ŠIBENSKI HGSS-OVCI: Nismo super ljudi, samo smo spremni odazvati se u bilo koje vrijeme!

Hrvatska gorska služba spašavanja je nacionalna, dobrovoljna, stručna, humanitarna i nestranačka udruga, osnovana s ciljem sprječavanja nesreća i pružanja prve medicinske pomoći u planinama, na liticama, kanjonima ili drugim nepristupačnim lokacijama kod kojih pri spašavanju treba primijeniti posebno stručno znanje i tehničku opremu. Često su područja rada gorske službe spašavanja i urbane sredine.

Radi se o akcijama na visokim objektima, tunelima, intervencijama na moru i rijekama, pomaganju u prometnim nesrećama ili nesrećama kod ekstremnih sportova. Osim spašavanja ljudi, njihovog zdravlja i imovine, Hrvatska gorska služba spašavanja ima i preventivno djelovanje, pa tako gorski spašavatelji osiguravaju sva značajnija skijališta u Hrvatskoj.

HGSS, udruga sa 65-godišnjim iskustvom, bilježi više od šest tisuća akcija spašavanja te obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku. Okuplja gorske spašavatelje organizirane u 24 stanice koje pokrivaju cijelo područje Hrvatske.

Razgovarali smo s gorskom spašavateljicom i pročelnicom Stanice Šibenik HGSS-a, Blankom Lučić.

VEĆINA INTERVENCIJA NOĆU

Koliko su česte intervencije šibenske stanice?

U 2014. godini Stanica Šibenik intervenirala je na svom području 28 puta, od čega je skoro polovica potraga. Dosad u 2015. godini  imamo 12 intervencija, od čega je šest potraga, a ostalo su spašavanja i intervencije druge prirode. Ove godine većina se intervencija odvijala noću u izrazito teškim vremenskim uvjetima, po olujnoj buri, kiši ili velikoj vrućini. Potrage su jako zahtjevne jer znaju trajati i po nekoliko dana, ponekad i tjedana. Traži se dok se ne iscrpe sve mogućnosti nestanka, a nažalost, ponekad se ni tada tražena osoba ne pronađe. Osim intervencija potraga i spašavanja, Stanica Šibenik osigurava razne utrke u prirodi i planinarske pohode, djelujući na taj način kao produžena ruka hitne medicinske pomoći.

Pripremate li se pojačano za ljetnu sezonu?

Tijekom ljetnih mjeseci smo u stanju povećane pripravnosti zbog velikog broja ljudi koji dolaze na aktivni odmor, što osim kupanja i sunčanja uključuje izlete u prirodu, pogotovo onu divlju. U Dalmaciji je krš težak za ‘pročitati’ i iskusnim planinarima: vododerine izgledaju kao putovi, a putovi koje je napravila divljač ne vode nikamo, križ na brdu kojeg se vidi s plaže čini  se baš zgodan za posjetiti poslije kupanja u podne- to su  zamke kojih stranci uglavnom nisu svjesni.

Kako se postaje članom Gorske službe spašavanja?

Svi spašavatelji u Hrvatskoj, pa tako i iz Šibenika, potječu iz nekog planinarskog ili brdovitog područja. To su ljudi navikli na planinu i u stvari se nimalo ne razlikujemo od ostalih planinara, speleologa ili alpinista. Svi se volimo družiti, boraviti u prirodi, popiti pivu nakon napornog planinarskog ili speleološkog pothvata, i zapjevati u nekom planinarskom domu ili uz logorsku vatru. Nismo super ljudi, samo smo spremni odazvati se u bilo koje vrijeme na akciju, a kako pomoći i kojim tehnikama naučili smo na tečajevima HGSS-a. Spašavatelj se može postati nakon dvije godine aktivnog rada u Stanici. U te dvije godine prolazi se kroz tri tečaja u trajanju od sedam dana. Radi se o tečaju u zimskim uvjetima, tečaju stijenskog spašavanja i tečaju spašavanja u speleološkim objektima. Nakon toga slijedi ispit za spašavatelja koji traje i do deset sati. Koliko je to sve teško završiti, govori činjenica da je kroz Stanicu Šibenik, od osnivanja 2004. godine pa do danas, prošlo 55 članova, od kojih je trenutno aktivno 35, a imamo samo šest spašavatelja.  Tu su i tri potražna psa, koji su vrlo vrijedan resurs u potragama.

