji, ali tko zna? Imam neke prijatelje u Hrvatskoj, pa mi nije bila potpuna nepoznanica kako će sve izgledati. Sviđa mi se i hrana. Nisam vegeterijanka, ali stvarno jedete puno mesa!

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.