Obnovu radničkih odmarališta koče sudski sporovi i sukcesija

Radnička klasa više se ne odmara na Jadranu. Ili barem ne u onom broju kada su činili pogonsko gorivo jedne utopijske države u kojoj gotovo da i nije bilo veće tvrtke čiji su vrijedni pregaoci, sa svojim obiteljima, preko sindikata mogli sebi priuštiti tjedan ili dva, obročno, i po vrlo pristupačnim cijenama, plaćenog godišnjeg odmora. Sudbina nekad vrlo popularnih radničkih odmarališta, a duž cijele obale bilo ih je na stotine, pratila je sudbinu onih koji su ih i napravili. Tržišna ekonomija, pretvorba i hrvatska privatizacija ratnih devedesetih zamijenili su mjesta radničkom samoupravljanju i raspodjeli profita onima koji su ga i stvarali, a radnike sveli na potrošnu, potplaćenu i obespravljenu radnu snagu. Veliki broj odmarališta hrvatskih tvrtki, koja su kao i sva ostala odmarališta najvećim dijelom izgrađena na vrlo atraktivnim lokacijama, prodana su privatnim investitorima, dio njih u vlasništvu HEP-a, INE ili Sindikata Hrvatskih željeznica još su u funkciji, dok su odmarališta tvrtki iz Srbije i BiH velikim dijelom napuštena, devastirana, te zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa završila kao predmeti sudskih parnica. Čekaju neka bolja i pametnija vremena, čekaju konačni rasplet sukcesije, odnosno razduživanja cjelokupne imovine novonastalih država.

40 VODIČKIH ODMARALIŠTA

Iako nije doživjela sudbinu masovnog radničkog odmarališta poput Makarske, Biograda na moru ili pak Poreča, današnju Šibensko-kninsku županiju samo naizgled zaobišao je val izgradnje radničkih, ali i odmarališta u vlasništvu gradova i općina bivše Jugoslavije, pa gotovo da i ne postoji mjesto uz more gdje se oni i danas ne mogu pronaći. U samom početku razvoja i izgradnje radničkih odmarališta najprije uvjetovane, a kasnijim razvojem turizma i s nestrpljenjem iščekivane godišnje odmore radnička klasa provodila je od Pirovca do Rogoznice. Najatraktivnija lokacija za sindikalni boravak na moru bile su Vodice. Polovica svih odmarališta u županiji, a ima ih oko 40, izgrađena je upravo u Vodicama.

– Osim odmarališta Centrosrema iz Bačke Palanke, koje je država zbog još uvijek neriješenih imovinsko-pravnih odnosa sa Srbijom Gradu ustupila na privremeno korištenje, a Grad opet ustupio vodičkim udrugama, slovenskog Lileta, čije je stanje u mirovanju dok se ne riješi sudski spor s novim vlasnikom, te Sladorane iz Županje i odmarališta HEP-a, koji su još uvijek u njihovu vlasništvu, i koriste se za potrebe njihovih radnika, sva ostala odmarališta na području Vodica promijenila su vlasnike i namjenu – govori nam gradonačelnica Branka Juričev Martinčev.

tuzlansko odmaralište

Tako je nekadašnje odmaralište tvornice aviona Utva iz Pančeva danas sjedište Policijske postaje u Vodicama, odmaralište tvrtke 15. oktobar iz Kupine Dom je za starije, odmaralište novosadske banke i tvornice tekstila iz Klanjeca kupljeno je od strane privatnih osoba, a kao i odmaralište Univerzala iz Varaždina, pretvoreno u stambeni objekt. Cijeli niz odmarališta i danas je u funkciji turizma. Odmaralište Tempa iz Zagreba danas je hotel Kristina, odmaralište Lovinčić je Vila Radin, odmaralište bivšeg Borova postalo je Hotel Dalmatino, somborsko odmaralište danas je klub Bili Kamen, odmaralište Bor danas je hotel Miramare, dok je odmaralište mariborskog Triglava Lona Trade hotel. Dva odmarališta koja se nalaze pod ingerencijom vodičke gradske uprave nalaze se i na otoku Prviću. U njima najvećim dijelom godišnje odmore provode stanovnici iz Đurđevca i Požege, a u organizaciji đurđevačke gradske tvrtke Peski, te Udruge za organizaciju odmora iz Požege. Ipak, površinom i položajem najatraktivnije bivše odmaralište slovenskog Lileta i danas je predmetom dugogodišnjeg sudskog spora Grada Vodica, zagrebačke tvrtke ‘Gortan’ i novog vlasnika cijelog takozvanog ‘vodičkog trokuta’ Ivana Bakete.

– Nažalost, radi se o trakavici koja traje već više od dvadeset godina, a na štetu svih nas. Neupitno je čisto vlasništvo Ivana Bakete, no spor koji se i danas vodi nastao je još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća i definitivno nam je u interesu da se napokon i završi. Sama zgrada bivšeg odmarališta je u jako derutnom stanju i ne priliči je vidjeti na takvom mjestu – kaže nam gradonačelnica Juričev Martinčev, napominjući kako komunalne službe Grada redovito kontroliraju i očiste objekt kako ne bi došao u još gore stanje.

eterna zlarin

Odmaralište srbijanske tvornice ‘Eterna’ iz Kule koje se nalazi na otoku Zlarinu također je predmetom dugogodišnjeg sudskog spora. No, za razliku od vodičkog, ovaj će se rješavati na državnoj razini. Zgradu, koja se nalazi u blizini zlarinske plaže i koja od rata i boravka izbjeglica, trune i propada, prisvojio je tadašnji Fond za privatizaciju, te ga kao imovinu agresora prodao jednoj zagrebačkoj tvrtki. Kako nam je kazao predsjednik zlarinskog Mjesnog odbora, Vladimir Buneta, za konačno rješenje ovog slučaja čekat će se potpisivanje međudržavnog ugovora Hrvatske i Srbije o vraćanju imovine.

