Robert Bobinac, ravnatelj NP Kornati: Stihijski turizam koji nam se događa šteti imidžu Kornata

Dvije godine ste na mjestu ravnatelja NP Kornati. Nezahvalno je povlačiti paralele s radom prijašnjih ravnatelja, no možete li nam u brojkama kazati kakvi su rezultati ostvareni u ove zadnje dvije godine i povećava li se broj gostiju u Nacionalnom parku Kornati?

Što se tiče posjeta, mi tu držimo jedan kontinuitet iz sezone u sezonu, s blagim porastom. Pretvoreno u brojke, to bi značilo da je bilo je oko 620 uplova turističkih brodova u prosjeku s oko 50 posjetitelja po plovilu i oko 13 tisuća uplova jedrilica s oko, u prosjeku, pet članova posade. U totalu bi to iznosilo oko 105 tisuća posjetitelja. S jedne strane, to je dobro jer i samo multipliciranje posjetitelja svakako može imati loše posljedice na segment zaštite prirode. A opet, s druge strane, imamo presing kroz period od dva do četiri mjeseca sezone što se tiče nautičara, i to opet nije najoptimalnije rješenje. Taj stihijski turizam, koji nam se htjeli mi to ili ne, ipak dešava, čak i kroz nautički turizam svakako škodi prirodi, a i samom imiđu Kornata. Treba imati na umu da se taj oblik turizma dogodio Kornatima kao što su se dogodili i ugostiteljski objekti po uvalama koji ga prate. Iskreno, sve se više nesvjesno odašilju signali da smo se definirali kao nautičko ljetovalište, a sve manje kao zaštićeno područje i kao park od nacionalnog značaja. Nautičari donose novac i zaradu, ali ako mi nismo spremni kontrolirati cijelo područje akvatorija onda to nije sretno rješenje. Kako za nas kao Ustanovu tako i za domicile, a na kraju i za same posjetitelje. Stoga, jedino povećanje broja posjeta, kvalitete ponude i ciljanih gostiju možemo ostvariti produženjem sezone i to od ranog proljeća, recimo, strižnjom ovaca, pa do početka prosinca branjem maslina.

ROBINZONSKI TURIZAM

Iako u prostoru Nacionalnog parka nema objekata koji bi koliko toliko bili relevantni pokazatelji broja noćenja, postoje li podaci koliko dugo se nautičari zadržavaju u Nacionalnom parku?

Objekti za boravak su minorni unutar Parka i mahom se odnose na robinzonski turizam. Ideja vodilja je da kuće koje se nalaze dislocirane od obale, u maslinicima, budu okosnica razvoja seoskog turizma, prezentacijski centri (punktovi) mednih staza, maslinovih staza i slično. A što se tiče prosjeka boravka nautičara u Parku, mogu kazati kako se oni u prosjeku zadržavaju dva do tri dana. Otkad smo prije dvije godine uveli trodnevne i petodnevne karte to se znatno manifestiralo i na prodaji istih.

Rezultati, naravno, ne dolaze sami od sebe. Prirodna ljepota sama po sebi nije dovoljna za privlačenje gostiju, a osim dobre promocije, potrebno je posjetiteljima ponuditi i nekakve sadržaje. Što posjetitelji na Kornatima mogu vidjeti i postoje li namjere da se prostor Nacionalnog parka dodatno valorizira?

