Predstavnici Sindikata metalaca Hrvatske prikupili su oko 11 tisuća potpisa građana koji su podržali sindikalno nastojanje da država preuzme šibenski TLM natrag i poništi ugovor o privatizaciji iz 2007. godine. Poništenje privatizacije sindikalci zazivaju jer, kako navode, ugovor o privatizaciji nije ispoštovan niti su obećane investicije provedene. Zato, smatraju, država ima pravo zatražiti poništenje privatizacije, čime bi opet mogla raspolagati vlasništvom nad tvornicom. Sindikati očekuju kako će se jedino uplitanjem države izbjeći stečaj koji je danas, gledano objektivno, jedina moguća opcija koja je tvornici preostala. Mnogi su se javili u posljednje vrijeme pitajući se zašto bi država spašavala privatnika, no Dragičević ima na to odgovor. Ovdje je, kaže, riječ o preko 500 radnih mjesta, dakle preko 600 obitelji, ukupno 2.400 ljudi. U pitanju je i najveći gospodarski subjekt u Šibeniku.
GOMILANJE GUBITAKA
No, je li taj sindikalni zahtjev doista opravdan? Može li TLM bez sustavnih ulaganja i poslovne reorganizacije te dubinske revizije poslovanja doživjeti 2016. godinu, pa makar bio i pod državnom kapom? Odgovor većine upućenih u slučaj TLM – jer priča o šibenskoj tvornici doista jest postala slučaj – jest – ne može. Šibenski aluminijaš, ma koliko to bilo teško percipirati određenim krugovima, od 1990. naovamo gotovo da i nije ostvario dobit u poslovanju, a ukupni gubitak koji je tvornica ostvarila do danas penje se, kad se sve zbroji, na vrtoglavih 2,5 milijarde kuna! Čak 1,1 milijardu kuna dugovanja TLM-u je 2007., prilikom privatizacije oprostila država, oko 500 tisuća kuna oprostio mu je HEP, točnije toliko je pretvorio u udjele u tvrtci, a od privatizacije do danas TLM-ove tvrtke, Tvornica valjanih proizvoda i Tvornica prešanih proizvoda, akumulirale su dodatnih milijardu kuna gubitka.
Više pročitajte u novom broju Šibenskog tjednika.
