Na večeras (petak, 20.veljače) održanoj tribini ‘Nafta, bombe, obale’ u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’ u Šibeniku, a u organizaciji Udruge za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija TRIS te nezavisnog istoimenog novinarskog portala, mogli su se čuti razlozi zašto je, između ostalog, već samo istraživanje te potom i eksploatacija ugljikovodika, nafte i plina, odnosno zašto je bušenje Jadrana koje najavljuje aktualna Vlada RH zamijena ‘goluba u ruci za mrava na grani’, kako je kazao jedan od predavača, ekološki aktivist, prvi čovjek Udruge Eko Kvarner i informatičar u turizmu, Vjeran Piršić.
Na predavanju na temu ‘planova eksploatacije nafte i plina u Jadranu i mogućem utjecaju takve djelatnosti na okoliš i budućnost Hrvatske, opasnostima koje prijete od velikih količina eksplozivnih sredstava i oružja koje je odbačeno na dnu Jadranskog mora, te tijesnoj povezanosti navedenih dviju tema’ koje, pak, nije pobudilo osobito velik interes kod građana i političara Krešimirovog grada, okupljenima obratio se i dipl.oec., umirovljeni časnik i ‘neumorni istraživač, čovjek jako zabrinut nad sudbinom ove zemlje i njene budućnosti’ Nediljko Pušić.
Šibenskoj tribini nazočili su i članovi Živog zida predvođeni Ivanom Sinčićem koji su ovom prilikom najavili i akciju tzv. Jadranskog zida sazdanog od stotina ribara i njihovih brodica diljem Jadrana spremnih na fizičku blokadu bilo kojeg pothvata u smjeru bušenja Jadrana od strane Vlade RH.
JESMO LI ZDRAVO DRUŠTVO
-Moja osobna teza je da je bušiti naftu pored Kornata bolesna ideja. To nitko normalan ne može napraviti. To može napraviti ili onaj tko je totalni idiot ili tko je korumpiran – kazao je Piršić odmah na početu prije negoli je počeo iznositi razloge zašto ne bušiti Jadran na osnovi ekspertize tima od tridesetak stručnjaka. Dakle, tri su razine problema projekta Vlade RH. Prvi je društveni problem, a ujedno je ovo i test, navodi istarski aktivist, za hrvatske građane da konačno utvrdimo koliko smo zdravo društvo.
-Ovo je silovanje demokracije. Ideja da netko dođe, parcelizira Jadran kao svoj vrt na 28 parcela, počne pregovore s moćnim svjetskim kompanijama bez da napravi iole pristojnu procjenu utjecaja na okoliš, bez da pita građane je ideja kauboja iz Teksasa.Ovo nas stavlja u demokratske standarde Nigerije – izjavio je Piršić, dodajući da čak i u slučaju da je riječ o najboljem projektu na svijetu to kako se provodi nije normalno, ni u redu.
-To je prva teza. Druga teza je, čak i u slučaju neincidentne eksplozije ugljikovodika, nafte i plina imat ćemo zasigurno veliku štetu iz najmanje dva razloga. Prvi je faza istraživanja. Oni, koliko sam shvatio naše eksperte, imaju niz podvodnih eksplozija koje se odbijaju od dno kao sonari i analizom zvuka procjene postoji li šupljina. To će proizvesti velike štete za riblji fond za koji nitko ne zna kolike su. Nitko nema pojma što će biti s ribama. Druga stvar je turizam. Možete zamisliti što će biti kada prvi nautičari stave na YouTube snimke platformi ili brodova za istraživanje pored Kornata, Mljeta… Govore o prihodima između 50 do 150 milijardi dolara. Ovdje dajemo goluba u ruci za, ne vrapca, nego mrava na grani. Daju prazna obećanja – uvjerava Piršić, zaključujući niz problema najgorim od svih,a to je ekološkom katastrofom koja bi nastala uslijed izljevanja nafte ili eksplozije plina.
Vladinu studiju procjene utjecaja na okoliš u hrvatskoj javnosti malo tko, ako je itko, pozitivno ocjenio pa tako nije ni prvi čovjek Eko Kvarnera, navodeći poražavajući podatak da prolaznost studija u Hrvatskoj iznosi visokih 97 posto što bi otprilike značilo da kriteriji ili nepostoje ili ih se zanemaruje, ili se modeliraju kako komu paše.
– Ovdje imamo situaciju da se išlo raditi studiju o utjecaju na okoliš kad su već ‘debelo’ ispregovarali s kompanijama oko koncesije što je greška u postupku, logička i pravna. Ali to još nije sve – objašnjava. Naime, Vladina studija je toliko loša da je Piršić naziva sramotom s četiri temeljne greške. Prva je broj postojećih potresa na nekom području. Tako u studiji za područuje na kojem bude i 20 tisuća potresa stoji da ih ima 10 (!!!). Drugo, biologija mora im je, kako se moglo čuti na tribini, stran pojam.
– Ta studija nema blage veze s biologijom mora. Pokazali su nepoznavanje. Njihovo pisanje je, na primjer, da će naftne platforme dobro utjecati na prirodu jer će na njima ptice koje lete ponad njih tu moći odmoriti. Treća stvar je turizam. i četvrta je ribarstvo. Studije u Hrvata izgledaju ‘bit će sve ok, majke mi’. I oni s tim dokumentom idu pred javnost kao sa smokvnim listom, a struka ih je sasjekla – navodi Piršić.
