Pri Osnovnoj školi Jurja Dalmatinca u Šibeniku već četvrtu godinu djeluje Osnovna škola za balet i suvremeni ples. U njihovoj novouređenoj, ali nažalost jedinoj učionici i vježbaonici, razgovarali smo s ravnateljem škole Natkom Duvnjakom, nastavnicima Marijom Šćekić, Lucijom Mikas i Darkom Brkljačićem te korepetitorom i nastavnikom klavira Atilom Mesarićem.
– Ovo je četvrta godina kako škola radi. Osnovana je zbog činjenice da je u Šibeniku nedostajalo nešto ovog tipa. Šibenik nikad u svojoj povijesti nije imao osnovnu školu za balet i suvremeni ples. Zapravo, malo gradova u Hrvatskoj ima takvu školu. Prije osnivanja napravili smo anketu među osnovnim školama i kad smo vidjeli da postoji znatan interes za nešto takvo, krenuli smo u realizaciju. Nije bilo lako jer nismo imali ni prostora ni kadra, samo dobru volju – priča Natko Duvnjak, ravnatelj škole. Objašnjava kako se uz pomoć sponzora i donatora uredila dvorana za ples.
– Imao sam sreću da smo u prvoj godini uspjeli ekipirati nastavnički kadar. Nakon što nam je Ministarstvo dalo potrebne dozvole za rad te zapošljavanje kadra, spoznali smo da takvog kadra u Dalmaciji ima jako malo. Pojavila se kolegica Šćekić i pristala raditi s nama. Povećanjem broja razrednih odjela povećao se i broj zaposlenih, a sad bi nam trebala i treća osoba za izvođenje nastave suvremenog plesa i na tome upravo radimo – priča ravnatelj.
VELIKA LJUBAV ALI I ODRICANJA
Broj nastavnih sati u školi ovisi o razredu: u prvom razredu radi se osam sati tjedno, od čega su četiri sata suvremenog plesa, dva sata klasičnog baleta, jedan sat ritmike i jedan sat glazbe. Kasnije taj broj sati raste za jedan, a postoji i izborni predmet klavir pa se uz plesno dobije i osnovno glazbeno obrazovanje. U trećem razredu je 11 sati nastave tjedno.
– Sve ovo od djece traži velika odricanja i nastojimo uskladiti nastavu s redovnom nastavom u školi učenika. Kroz prve dvije godine se isfiltriraju djeca kojima ovo stvarno nešto znači. Roditelji nam kažu da, kad ih žele kazniti, zaprijete im da neće ići na nastavu plesa, to je najgore što im se može dogoditi – kroz smijeh priča ravnatelj Duvnjak.
Kad je škola počela s radom, naišla je na dosta nerazumijevanja. U početku, a ponekad i danas, ljudima nije bilo jasno o čemu se radi, kaže Duvnjak, pojašnjavajući kako je to neobavezna, ali redovna osnovna umjetnička škola. Kao ustanova dio je Osnovne škole Jurja Dalmatinca, ali ima jednak status s, recimo, Glazbenom školom u Šibeniku.
– Puno ljudi je mislilo da se radi o izvanškolskoj aktivnosti ili klubu, tečaju. Tako smo imali dosta djece koja bi rekla ‘to je teško, ja tako ne mogu’, ali upravo na taj način se isfiltriraju najbolji i najuporniji. Zato i imamo audicije na početku školske godine: treba imati osjećaj za ritam, koordinaciju pokreta, orijentaciju u prostoru, muzikalnost – slažu se ravnatelj i nastavnici.
Izrazito talentirani učenici mogu se dodatno usavršavati još jednu godinu, a postoji pripremni razred za srednju školu, pa se tako premošćuje vremenski period do upisa srednje škole.
Na pitanje je li stroga, Marija Šćekić, nastavnica suvremenog plesa i ritmike, kroz smijeh odgovara da glasi za strogu.
– Osobno se ne doživljavam tako i mislim da me ni djeca tako ne doživljavaju, ali smatram da je za postizanje rezultata koje smo mi postigli jako važno znati tko je autoritet. Ispočetka je bilo teško, stalno smo morali objašnjavati što točno radimo. Ljudi su se razočarali, ne zato što je program težak ili sam ja stroga, nego zato što nisu očekivali da je ovo škola u koju djeca moraju dolaziti redovno, ne smiju izbivati više od dozvoljenog broja sati, a najteže od svega bilo je objašnjavati da se na neke predmete ne može ne dolaziti. Ako se takve stvari dozvole onda se ovo pretvara u tečaj a ne u školu – kaže Šćekić.
NEMA PADOVA
Lucija Mikas, po struci plesačica i plesna pedagoginja, predaje nižim razredima u školi. Priča kako se predmeti ocjenjuju od jedan do pet, a može se i pasti godina. Ipak, padova zasad nema, a korepetitor Atila Mesarić dodaje da bi se ispisivanja iz škole mogla shvatiti kao padovi.
