Da Šibenik sve jače izlazi iz zapećka u koji su ga otjerali tranzicija a la Croata, recesija i nesnalaženje lokalnih dužnosnika, govori i podatak da bi Krešimirov grad uskoro uz katedralu Svetoga Jakova mogao imati još jedan spomenik na listi UNESCO-a. Riječ je o tvrđavi Sv. Nikole smještenoj na južnoj obali kanala Sv. Ante na ulazu u šibensku luku
Prije nekoliko godina šibenska je tvrđava Sv. Nikole ušla na zajedničku listu tvrđava koje će biti pod zaštitom UNESCO-a, a prije tjedan dana završena je prva faza obnove. U posljednjih nekoliko desetljeća na utvrdi su tek povremeno obavljani kozmetički zahvati održavanja postojećeg stanja u cilju zaustavljanja erozije i propadanja monumentalnih zidina. Krajem prošle godine počelo se s ozbiljnim zahvatima sanacije i restauracije.
Prije radova na lokaciji izrađeni su potrebni dokumenti i elaborati u sklopu pripremnih aktivnosti. Osim arhitektonskog snimanja, izrade 3D vizualizacije i skeniranja južnog zida, zadarski arhitekt Nikola Bašić izradio je Programske smjernice obnove, scenarij budućeg korištenja i mogućih novih funkcija utvrde. Te smjernice su, prema Bašićevim riječima, bile savjetodavnog karaktera. To se logično naslanja na Bašićev prethodni, iznimno uspješan projekt gradnje šetnice u kanalu Sv. Ante.’U programskim smjernicama utvrdio sam neke neobavezujuće, ali bitne činjenice. Utvrda će se vratiti u svoje izvorne okvire i ne predviđa se nekakva nova funkcija. Cilj je prezentacija izvornog stanja spomenika kulture koji može biti dopunjen dodatnim sadržajem, primjerice, izložbama, koncertima i kulturnim zbivanjima. Obnova utvrde Sv. Nikole bit će krešendo i točka na i u cijelom projektu revitalizacije kanala Sv. Ante’, rekao nam je Bašić. Otkrio nam je i da se planira revitalizacija i druge, zapadne obale kanala.
Za razliku od gradskih utvrda Sv. Mihovila i Barone, nositelj obnove utvrde Sv. Nikole je Šibensko-kninska županija zbog njezine lokacije na pomorskom dobru. Izgradnjom Bašićeve šetnice tvrđava Sv. Nikole je postala znatno dostupnija građanima i turistima.
Zanimljivo je da utvrda nikada nije ispunila svoju funkciju jer nikada nije borbeno ni obrambeno bila aktivna. Izvori prenose svojevrsnu anegdotu prvog i jedinog pokušaja obrane kada se htjelo pucati na brodove Španjolske armade u blizini Zlarina. Navodno je ispaljena kugla pala svega nekoliko metara od tvrđave jer se drveno postolje topova zbog velike vlage jednostavno raspalo. No, gledana s mora djelovala je toliko moćno da joj se nitko nije usudio niti približiti. Utvrda je do kraja Prvog svjetskog rata bila u vojnoj funkciji, ali nije se značajnija promijenio oblik, organizacija prostora i gabariti. Zato je možemo svrstati u red ponajbolje očuvanih utvrda u Europi. Bilo bi važno i dobro da se što prije nakon druge faze obnovi utvrda pripremi za početak prezentacije.
