Od 110 tisuća ljudi u županiji, oko osam tisuća boluje od dijabetesa

Društvo dijabetičara Šibenik osnovano je u svibnju 1999. godine. Kako kaže predsjednik Davor Lambaša, ‘prava su klapa od 80 članova’. Članovi se druže u prostoru dobivenom na korištenje na period od tri godine od Grada Šibenika. Posljednja godina korištenja ističe početkom 2016., međutim u Društvu se nadaju da će im Grad produžiti ugovor jer članovi nemaju drugu opciju. U instalacije i uređenje prostora uložili su 35 tisuća kuna.

dijabetes2

– Dijabetes je poremećaj metaboličkog sustava, doživotna, neizlječiva i podmukla bolest koja ne boli – započeo je razgovor Davor Lambaša. O uzrocima, osim genskog faktora, ne zna se previše. Postoje dva gena, DR3 i DR4. Trećina populacije ima jedan gen, ali on sam nije dovoljan za razvoj dijabetesa, objašnjava Lambaša.

– Za dijabetes tipa 1 potreban je i okidač za bolest, odnosno stres, šok, virusna bolest, klimatski uvjeti ili nešto drugo. Dijabetes tipa 2 naziva se još i staračkim, iako više nije samo starački jer se javlja i u mladih ljudi zbog pretilosti, loše prehrane, premalo tjelesne aktivnosti ili kombinacije navedenog. To je osnovni uzrok i veliki preduvjet pandemije dijabetesa u svijetu – kaže Lambaša.

Pojašnjava kako se kod zdravog čovjeka dijabetes javlja kad kapacitet gušterače, koja proizvodi hormon inzulin, padne ispod 40 posto.

– Sve što pojedemo, pretvara se u šećer u krvi, a inzulin je ‘vratar’ stanica, otvara ih da uđe hrana pretvorena u šećer. Poremećaj kao višak šećera u krvi javlja se zbog pomanjkanja inzulina – tijelo je gladno i žedno, i iako ima viška šećera u krvi, on ne može ući u stanice koje onda ostaju gladne. Posljedica viška šećera u krvi je oštećenje sitnih krvnih žila u očima i bubrezima i živcima koji se kapilarno hrane. Ako je šećer previsok dolazi do hiperglikemije, a ako je prenizak dolazi do hipoglikemije. Kod visokog šećera pojačano je mokrenje i mršavljenje, a kod niskog pada se u komu. Kad je vrijednost šećera u krvi preko deset, javlja se i u mokraći, što je još jedna od mjera pomoću koje je moguće utvrditi boluje li se od težeg oblika bolesti – Priča predsjednik šibenskog društva dijabetičara.

KAKO SE LIJEČITI?

Prva terapija je dijeta, kaže Lambaša, druga terapija je dijeta uz jednu, odnosno dvije, tri i četiri tablete, a treći oblik terapije je dijeta, inzulin i tableta, pri čemu je faktor koji se, ovisno o pacijentu, povećava – inzulin.

U konačnici, posljednji tip terapije je dijeta i inzulinska pumpa koja kontinuirano otpušta inzulin po dijagramu koji utvrdi liječnički tim.

Empirijski utvrđeno vrijeme u kojem se, u Hrvatskoj i svijetu, otkriva da oboljeli ima dijabetes je osam godina, odnosno prođe pet do deset godina da osoba ima šećernu bolest dok je slučajnim nalazom ne otkrije.

 

– Dijabetes ne boli, a čovjek se navikava na povišene vrijednosti šećera u krvi i ugodno se osjeća dok šećer raste jer se organizam navikava. To je vrlo opasno jer šećer uništava bubrege, živce, oči i čitavo tijelo. Problem je što naši ljudi bježe od istine, većina ih smatra da je dijabetes bolest koju treba kriti ili zanemariti – poučava Lambaša.

Dijabetičari moraju planirati svaki obrok na način da ‘nikad nisu ni siti ni gladni’, kako bi šećer uvijek mogli držati pod kontrolom. Općenito, ono što je za dijabetičara norma, za sve druge je preporuka: lagana hrana bez masnoća s puno povrća i voća.

Dijabetička dijeta je regulirana, izbalansirana prehrana kojom se teži regulirati metabolizam masti i glukoze. Ipak, nije samo prehrana čimbenik koji određuje visinu šećera u krvi, nego i stres, nervoza, prehlade i upale, promjene emocionalnih stanja.