Intervencije Gorske službe spašavanja se ne naplaćuju. Kakav stav zauzimate u vezi toga?

Spašavanje mora biti besplatno. Svaki čovjek se može zbog svoje nepromišljenosti naći u nekoj od situacija koje zahtijevaju intervenciju i pomoć drugog čovjeka. To se može dogoditi i meni i vama i nije za osudu, to je jednostavno ljudski. Kako možemo reći nekome tko nas traži pomoć, a u pitanju je njegov život ili imovina koja mu možda znači život, da mu nećemo pomoći ukoliko nema novca? Postoje različiti modeli i pristupi u svijetu. Mi smo turistička zemlja i svakako postoje načini kako bi se moglo pomoći financiranju HGSS-a. Međutim, moramo misliti i na onog koji nema mogućnosti plaćanja za pomoć, onog koji ne ide na odmor, koji ostaje uz svoje ovce negdje u Zagori.

NEDOSTATNE FINANCIJE

Od čega se financira Stanica Šibenik?

Stanica Šibenik financira se jednim dijelom iz županijskog proračuna, a dijelom iz proračuna lokalnih samouprava. Od lokalnih samouprava, dakle gradova i općina, tražimo godišnje jednu kunu po stanovniku. Nažalost, i nakon 11 godina postojanja Hrvatske gorske službe spašavanja Šibenik, još uvijek imamo problema s određenim gradovima i općinama oko financijske potpore. Bez obzira na to, mi izlazimo i dalje u te općine ili gradove, u bilo kojim vremenskim uvjetima, trošimo uglavnom svoju opremu, jer u konačnici imamo veliku potporu građana županije i tu smo radi njih i zbog njih. Političari će se ipak jednom morati promijeniti. Također, nedostaju nam i adekvatni prostori. Jadna smo od rijetkih Stanica u Hrvatskoj koja nema prostorije za djelovanje ni u Šibeniku, Kninu ni Drnišu. Trenutno dijelimo prostorije s planinarskim klubovima u tim gradovima što nikako nije rješenje. Financiramo se i donacijama građana, za što im ovim putem zahvaljujem.

Možete  li izdvojiti neku posebnu intervenciju?

Svaka intervencija koja završi spašenim životom je izuzetno zadovoljavajuća. Najviše me se dojme potražne akcije u kojima zajedno s nama traže svi mještani, kada se okupe ljudi iz susjedstva i žele pomoći. Nesebično ostaju s nama i do kasno u noć, i ustaju rano u zoru kako bi nastavili tražiti. E, to je ona uzajamna podrška koja nam puno znači.

Jedna jako važna stvar za kraj – ne žurite na planinu, ne posežite za njom ukoliko danas niste u punoj snazi, ukoliko vremenski uvjeti nisu pogodni ili zbog bilo kojeg drugog razloga zbog kojeg imate dileme o sigurnom povratku kući. Planina će biti i sutra tu, kao i danas, i još dugo iza nas. Ona će čekati.

 

 Četveronožni članovi Aki, Beta I Joda 

Aki, engleski Špringer španijel, i Beta, mješanac hrvatskog i njemačkog ovčara, dva su licencirana psa tragača Stanice Šibenik. Aki aktivno sudjeluje u potražnim akcijama od 2000., a Beta ima licencu od 2011. godine. Ova dva tragača bilježe preko 35 akcija, ne propuštaju nijednu intervenciju i jedva čekaju spasiti još koji život. Obuka potražnog psa dug je i zahtjevan proces iza kojeg stoji mnogo truda, odricanja i treninga.

Joda je Hanoverski krvosljednik star niti dvije godine, prinova u Stanici Šibenik. Njegova obuka još uvijek traje i sigurno će biti vrijedan član ove spasiteljske zajednice.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.