– Naravno da je velika šteta da jedan takav objekt propada. Sa svojim nekadašnjim kapacitetima od stotinjak kreveta jako puno bi nam značilo da se opet stavi u turističku funkciju i pridonese daljnjem razvoju Zlarina – kaže Buneta.

Objekt koji će morati pričekati potpisivanje ugovora o vraćanju imovine Hrvatske i Srbije nalazi se i u Rogoznici. Radi se nekadašnjem vojnom odmaralištu u kojemu se trenutno nalaze uredi Općine Rogoznica i dječji vrtić.

– Iako se ne radi o velikom objektu, radi se o terenu površine 6.000 metara četvornih koji je vrlo atraktivan i odugovlačenje rješavanja ovog problema, odugovlači i naše namjere u pronalaženju njegove iskoristivosti – kaže nam načelnica Općine Rogoznica Sandra Jakelić.

NAPUŠTENI TRIBUNJSKI OBJEKT

U samu zgradu Općina nema namjeru ulagati nikakva sredstva, a u narednih nekoliko godina u planu je i preseljenje ureda u sam centar mjesta, odnosno zgradu bivše osnovne škole. U sljedećoj godini Općina će izgraditi i potpuno novi vrtić, te će, ne riješi li se pitanje vlasnika, zgradu bivšeg vojnog odmarališta vrlo vjerovatno dočekati sudbina odmarališta sa Zlarina. U Rogoznici je svoje odmaralište imao i ŽTP iz Srbije, no ono je 1999. godine prodano i do danas izraslo u prekrasno apartmansko naselje ‘Ružmarin’.

Ni Općinu Tisno nije izbjegla radnička apartmanizacija. Za svoje radnike odmarališta su izgradili zagrebački Kerametal i INA, a slovensko odmaralište ‘Turška mačka’ je u fazi prodaje, dok je tuzlansko odmaralište, kako nam govori direktor TZ- Tisno, Filip Henjak, dijelom prepušteno na korištenje udrugama, dječjem vrtiću, ali je i dalje predmetom sudskog spora.

U Tribunju su svojevremeno izgrađena dva odmarališta bjelovarskih tvrtki Čazma i Česma.

– Oba dva bivša odmarališta su prodana, ali dok je ono od Čazme preuređeno u Hotel ‘The Movie resort’ i ima 76 kreveta, ovo drugo svog kupca traži preko dvadeset godina. Nažalost, zgrada koja se nalazi na jako atraktivnom položaju stoji zapuštena, a razlozi zbog kojih još uvijek nije pronašla svog kupca u domeni su nagađanja – govori nam direktor TZ-a Tribunj Boris Ivanković.

Veliki broj odmarališta sagrađen je i u Pirovcu. Većina ih je, poput odmarališta ‘Dalmacija’, ‘Esplanada’ ili ‘Podravka’, promijenila vlasnike, te danas dijelom također sudjeluju u širenju turističke ponude i smještajnih kapaciteta, dok svoja odmarališta još uvijek koriste radnici Hrvatskog sindikata željezničara i sindikata Javne vatrogasne postrojbe. U Pirovcu svoje odmaralište sa 19 kreveta također ima i Židovska općina Zagreb, a poput Pirovca, i u Murteru se nalazi jedno željezničko odmaralište koje je u cjelokupnom vlasništvu Sindikata stojovođa, te članovima sindikata po povoljnim cijenama nudi smještaj za otprilike 120 osoba.

SLUČAJ FERIJALNOG SAVEZA

Iako ne spada u kategoriju radničkih odmarališta, zanimljiv je i slučaj objekata Ferijalnog saveza u Šibeniku, koji je također predmetom sudskog spora. Nekada jedini hostel u gradu, na 5.800 metara četvornih u parku na Šibućevcu, privlačio je u srcu sezone na stotine mladića i djevojaka kojima je prikladan i jeftini smještaj u jedinstvenom ambijentu nerijetko ostajalo u dugom sjećanju. Već godinama u ‘ferijalni’ nije kročio niti jedan gost, a cijeli kompleks sa spavaonicama, dnevnim boravkom i kuhinjom, zjapi otužno prazan, gotovo napušten i što je najtragičnije, neiskorišten, i to u gradu koji muku muči s nedostatkom smještajnih kapaciteta.

ferijalni savez subicevac2-josipa190115

– Cijeli kompleks neosporno je vlasništvo Ferijalnog saveza i to još od kraja 50-tih godina prošlog stoljeća. Početkom 60-tih godina napravljen je jedan dio objekata, sredinom 80-tih drugi dio, a napravili smo i cjelokupnu legalizaciju. Izdvojili šumu, objekte i građevinski dio. No, država je odlučila da polaže pravo na taj teren te se cijeli postupak, koji je 2013. godine opet obnovljen, vodi na sudu i čeka svoj epilog. Ne treba posebno ni naglašavati koliko bi nama, a i Šibeniku, ponovno aktiviranje jednog takvog sadržaja značilo, a čim prije se riješi, to će se prije i urediti, te primiti svoje prve goste – kaže nam Tihomir Plejić iz Ferijalnog saveza Hrvatske.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.