– Bilo je i slučajeva kada dijete od prvog dana nije pronalazilo sebe u plesu pa bi odustalo, ili se dogodi potpuna suprotnost pa bude jedno od najboljih u grupi. Prve godine je bilo dosta ispisivanja, sad ih više nema – prisjeća se Mesarić.
Luciji Mikas zanimljivo je pratiti promjenu koncepcije plesa kod djece.
– Većina ih dolazi s plesnog tečaja gdje nauče imitirati postavljenu formu. Kad dođu u umjetničku školu, učimo ih naći formu u sebi. Na početku im je to teško, ali vježbaju i razvijaju se. Treći i četvrti razred više ni ne mogu vratiti na tu imitaciju a da im to nije dosadno. Temelji vezani za stvaralaštvo i samoizražavanje putem pokreta su im jako čvrsto ugrađeni. Ova se škola više temelji na tome nego na tehničkoj interpretaciji – govori Mikas.
Ravnatelj Duvnjak zadovoljan je interesom za školu koji je sve veći pa je jedna dvorana postala problem.
– Moramo uskladiti interes s kapacitetima kojima raspolažemo. Već ove godine ne možemo primiti sve učenike zato što ih nemamo gdje smjestiti. Rješenje problema bi bila nadogradnja još jedne dvorane na školu, jer da idemo u neki vanjski prostor, trebali bi od Ministarstva tražiti dopuštenje za prelazak na drugu lokaciju – objašnjava Duvnjak.
Među učenicama vlada veće zanimanje za suvremeni ples nego za balet, složne su Lucija Mikas i Marija Šćekić, jer je balet čista forma koja zahtijeva jako puno rada i beskrajno puno ponavljanja istih pokreta. Ipak, kažu da je balet potreban za plesnu tehniku. Darko Brkljačić, nastavnik klasičnog baleta, ne smatra se tipičnim strogim profesorom baleta.
– Baletni program u ovoj školi je drukčiji nego u školama klasičnog baleta. Ne pleše se na špicastima baletnim papučama pa je djeci znatno lakše jer je to vrlo naporno. Tu prvenstveno težimo njihovom osvještavanju tijela kroz pedagoški rad. Bitno je da se djeca dobro osjećaju i da se mogu realizirati kroz pokret. Razrede klasičnog baleta, nažalost, još uvijek nemamo jer bi to iziskivalo dodatne prostorne i kadrovske zahvate ali nadamo se da će jednog dana ova škola i to imati. Nadamo se da će Grad Šibenik u budućnosti doći do toga da ima i srednju školu plesnog usmjerenja, to bi bio smisao svega, da netko od naših cura i dečki na kraju u tome nađe svoje zanimanje.
JAKI STEREOTIPI
Inače, među mahom učenicima, škola je imala i jednog učenika. Bio je, kako kažu nastavnice, izrazito talentiran, čak najtalentiraniji u razredu, ali se ispisao zbog stereotipa i nerazumijevanja na koje je nailazio u okolini.
– Jedini je plesao žmireći i izmišljao pokrete koje se drugi još nisu usudili izvesti. I mama ga je jako podržavala jer je vidjela koliko uživa, ali taj pritisak je bio jači. Srećom, nastavio se baviti plesom, hip-hopom, koji je društveno prihvaćen. Bio je pod strahovitim pritiskom vršnjaka, i van i unutar škole. Djeca su znala biti gruba u šalama prema njemu – priča Marija Šćekić.
– Treba razbiti predrasude da je plesna škola mahom škola za djevojčice. Naša sredina je još uvijek skeptična prema dječacima u plesnoj školi – složni su nastavnici i ravnatelj, i raduju se što ove godine opet imaju jednog upisanog učenika.
Radi se po osjećaju
Svi se nastavnici slažu da su korepetirori jako bitni u nastavi.
– Oni nisu samo strojevi za produkciju glazbe. Uvelike pomažu izvođenju nastave i pripremi svake produkcije. Bez njih ne bi mogli dobro funkcionirati. Vrlo je važno imati korepetitora koji može uhvatiti atmosferu i prilagoditi tu glazbu djeci – Atila Mesarić objašnjava da dobri korepetitori rade po osjećaju.
– Netko može biti vrhunski glazbenik, ali loš korepetitor. Dosta improviziramo u sviranju na nastavi, izmišljamo djeci glazbu koja prati njihove pokrete, ali ih i predviđa – ispričao je Atila.
Uskoro i srednja plesna škola?
Ove školske godine prvi razred ima dva odjela s po 20 učenika, drugi razred dva odjela s po 14 učenika, a treći i četvrti razred po jedan odjel s deset učenika.
– Nadamo se da će nam Grad izići u susret i da ćemo u skorije vrijeme dobiti dogradnju jedne baletne dvorane, pa bi tako mogli preraspodijeliti učenike u brojčano manje odjele, što je inače praksa u umjetničkim školama. Radimo i na srednjoj plesnoj školi i iz Grada dobivamo pozitivne komentare. Shvatilo se da je ovo jedan ozbiljna priča i bila bi šteta da naši učenici odlaze na daljnje školovanje u druge gradove – ispričao je ravnatelj Duvnjak.