Iz toga se zaključuje kako Vlada nastoji dobiti dozvolu za bušenje mediteranskog bazena prirodne ljepote kakvo je Jadransko more na temelju studije koja ima više rupa od švicarskog sira, a vodu ne drži baš kao ni rasušena bačva. Bilo kako bilo, Vladina procjena koliko god loša bila kraj šibenske javnosti prošla bi bez problema.
NE POSTOJE INTERES SVJETSKE JAVNOSTI
Bušenja Jadrana ne znači otvaranje novih radnih mjesta kao što vlada uvriježeno mišljenje ili, još manje, ne znači punjene državnog proračuna do neslućenih razmjera. Moglo bi se dogoditi upravo suprotno.
-Čuo sam komentare poput toga da su tu veliki svjetski igrači u igri i da se tu više ne da ništa učiniti. Shvatite da to nije tako. Ovdje imamo jednu grupu kokošara, običnih seoskih kokošara koji žele nešto ušičariti prije nego što odu s vlasti do kraja godine. Svi relevantni svjetski časopisi ukazuju da ne postoje ogromne količine nafte koje bi izazvale pažnju svjetske javnosti – prenosi Piršić.
Prema njemu i ostalim aktivistima ključno je cijeli projekt bušenja Jadrana zbog ugljikovodika, nafte i plina vratiti na početak, napraviti poštenu procjenu utjecaja na okoliš i o tome se posavjetovati s lokalnim zajednicama koja trebaju imati pravo glasa kada je u pitanju davanje bilo koje, bilo kakve koncesije.
Pri tome valja imati na umu da bi bušenje Jadranskog mora, odnosno njegovog podzemlja značilo kaskanje za ostatkom svijeta uzmemo li u obzir da se razvijene zemlje nastoje riješiti ovisnosti o fosilnim gorivima pa govorimo o razvijenim zemljama u procesu tranzicije u post fosilno društvo.
GDJE JE SKLADIŠTE ZA RADIOAKTIVNI OTPAD?!
Zastrašujuće je već to što na ekološku katastrofu ne moramo čekati da dođemo do nafte ili plina koji će razliti Jadranom ili eksplodirati, dovoljno je ‘ugaziti’ na neku od neeksplodiranih eksplozivnih objekata svojevremeno ostavljenim u Jadranu. To, pak, ne bi trebalo biti teško budući da količine takvih objekata mjeri u tisućama tona. Kazao je tako Nedjeljko Pušić prikazujući kartu Ujedinjenih naroda iz 2007. godina kada su donijeli akcijski plan za smanjenje zagađenja Mediterana.
– Ali ne smanjenje zagađenja od bilo čega nego neeksplodiranih eksplozivnih objekata, prema čemu je vidljivo da je u cijelom Mediteranu Jadransko more najzagađenije. I studija koja dovodi do toga da se sklapaju komercijalni ugovori s multinacionalnim kompanijama koje će vršiti istraživanje i eksploataciju nafte i plina o tome nema ni slova – ogorčen je Pušić.
Pušić skreće pozornost i na činjenicu da nije poznato ni kako se planira skladištiti, odnosno transportirati radijacija koja se oslobađa bušenjem podmorja.
– Kao jedna od prijetnji životu je radijacija koja izađe iz bušotine. I ne skladišti se samo otpad nego i alat kojim se buši jer se i na njega, također, radijacija hvata. Pazite, skladište je obveza Vlade RH, a gdje je to skladište?! Gdje će skladištiti radijaciju iz bušotine? Kako će je prenositi na kopno?! Toga nema u procjeni. Postoje uređaji koji odvajaju sve radioaktivne elemente. To što je odvojeno ne možete staviti u džep i odnijeti. To su alfa, beta, gama zračenja – objašnjava Pušić, dodajući da nije jasno ni koje će to stručnjake Hrvatska zaposliti da motre platforme u slučaju pojave radijacije koja se ne mora pojaviti, ali službeni propisi navode da tehnički obučeni zaposlenici taj posao moraju obavljati.
NEMOJTE SPAVATI
Vlada i pristaše plana bušenja Jadrana zbog zarade uz veći rizik ugroze ljudskog, biljnog i životinjskog svijeta na istom mjestu čini se nemaju problema. Ima ih onaj osvješteni dio hrvatske javnosti i sve dok taj dio ne stekne kritičnu masu i ne postane Vladih problem, crno nam se piše u budućnosti.
Razmišljanja u smjeru da se ništa ne može učiniti ne dijeli Piršić koji će na tu temu kazati:
– Vi, građani, imate pravo utjecati na predstavničko tijelo koje ste birali kroz udruge, organizacije, tribine, peticije. Tražite od svojih predstavnika, vijećnika da se procedura zaustavi, da se napravi poštena studija i da se u slučaju bilo koje koncesije traži lokalno mišljenje. Nemojte spavati! Nemojte gledati turske sapunice. Svako jutro kad se ustanete napravite nešto. Uputite mail, organizirajte tribinu…
