Dočekali smo Novu 2015. godinu sa željama za boljom 2016. Što nas čeka u novoj i kako smo zaključili staru godinu? Na ta pitanja odgovorio nam je šibenski gradonačelnik Željko Burić.
Kako biste okarakterizirali godinu na izmaku i koju biste joj ocjenu dodijelili?
To je kao da nastavnik na kraju školske godine traži od učenika da sam ocijeni svoj uspjeh. Tu ocjenu ostavljam građanima Šibenika, ali uzevši u obzir ekonomsku situaciju u kojoj se nalazimo, reći ću da nije bilo lagano.
Razlog?
Vrlo jednostavan. Ove godine sa svih strana pristizali su novi naputci na temelju kojih se reguliralo punjenje proračuna. Mijenjali su se zakoni, promijenio se zakon o poreznoj osnovici, međutim, nije provedena niti jedna od kompenzacijskih mjera koja bi taj novac vratila u gradski proračun. Na temelju toga grad Šibenik je izgubio deset do 12 milijuna kuna prihoda na koje smo računali.
Teška ekonomska situacija manifestirala se i na drugim poljima?
Itekako. Tvrtke, obrtnici su ogromni dužnici prema Gradu samo na temelju jedne male stavke. Riječ je o komunalnoj naknadi, naravno, a dug prema Gradu broji se u milijunima kuna. Nije zadovoljstvo u tome da se provedu sve zakonske mjere za naplatu duga, kad taj dug i dalje nije i ne može biti podmiren. Tvrtke su u blokadi, ništa se ne događa, nema aktivnosti i nemaju od čega to platiti. Svaki stečaj je gubitak za gradski proračun jer nemate onu najbitniju stavku – punjenje na osnovu poreza, prireza i ostalih stavki. Ipak, obzirom da je blagdansko razdoblje, nije sve tako crno. Želio bih naglasiti sve ono što je gradska vlast ostvarila unatoč svim spomenutim problemima. Posebno je zadovoljstvo vidjeti da su završeni svi projekti koje smo planirali napraviti ili započeti u 2015. godini. Riješili smo problem Obonjana, u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu pokrenuli smo prvi šibenski sveučilišni studij Energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, pripremili smo teren za valorizaciju prostora TEF-a riješivši hipotekarni teret nad zemljištem, otvorili smo vrtić na Jamnjaku i novouređeni Trg Dražena Petrovića. Svakako bih ovdje spomenuo i projekt uređenja tvrđave Barone koji je pri samom kraju, a koji smo realizirali s europskum novcem. Također bih kazao kako je gotova dokumentacija za aplikaciju projekta revitalizacije tvrđave sv. Ivana na EU fondove te se nadamo kako ćemo i ovaj put od Europe dobiti pozitivan odgovor. Gotov je i projekt izgradnje garaže na Poljani te rekonstrukcije glavnog gradskog trga. Praktički smo pred raspisivanjem natječaja za izvođenje radova na Poljani, to više nije tajna.
No, projekt Poljane, kad ste ga već spomenuli, malo se otegao?
Odužio se onoliko koliko je bilo potrebno. Imali smo potpisani ugovor za izgradnju Poljane koji se odnosi na vremenski period od godine dana. Dok mi razgovaramo, u susjednoj sobi nalazi se pet-šest putnih torbi projektne dokumentacije za Poljanu. Taj postupak prikupljanja dokumentacije onaj je najteži dio koji građani ne vide, koji nije opipiljiv. A što ljudi vole? Vole kada gradnja počne, a još više kada se to završi i počne funkcionirati. Za mene osobno, kao i cijelu gradsku upravu projekt je gotov onoga trenutka kada objavimo natječaj. Najteže je uvijek bilo doći do faze da se uopće krene, odnosno do građevinske dozvole. Primjerice, za projekt plaže Brodarica nam je trebalo skoro dvije godine kako bismo mogli krenuti u javno nadmetanje za izvođača. Zamislite kako je privatnom investitoru kada jednoj lokalnoj samoupravi koja ima svoje odijele, koja vrlo dobro kontaktira sa sudom i katastrom, svejedno treba toliko vremena za ishodovanje prometne dozvole. Plažu Rezalište svi znamo i odlazimo na nju, a malo tko zna da ona, što se papirologije tiče, de facto nije ni postojala. Naime, bila je evidentirana u knjigama kao obični nasip. A, ako nešto nije u papirima sređeno, imamo problem.
Kada se može očekivati da će se Šibenčani moći kupati na novouređenom Rezalištu i koliko je to financijski zahtjevan projekt?
