RAZGOVOR S POVODOM: Dalibor Petrović: ‘Željeznice su u katastrofalnom stanju, štedi se čak i na sigurnosti’

Apsurdnost stanja putničkog prijevoza u Hrvatskim željeznicama bliži se, prema svemu sudeći, svom vrhuncu. Najavljeni štrajk Sindikata strojovođa Hrvatske mogao bi, osim pitanja neiskorištenih godišnjih odmora i prekovremenog rada strojovođa, otvoriti i mnoga druga pitanja koja su s ovim izravno povezana. Predviđeno ukidanje određenih dionica, zamjena željezničkog prometa autobusnim te neodržavanje i neulaganje u željezničku infrastrukturu dovele su do toga da se, umjesto vlakom, više vozimo autobusom, a o padu prodaje karata i prihoda gotovo više nitko i ne vodi računa. Posebna priča u svemu je i željeznička veza Dalmacije s ostatkom lijepe naše, a nekad najnormalnija, najkomfornija i financijski prihvatljiva solucija, mlađim generacijama nije više niti opcija. Sindikat stojovođa Hrvatske već je najavio opći štrajk, no ipak krenuo u fazi mirenja i izbjegavanja radikalnih poteza, ali kako nam je kazao zamjenik predsjednika SSH, Dalibor Petrović, ‘ova Uprava ne želi razgovarati i štrajka će sigurno biti’.
– Dva su osnovna razloga zašto se nalazimo u ovoj situaciji. Nesposobna uprava i nespremnost iste da krene u rješavanje problema. E sad, dalo bi se dosta dugo razgovarati na tu temu i tražiti odgovore zašto je to tako, ali činjenice, i samo stanje u Hrvatskim željeznicama, govore da stvari ne funkcioniraju kako bi trebale funkcionirati. Štrajka će sigurno biti jer Uprava HŽ Putničkog prometa o stvarnim problemima ne želi niti razgovarati, a i u svim dosadašnjim pregovorima razgovarali smo s ljudima iz druge ili čak treće linije upravljanja. ‘Vi zaustavite vlakove, pa ćemo onda razgovarati’. Takav je njihov stav, kaže Petrović.
Kazali ste kako je ova uprava nesposobna i nespremna za rješavanje problema u kojima se željeznica nalazi. Ipak, stanje u kojemu se nalazi putnički promet sugerira kako se nešto mora mijenjati.
– Teško je očekivati od trenutne Uprave da se uhvati u koštac s problemima, jer realno govoreći, da su htjeli, to su mogli do sada i napraviti. Ali što očekivati kada se i sa 505 milijuna kuna državnog novca može i ovako dobro živjeti. Zašto se opterećivati problemom smanjenja prodaje karata u zadnje tri godine za jednu trećinu, kada će to netko drugi pokriti, a dobro znamo i tko. Problem neiskorištenih godišnjih odmora strojovođa i pravo na odbijanje prekovremenog rada samo je dio problema s kojim se ova Uprava ne želi suočiti. Apsurdno je raditi uštede u sektoru sigurnosti prijevoza putnika, dok se na drugoj strani, u kabinetima i tajništvu, zapošljavaju novi ljudi, a da i ne govorimo o problemu održavanja vlakova i općenito katastrofalnom i najgorem stanju otkad postoji željeznica. S druge strane, Sindikat željezničara i Sindikat hrvatskih željezničara, u pregovorima više pričaju o problemima Uprave nego o problemima radnika, što dovoljno govori o njihovoj poziciji u cijeloj priči.
Štrajk je najavljen za polovicu travnja i kako ste rekli od njega nećete odustati. No, ipak ste Upravi još jednom pružili ruku i krenuli u proces mirenja. Može li se nešto promijeniti u ovom periodu i očekivati postizanje obostranog dogovora?
– Ako se situacija nastavi razvijati u ovom smjeru, od dogovora neće biti ništa. Mi smo sa svoje strane ispoštivali sve zahtjeve kolektivnog dogovora, ali Uprava ne želi razgovarati o problemu strojovođa. Ovakvim načinom postavlja se pitanje tko je odgovoran prema putnicima koji svakodnevno koriste naše usluge. Hoće li strojovođe, zbog prekovremenog rada, biti odgovorne u slučaju kakve nesreće, ili je to samo još jedan od povoda da se određene dionice ukinu, i kako je sada već ustaljeni običaj, daju na korištenje privatnim autobusnim prijevoznicima? Neke stvari su tu potpuno dovedene do apsurda, i sigurno je kako će netko morati povući crtu i zaustaviti ovo žalosno propadanje putničkog prometa i Hrvatskih željeznica.
Čini se kako Uprava svojim angažiranjem privatnih autobusnih prijevoznika pogoduje određenim pojedincima, umjesto da novac poreznih obveznika ulaže u razvoj infrastrukture. Ima li u tome istine?
– Kazat ću vam samo kako je još prošle godine, zbog prevelikih troškova, Uprava predložila ukidanje čak 17 dionica i supstituciju autobusnim prijevozom. Tada se, zahvaljujući četvorici ljudi koji su uštede pronašli na drugim mjestima, od toga odustalo, ali indikativno je kako su nakon toga dvojica od njih premještena na druga radna mjesta, jedan je otišao skroz iz željeznica, dok se i četvrtom od njih sprema sličan scenarij. Ovakva situacija traje zadnjih nekoliko godina i netko se jako dobro trudi uvođenje autobusnog prijevoza u željeznički promet prikazati kao najnormalniju pojavu. U Dalmaciji je stanje puno gore nego u ostatku Hrvatske, a tko kome i zašto pogoduje trebaju istražiti neke druge institucije. Kazat ću vam i da je trošak ukinute noćne veze Zagreb-Split jednak trošku prijevoza putnika autobusom, s tom razlikom da u vlak stane ipak nešto više ljudi, a zanimljiv je i primjer koji ukazuje da nije tu baš sve čisto kada se pokvario vlak, za kojeg ni mi nismo znali da je pokvaren, a upaljeni autobus je već uredno čekao putnike na željezničkom kolodvoru. Naravno, posebna je tu i priča o neodržavanju vlakova kako bi se potencirao autobusni prijevoz, a iz svega nije teško zaključiti pogoduje li se tu nekome ili ne.