Pazite, Parkovi su živi organizmi, oni se mijenjaju kako u podmorju, tako i na kopnu. Velikim dijelom to mijenjanje je pod direktnim utjecajem čovjeka koji se nalazio, i još se nalazi na tim područjima. Čovjek je konstantno svojim djelovanjem mijenjao tu istu prirodu pokušavajući je ukrotiti, prilagoditi je svojim potrebama, a opet ju je istovremeno poštivao, bojao se, i pokatkad bi znao ustuknuti, te se s vremenom naučio živjeti u simbiozi s istom, dajući i uzimajući. Vremena su se promijenila, ljudi su promijenili navike, a time i odnos prema okolišu i prirodi, nekako su se izrodili, urbanizirali, otuđili. Za povratak čovjeka prirodi Park mora maksimalno participirati, a prvenstveno mislim da treba raditi edukativno, i to ne samo prema posjetiteljima, već i prema čovjeku – Kornataru. Veći dio vremena državna politika je bila usmjerena, najblaže rečeno, protiv čovjeka na tom prostoru, što je totalno pogrešno. Moramo uzeti u obzir da je taj čovjek dio ‘prehrambenog’ lanca, da se grubo izrazim, a priroda je savršena kao i njeni zakoni. Čovjek se mora prilagoditi prirodi. Čak i mi kao ljudi koji se bave zaštitom prirode znamo nesvjesno napraviti krive poteze, a opet u uvjerenju da radimo pravu stvar. Samo pravilno educiran posjetitelj i domicil može, uz pomoć projekata iniciranih od strane NP-a, poboljšati ponudu. Mi trebamo biti originalni, ne sramiti se svojih korijena, navika i kulture, ali isto moramo biti svjesni da bez suradnje s ostatkom svijeta ispadamo iz igre. Baš iz tog razloga pokrenuli smo projekte koji se odnose na ‘buđenje’ domicila, kako što je organizirano šišanje ovaca, organiziranje radionica za izradu originalnih suvenira, gdje jedan od ključnih materijala ovčja vuna, zatim postupak brendiranja maslinova ulja, rad sa pčelarima i slično. Ove godine pokrenuli smo radove vezane za izgradnju prezentacijsko-edukativnog centra u Vruljama, vrijedne otprilike četiri milijuna kuna, gdje smo dobili novce od Ministarstva zaštite okoliša i prirode u sklopu NIP projekta Nature 2000. Po prvi puta u povijesti Parka ishodovali smo lokacijske dozvole za postavljanje certificiranih i atestiranih bova, odnosno sustav tzv. pametnih bova, kako bi se u realnom vremenu znala opterećenost uvala i zauzetost istih. Na Lavsi smo, zatim, obnovili stara guvna, stanove za ovce, kao i dijelove poljskih puteva, restaurirali smo lokvu… Na Smokvici smo uredili bunje i putove, u Kravljačici pristupno edukativnu stazu prema Željkovcima, dužine oko 1,6 kilometara. Prije par dana aplicirali smo prema EUROPARC-u za prestižni certifikat održivog turizma, što bi nas uvrstilo u mapu najboljih destinacija koje prakticiraju organizirani turizam na svom prostoru. Bitno je naglasiti da takav oblik turizma ima sociološki, kulturološki i ekonomski aspekt. Znači, komisija koja dolazi i verificira strategiju održivog razvoja mora se uvjeriti da je suradnja s domicilima na visokom nivou i da sve interesne skupine imaju zajednički interes. Također, i suradnja s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti je na jako dobrom nivou. Fond se po prvi put otvorio financiranju projekata u zaštićenim područjima, pa smo tako osigurali sredstva za nabavku posjetiteljskog plovila, katamarana na hibridni pogon kojeg, na žalost, Park nikad nije imao. To znači da bi pri ulasku u sami akvatorij NP-a pogon bio na električnu energiju. Plovilo bi bilo opremljeno i solarnim panelima sa dvije manje vjetro turbine, WIFI konekcijom i ostalom opremom, a služilo bi za prezentacije, edukaciju i promociju Parka. Poražavajući je podatak da gotovo 83 posto stanovnika Šibensko-kninske županije nije posjetilo Kornate. To je sramotno i nedopustivo.