Već u ljeto u 2016. godine. Ono što se imalo prilike čuti na prošloj sjednici Gradskog vijeća nije točno. Plaža će se napraviti u nadolazećoj godini, ali nije dolazilo u obzir da počnemo radove i onda je predamo na upotrebu kada u cijelosti bude gotova. Jer naravno da sezoncima, ugostiteljima ne želimo ‘uništiti’ sezonu. Kad počinje kupališna sezona, obim radova mora biti takav da ne zahtjeva uporabnu dozvolu. Čim počne školska godina, u jesen, ide i nastavak. To će sve skupa, zajedno s PDV-om, koštati sedam-sedam i pol milijuna kuna. Očekujemo i sufinanciranje od strane Ministarstva turizma.
Kao krunu mandata, koji biste projekt posebno istaknuli?
Definitivno studij energetike na koji smo ove godine upisali prvih 50-ak studenata. To je bio ogroman posao. Ne samo što se financijskog aspekta tiče. To je jedan predivan prostor, laboratoriji se još opremaju, a kada budu kompletni, otvorit ćemo ga i za građane. Da vide suvremeni prostor u kojem mladi rade i djeluju. Šibenik je već postao pravi studentski grad, a vrlo brzo ćemo prezentirati projekt drugog i trećeg tehničkog studija, koji će s nastavom početi u jesen 2017. godine.
POS se, mora se primijetiti, pretvorio u pravu trakavicu. Što se dešava s tim projektom?
Istina, odužilo se, ali od tog projekta nismo htjeli odustati jer to, kao što sam i dosad napominjao, označava širenje Šibenika, što je gradu i potrebno. Sve su dozvole izdane, više nema prepreka i krenut će vrlo brzo. Investitor je izdao garancije Gradu Šibeniku za gradnju prometnice koja je bila poprilično sporna. To je ono što nas kao Grad interesira, uz činjenicu da će se napraviti stanovi poticajne stanogradnje, a već razvijamo i novu lokaciju POS-a. Raspisan je novi javni poziv za nove stanove.
Tko je kriv za otezanje s projektom?
Ne bih rekao da je netko kriv, ali to je svakako jedna klasična hrvatska priča. Problem je što Grad Šibenik nije imao vlastitu lokaciju za POS. Svi ti tereni su bili u razno raznom ovisnom vlasništvu, razne hipoteke, zaduženja privatnog investitora i sl. Sve je to u ovom periodu, kako ste ga nazvali, ‘trakavice’ očišćeno i riješeno, a ostaju samo tehnički detalji.
Oporba vas često proziva zbog dizanja kredita za financiranje investicija. Vaš komentar?
Grad Šibenik ima jedan jedini kredit od 12,5 milijuna kuna na koji sam osobno jako ponosan, a Gradsko vijeće je isti jednoglasno prihvatilo. Čudno je da se prvo podižu ruke za kredit, a onda se kasnije kritizira. Čak ga i ne smatram kreditom. Na taj smo način vratili kapital jer će valorizacija TEF-a stostruko vratiti vrijednost tog kredita. Kredit za nogomet niti je realiziran niti je kredit. 90 posto tog novca je dug prema Ministarstvu financija i to u sklopu postupka preoblikovanja kluba koji, podsjećam, nije započela ova gradska uprava. Mi smo zapravo naslijedili tu pretvorbu u kojoj smo zapravo postali većinski vlasnici. Grad Šibenik je bio suočen sa sljedećom pričom: ili će Ministarstvo financija blokirati račun Grada i skinuti nam u komadu 4-4,5 milijuna kuna ili ćemo to ‘razbiti’ na nekoliko obročnih rata.
Koliko je, po vašem mišljenju, bivša gradska vlast svjesna toga?
Prvo se pričalo da je ova gradska uprava bezidejna, nema niti jednog projekta, nastavljaju se stari. Pa, što bismo trebali? Funkcionirati na način da, kad se izmijeni vlast, onda ćemo blokirati sve projekte. To se, nažalost, u Šibeniku događalo i to je, jednom riječju, katastrofa. Naravno da je bivša gradska vlast svjesna svih ovih činjenica, ali nemaju ništa drugo pa u javnost plasiraju različite priče.
Pa ipak će oni, kada za to dođe vrijeme, opet pretendirati na to radno mjesto?
Naravno da hoće i to je draž političke borbe. Ne smeta mi to dokle god ispred sebe imam tablice i papire, kao i u ovom slučaju.
No, ipak vam neke stvari priznaju?
Naravno, i to mi godi, iako mi još više godi kada to prepoznaju moji sugrađani. Sjetite se rotora i polemika oko njega. Sada se ipak pokazalo da je semaforsko križanje najbolje rješenje.
Pretpostavljam da građani u gradsku upravu često dolaze kritizirati. Ima li onih koji dođu s pohvalom?