– Vidite kako je šećer složeni mehanizam koji se ipak može držati pod kontrolom. Vodi se dnevnik prehrane, tjelovježbe, stresa i slično pa se u skladu s podacima mijenjaju neke navike ili uvode nove. Oboljeli tako mogu empirijski ustanoviti što im odgovara, a što ne i tako korigirati životne i prehrambene navike. Svi bi u obitelji trebali prihvatiti nov način prehrane zbog toga što tako pružaju oboljelom članu potporu, a osim toga, čine dobro i sebi jer je takva prehrana zdrava opcija i pametan odabir – smatra Lambaša.

U ŽUPANIJI PREKO OSAM POSTO OBOLJELIH

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, u Šibensko – kninskoj županiji od 110 tisuća stanovnika, 8,3 posto ili oko osam tisuća ljudi boluje od dijabetesa, od kojih je samo jedan posto, odnosno 80 oboljelih, okupljeno u Društvo dijabetičara. Od navedenih osam tisuća, 4.500 je registriranih bolesnika, 2.300 je na inzulinskoj terapiji, a pretpostavlja se da je ‘nepoznatih’ dijabetičara 2.500.

Također, prema procjeni Zavoda, 3.400 osoba ima metaboličke poremećaje na koje treba reagirati, prepoznati ih te educirati ljude s ciljem sprečavanja pogubnih posljedica.

– Kasno je kad motiv postane ‘spasiti što se spasiti da’. Treba djelovati na vrijeme. To su zadaci liječnika opće prakse, Društva dijabetičara, javnog zdravstva i medija, jer je dijabetes jedan od prvih deset uzroka smrtnosti. Računa se da će pandemija dijabetesa do 2030. godine porasti šest puta, što znači da će se postotak oboljelih u županiji s trenutnih osam posto popeti na 40 posto. To je strašna pretpostavka i treba ukazivati na potrebu za prevencijom i liječenjem –

Dijabetes je vrlo skupa bolest. Lamabaša je pojasnio da inzulinska pumpa koja traje deset godina košta 23 tisuće kuna, a potrošni materijal za pumpu trajnosti jedne godine iste je vrijednosti. Nadalje, dijabetičar na intenziviranoj inzulinskoj terapiji od četiri injekcije dnevno HZZO košta 15 tisuće kuna godišnje, i to bez svih potrebnih pretraga i liječenja gangrena, natisaka, vida, živaca i kardiovaskularnih bolesti.

dijabetes

Nešto su jeftiniji pacijenti na terapiji tabletama koje usporavaju puštanje šećera u krv ili potiču rad gušterače, međutim, njih je najveći broj.

MJESTO PREBIVALIŠTA

Na kongresu u Malom Lošinju 2014. godine, liječnica Manja Prašek iz Sveučilišne klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac u Zagrebu, objasnila je da je najveći faktor o kojem ovisi život dijabetičara mjesto na svijetu u kojem živi.

– Dijabetičar u afričkoj pustinji preživjet će godina dana. Hrvatska ima jako dobro razvijeni sustav skrbi o dijabetičarima. Postoji dobar program skrbi koji je usvojio Hrvatski sabor, a problem su naravno financije, ali ipak se ide naprijed. Postoji Hrvatski savez dijabetičkih udruga koji se sastoji od 55 društava s izvršnim odborom, Centar za dijabetes kao odsjek Klinike za unutarnje bolesti Opće bolnice ‘Ozren Novosel’ i oni su nam nit vodilja jer nude najnovija i najbolja rješenja – zadovoljan je Lambaša.

Pacijent s dijagnosticiranim dijabetesom ostvaruje pravo na aparat za mjerenje visine šećera u krvi i sto traka godišnje, što je dostatno za mjerenje svaka tri dana, edukativne materijale o prehrani i tjelovježbi, indeksu tjelesne mase i tlaku. Osigurani su i pregledi tlaka, pozadine oka, analiza mokraće i ostale potrebne pretrage. Liječnik opće prakse za svakog pacijenta određuje primjerenu terapiju, dnevne kalorijske potrebe i u skladu s njima primjeren oblik tjelovježbe. Svi oblici terapija za pacijenta su besplatni.  -Iako su od trenutka dijagnoze sve daljnje pretrage i svi oblici terapije za oboljele od dijabetesa besplatni, ipak se žale da je sto trakica koje dobiju nedovoljno. Dodatan paket s 50 komada traka košta 200 kuna. Pacijenti na inzulinskoj terapiji dobiju traka koliko i injekcija, a pacijenti na inzulinskoj pumpi imaju dvije tisuće traka – zaključio je Lambaša.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.