SURADNJA S DOMICILCIMA

Specifičnost Kornata je i suživot Murterina, vlasnika parcela, polja i maslinika u prostoru Nacionalnog parka, i same ustanove. Kako funcionira taj oblik suradnje? Postoji li model nekakvog zajedničkog djelovanja s obzirom na dosta razvijeno ovčarstvo i pogotovo maslinarstvo na otocima?

Kao što sam i prije napomenuo, zaista sam mišljenja, a to nam govore i vlasnici posjeda, da se dosta toga u zadnje dvije godine pokrenulo u pozitivnom smjeru. Znači, radi se i na infrastrukturi Parka, pomoći pri šišanju ovaca kao i cjepljenu istih, branju maslina (projekt mini uljare na brodu), brendiranju u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, zajedničkim radionicama, predavanjima i još na nekoliko drugačijih vrsta pomoći.

Ulaskom u Hrvatske u EU, otvorile su se i mogućnosti sufinanciranja raznih vrsta projekata, posebno na zaštiti prirode i okoliša. Jeste li, i koliko, takvih projekata do sada ostvarili i za koje projekte imate namjeru tražiti pomoć EU?

intervju-bobinac2

Dosad smo nabavljali i sufinancirali opremu za monitoring naših stručnih službi kao što je multiparametarski analizer vode, BAT detektor za monitoring šišmiša, spomenuti centar u Vruljama, projekt bova, projekt koji ćemo u suradnji sa PP Telašćica implementirati zajedno, a to je sustav video nadzora, WIFI pristupa i pojačanja GPS signala, te posjetiteljski brod. Posebno bih napomenuo da projekt vezano za održivi turizam teži oko 30 milijuna kuna, što bi se opet financiralo iz fondova. Dobili smo i nadzorni brod također preko NIP projekta prošle godine. Također je u procesu i izrada plana vezano za primarnu selekciju otpada, reciklažu, unutar Parka, kao i nabavka multifunkcionalnog broda, u suradnji sa zemljama EU-a u zajedničkom projektu uvođenja novih tehnologija. Taj brod imao bi desalinizator, zatim top za gašenje požara, plutajuće barijere koje bi služile za prevenciju prilikom istjecanja nafte pri havarijama brodica, mini uljaru, laboratorij za istraživanja, a bilo bi to i plovilo kojim bi se prevozili i vlasnici u sklopu organiziranja zimske linije.

Nisu se ulaskom u EU otvorili samo financijski, već i komunikacijski putovi koji sigurno u nekim stvarima mogu pridonijeti još kvalitetnijem upravljanju NP Kornati, ali i ostalim nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Hrvatskoj. Koje su to stvari koje na iskustvima drugih još trebamo usavršiti i koliko u svemu pridonose zajednički susreti ravnatelja hrvatskih Nacionalnih parkova?

Jako je bitno imati taj transfer znanja i iskustava, jer mi se čini da smo se dosad svi skupa naplaćali najskupljih škola. Sama ideja susreta osam ravnatelja Nacionalnih parkova i jedanaest ravnatelja Parkova prirode potekla je po prvi put od strane našeg resornog Ministarstva, a sve u svrhu upoznavanja i što kvalitetnije suradnje. Stoga se ta druženja svaki put organiziraju u drugom zaštićenom području, kako bismo bili upućeni ne samo u ljepote istih, nego i u problematiku samih destinacija.

Zaštita prirode i raznolikosti ekosustava u Nacionalnom parku je prioritet upravljanja ovim biserom Jadrana. Koliko su sami posjetitelji svjesni toga i imate li po tom pitanju problema s obzirom da većinu posjetitelja čine nautičari koje je gotovo nemoguće stalno kontrolirati?