Itekako ima. Posljednja pozitivna kritika je iz Perivoja Roberta Visijanija u kojem se ovih dana nalazi improvizirana ‘knjiga žalbe’ u koju građani mogu napisati i predložiti ono što misle da je za Šibenik potrebno.
Neki vas prozivaju govoreći da je projekt hodajući kolegij vaš svojevrsni PR. Što mislite o tome?
Kao prvo, naglasio bih kako je riječ o projektu koji je svojim priznanjima valorizirala domaća i svjetska struka istaknuvši ga kao primjer komunikacije javne uprave s građanima. Osim toga, smatram da je mnogo korisnije vizualizirati stvari, nego samo pričati o njima. Štoviše, uvjerio sam se da je to dobro. Sasvim je drugačija predodžba kad vam ljudi pričaju, iznose svoje probleme i to mogu argumentirati na terenu. Primjerice, prije nekoliko dana smo bili u Dubravi. Tek kad čovjek tamo zaista fizički dođe, tek tada vidi koliko je to područje zapravo veliko i puno potencijala.
Čujemo da se nešto događa u Palači Rossini, da se kuha neki novi projekt?
I to sjajan projekt. Zasad ću samo kazati kako će se na tom mjestu urediti novi muzej, a kako je projekt u fazi izrade.
Spomenuli ste Dubravu. Autobusna čekaonica koju koriste djeca u Dubravi često je devastirana, stakla su razbijena. Često su devastrirani i elementi plaže Banj, ograda vrtića na Jamnjaku je također uništena. Kako se može stari na kraj vandalima u njihovim pohodima?
Sve će se popraviti, ali nije štos u tome. Niti je štos što ćemo mi to platiti. Štos je u tome da će to opet netko devastirati. Obuzme me tuga kad to vidim. Ozbiljno razmišljamo o video-nadzoru svih važnih objekata.
Jeste li zadovoljni radom pročelnika, ravnatelja i ostatka djelatnika gradske uprave?
Sjajna ekipa. U cijeloj gradskoj upravi vlada jako dobra atmosfera. Nema sitnih malih političkih podmetanja. Indvidualno, pravo svakoga od njih je imati vlastita politička uvjerenja, a ono što sam od njih zahtijevao je predanost poslu bez da utjecaj na to ima politička opcija kojoj pripadaju.
Gospodin Burazer iz sindikata TLM-a vas je prozvao da koristite domjenke i prigodne govore kako biste TLM-u poželjeli sve najbolje, aludirajući na to na ništa konkretno po tom pitanju niste učinili. Kako to komentirate?
U slučaju TLM-a nema aludiranja. Moram reći da razumijem gospodina Burazera. Govori emocijama, ali isto tako jako dobro zna da nažalost nitko ne može dati niti lipe tamo gdje nije vlasnik. Grad Šibenik raspolaže javnim novcem, novcem građana. A to raspolaganje ima jasna zakonska pravila, sve drugo je kršenje zakona.
Je li se ipak nešto moglo napraviti?
Mi nismo, iz upravo navedenog razloga, ali bih iskoristio priliku pa rekao da je to čak obveza sindikata. Imam razumijevanje za njih i ne čudim se izjavi gospodina Burazera. On živi sa svojom tvrtkom. To što je krivo procijenio moje obraćanje na jednom domjenku pokazuje koliko se svi bojimo i priželjkujemo da ta priča završi dobro.
Dobro se ‘nosite’ s kritikama i optužbama?
Najvažnije da ste sami pred sobom moralno čisti i to je misao koja me vodi kroz život. Vrijeme pokaže tko je bio u pravu i gdje je istina. Naravno da mi smeta, ali sama odluka da se bavite javnim poslom nosi sa sobom taj rizik.
Nosite li posao kući?
Apsolutno. Jedino tako u poslu možete zaista biti uspješni.
Je li to dobro ili loše?
Nije to u mom slučaju nošenje posla na način da se u dom i obitelj unosi nemir i nezadovoljstvo. Supruga i ja po tom pitanju funkcioniramo dosta dobro. Oboje smo medicinari pa tako odavno živimo i radimo.
Tko radi taj i griješi. Priznajete li lako vlastite pogreške?
Naravno. U životu svi mi nekad uvidimo da smo mogli nešto napraviti bolje i drugačije, pa tako i ja.
Biste li, recimo, kazali da je bivša gradska vlast u nekim projektima bila bolja?
Pa, ne mogu to reći jer niti jedan svoj projekt nisu priveli do kraju. U ovom poslu od ideja nema ništa. Priznaje se samo rezultat. A mi za Šibenik imamo rezultat.
