Popis lektire, osim manjih izmjena, nije se mijenjao od 1994. godine te je slabo primjeren današnjim srednjoškolcima. U sklopu cjelovite kurikularne reforme predložene su izmjene u segmentu lektira a nakon cjelovite javne rasprave donijet će se konačni zaključci. Na novom popisu našla su se uistinu zanimljiva imena, poput Arsena Dedića i Štulića i Tomića, a od stranih autora svakako su za istaknuti Aldous Huxley i Anthony Burgess.
Za mišljenje o novom popisu upitali smo profesoricu hrvatskog jezika i književmosti u šibenskoj gimnaziji i voditeljicu stručnog aktiva hrvatskog jezika, Svemirku Miletić te voditeljicu Županijskog aktiva za hrvatski jezik i profesoricu u Ekonomskoj školi, Nadu Bujas.
Obje profesorice smatraju kako su kurikularne promjene nužne:
– Sadašnji program za hrvatski jezik pisan je za pet sati nastave tjedno, a mi imamo četiri sata. Rezultat je da nešto mora patiti, a pati najviše nastava izražavanja – kaže Miletić i komentira najavljivane promjene u lektirama:
– Problem je u nečitanju – kaže Svemirka Miletić i objašnjava kako su učenici preopterećeni nastavom pa nemaju vremena čitati.
– Vjerujem im kad kažu da ne stignu pročitati lektiru. I inače se u Hrvatskoj premalo čita. Što se tiče lektira, program je zadan, ali radije se čitaju suvremenija djela, dok se, recimo, starija hrvatska književnost rijetko kome svidi. Neprimjerena je za tu dob, obrađuje se u drugom razredu, zahtjevna je za razumijevanje i moglo bi ju se drukčije obrađivati, tematskim pristupom ili u korelaciji s drugim umjetnostima, ali ni to ne mora značiti da će učenici ta djela pročitati u cijelosti i s razumijevanjem. U svakom slučaju, ne mora se nužno ići stereotipima. Novi kurikulum stavlja težište na suvremena djela i stvarno se nadam da će učenici više čitati – priča profesorica Miletić.
Kaže još kako šibenski gimnazijalci pribjegavaju svakakvim metodama da ne pročitaju lektiru, a novi kurikulum naglašava sam glagol čitati pa se nada da će biti pozitivnih pomaka.
– Nije nevažno što se čita. Malo više slobode i kreativnosti nije na odmet. U obrađivanju lektire nastojimo biti raznoliki i kreativni, vodimo se državnom maturom pa obradi pristupamo na taj način. Podrazumijeva se da učenici znaju vrijeme i mjesto radnje, a naglasak stavljam na interpretaciju teksta kroz zadatke različitog tipa, pismene eseje ili usmeno izražavanje – zaključila je Svemirka Miletić.
Da učenici slabo čitaju slaže se i voditeljica Županijskog aktiva za hrvatski jezik i profesorica u Ekonomskoj školi, Nada Bujas.
– Učenike je potrebno motivirati na čitanje nečeg osim SMS-ova i chatova, a ja pribjegavam tome da ih prije samog čitanja uputim u tematiku djela koje se obrađuje, ukažem im na povezan film ili aktualiziram temu na neki drugi način. Kod nekog upali, kod nekog ne – priča Bujas.
U šibenskoj Ekonomskoj školi najviše čitaju učenici prvog i drugog razreda, zatim interes malo opada pa se ponovno budi u četvrtom razredu, kad je na ‘repertoaru’ suvremenija književnost.
– Starija hrvatska književnost teško im pada, iako je ‘prevedena’ na suvremeni hrvatski jezik. Ipak, sve je individualno. Učenici rado čitaju Brešana i Gigu Barićevu Milana Begovića jer su im zanimljivi muško – ženski odnosi i rodna tematika. Od stranih autora ‘dobro prolazi’ Ibsenova Nora, Kafkina Preobrazba, a onome tko ga pročita sviđa se i Dostojevski. Danas smo obrađivali Goetheove Patnje mladog Werthera, a mišljenja su bila podijeljena: neki su oduševljeni, neki zgroženi. Sve je individualno – rekla je Nada Bujas.
I šibenski ekonomisti izbjegavaju lektiru pribjegavajući vodičima i raznima tekstovima s interneta, kazaja je Bujas, a često ni ne pročitaju tekst kojeg su preuzeli, pa se u njihovim lektirama nađu nepostojeća djela i imena, kroz smijeh kaže Bujas.
I ona se slaže da su predložene kurikularne promjene dobre.
– Popis lektira je bolji i suvremeniji, a izbačena su djela koja su učenicima bila noćna mora, poput Homera i Marulića. Nadam se da će s novim pristupom u radu biti vidljive pozitivne promjene – zaključila je Bujas.