Svaki uplov u područje Parka je potencijalna opasnost od havarije, a pogotovo što se radi i o plovnom putu, što je potpuni nonsens. Drugi veliki problem je nedefinirano pomorsko dobro, što opet ima direktan utjecaj na sigurnost plovidbe. Tu mislim na kvalitetu pristanka i nemogućnost instaliranja sustava pontona. Uvođenjem video sustava imali bi kvalitetnu podlogu u prevenciji krivolova, prevenciji od požara, bržoj i učinkovitijoj pomoć unesrećenima i slično. No, vratimo se vašem pitanju. Svi posjetitelji nemaju baš dobre namjere prilikom posjećivanja i nisu baš svi educirani kako se ponašati unutar zaštićenih područja. To se najbolje manifestira prilikom čišćenja podmorja gdje na samom dnu nalazimo boce i razne predmete koje posjetitelji bacaju sa svojih jahti. Nas čišćenje podmorja, odvoz smeća i čišćenje naplavina na godišnjoj razini košta između 500 i 800 tisuća kuna, pa vi sami donesite zaključak.

BEZ STRATEGIJE NEMA BUDUĆNOSTI

U zadnje vrijeme jako aktualno je i pitanje istraživanja podmorja i eventualnog pronalaska većih količina nafte. Sigurno je kako bi se pronalaskom nafte potakla i proizvodnja te akumulirao određeni profit, no isto tako postoji velika opasnost od zagađenja mora i cijelog ekosustava. Da li je to pravac u kojemu se trebamo kretati i mogu li dvije potpuno oprečne stvari, naftna industrija s jedne i turizam s druge strane,koegzistirati na ovom području? Kakav je vaš stav, s pozicije ravnatelja ustanove koju vodite, po tom pitanju?

Opet želim naglasiti da smo mi u ekološkoj mreži Natura 2000 i to sve govori. Moramo se držati zadanih parametara zaštite prirode i vjerujem da ćemo to odraditi u skladu s pravilima struke.

Dugoročna strategija razvoja, i prije svega zaštite i očuvanja nenarušene slike vremena koji svjedoče teškoj borbi za život i preživljavanje na kornatskim otocima, jedina su opcija u koju valja ulagati sve raspoložive resurse. Koliko se vi sa svoje pozicije trudite nastaviti, i u skladu s vremenom, postaviti dobre temelje i projekte koji će Nacionalni park Kornati na duže staze učiniti privlačnijim i zanimljivijim posjetiteljima?

Bez dugoročne strategije nema budućnosti. Ako je nema možemo se samo ponašati kao da smo na splavi koju nose struje i vjetrovi, a mi jedino što možemo, je da se održimo na površini i tako iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće. Moramo odrediti prioritete, kako na nivou mikro sredina, tako na regionalnoj, a svakako i na državnoj razini. Hoće li određena destinacija krenuti naprijed, biti brendirana ili biti drugačija od drugih, ovisi samo o nama samima, našoj strategiji i našoj viziji. Unutar ustanove napravili smo strategiju razvoja za narednih desetak godina u kojoj su nam pomogli domicili preko radionica koje smo organizirali (SWOT alanize i sl.), idemo na izmjenu Prostornog plana gdje ćemo također organizirati jako puno radionica u koje će biti uključeni stručnjaci, domicili i mi kao Ustanova. Pravilnik o unutarnjem redu mora biti prvenstveno kompatibilan sa svim novim zakonima koji se tiču nas, kako bismo izgradili sustav koji će moći imati uporište u Zakonu i s kojim ćemo lakše izlaziti na kraj s eventualnim prekršiteljima. Moramo raditi na tome da zadržimo posjetitelje. Trenutno smo u fazi izrade idejnih rješenja podmorskih edukativnih staza, poučnih kopnenih edukativnih staza, pilot projekata ribarske kuće, mletačkog kaštela, pokaznih i radnih maslinika, mjesta za učenje o pčelarenju. Radimo i na promociji arheoloških lokaliteta, kako podmorskih tako i na kopnu. Bez svega što sam naveo bili bismo samo jedna od copy – paste destinacija koja bi s vremenom, bez ulaganja, postala samo blijeda slika nekad čistog i prekrasnog krajobraza.

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.