Bivši članovi Uprave TLM-a Marijan Stričević i Tonći Kandido priopćenjem su reagirali na izjave Branimira Lepura. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Ponajprije zbog moralne odgovornosti, moramo demantirati neistinite izjave „savjetnika“ Lepura. Početak njegovog mandata, upućenima je označio početak kraja TLM-a. „Savjetnik“ je u navodnim znacima jer je baš on osoba koja upravlja tvornicom. Funkcija savjetnika je krinka za skrivanje odgovornosti.
Lepur je na mjesto predsjednika uprave u valjaonici stupio 16.09.2014. Stanje koje mu je uprava Kandido, Šupe ostavila u nasljeđe iznosilo je: 1.252 t proizvoda na skladištu, 3.873 t u međufazi proizvodnje i 5.000 t ugovorenih narudžbi.
Od 16.09.2014.-23.05.2015 dok je Lepur obnašao funkciju predsjednika Uprave, konstantan je samo pad proizvodnje. Sa 3.500 t proizvodnje u Rujnu 2014. proizvodnja je pala na mizernih 400 tona u Svibnju 2015, zadnjem mjesecu Lepurovog mandata predsjednika Uprave. U tom mandatu pokrenuo je i predstečajnu nagodbu koja još nije završena, a dugovi se samo gomilaju. Nakon njemu svojstvenog performansa, Lepur napušta funkciju predsjednika Uprave i predsjednik postajem ja, Marijan Stričević, a član uprave Tonći Kandido.
U periodu od 23.05.-02.07. u mandatu uprave Marijan Stričević i Tonći Kandido, a bez vlasnikovog financiranja osiguran je dotok sirovine. Trojnim ugovorom između Proenergy-a (isporučitelj elek. Ener. za Mostar), TLM-a i Aluminija Mostar omogućen je nastavak proizvodnje. Kao garancija Proenergy-u, ugovoren je ustup faktura kupaca osiguranih kod factoring kuća. Te fakture bile su dostatne za financiranje 1.200 t al-blokova, a količina bi se novim ugovorima sukcesivno povećavala. Tako su bili ispunjeni svi uvjeti financiranje ciklusa proizvodnje. Nakon 10 mjeseci, u Lipnju su prvi put svi strojevi bili u funkciji. U tom periodu obavljeni su razgovori sa 30-ak kupaca, a osigurane su i nove narudžbe kupaca s kojima je obnovljena suradnja (Tefal, Allu’s, BST Tubi, Imbali). U našem mandatu regularno su isplaćivane plaće i u TPP-u, kasnije od strane Lepura i njegovih poslušnika prikazane kao rasipništvo. Naporima ove uprave, u pregovorima za otvaranje akreditiva na 10M EUR, banke su izrazile spremnost za financiranje nabavke sirovine, ali uz depozit vlasnika od 1M EUR. Po cijenu vlastitog zaposlenja, jedinstveni kao uprava, od vlasnika smo ultimativno tražili polog depozita ili povlačenje iz tvrtke uz naknadu.
Na taj ultimatum vlasnik je reagirao otkazima Upravi i vraćanjem oponenta, a sada „savjetnika“ Lepura. 03.07. dolaskom Lepura na vlast, ugovor o financiranju sirovine nije ispoštovan! Niti jednom kupcu roba nije isporučena, čime je ponovo ukazano povjerenje kupaca izgubljeno, a brojne narudžbe stornirane. Raskinuo je odnose sa većinom kupaca, pa i sa onima koji su pred-financirali sirovinu. Po preuzimanju vlasti Lepur nastavlja sa manipulacijom sindikata i Radničkog Vijeća, sa ciljem kako bi sve što je dobro napravljeno u našem mandatu negirao i uništio. Dolaskom na savjetničku funkciju je raskinuo sve financijske veze sa TPP-om. Sve isplate plaća i isporuke kupcima izvršene pod „savjetnikom“ realizirane su kao naslijeđe rada ove Uprave, dok je Lepur samostalno u mjesec dana u tvornicu doveo ukupno 30 tona sirovine.
Traženjem alibija u prošlosti i izmišljanjem afera s kupcima, Lepur licemjerno skreće fokus od svog terora, i odvođenja tvrtke u stečaj. On prešućuje da je u sklapanju velikog dijela tih ugovora s navodno „problematičnim kupcima“ kao član Uprave za komercijalu, od 2004.-2007. aktivno sudjelovao baš on. Sve odluke o neplaćenim potraživanjima bile su u rukama nadzornih odbora, te odvjetnika kroz sudske postupke sa dužnicima. Svi vlasnici niti jednog od članova ili predsjednika Uprave nisu smatrali odgovornim. Kao predsjednik Uprave TLM Holdinga i sam Lepur je držao takav stav.
Da mu cilj nije stečaj, kako voli uvjeravati javnost, vrijeme utrošeno u izmišljanju afera Lepur bi mnogo produktivnije mogao uložiti u pokretanje proizvodnje.
Što se tiče povezivanja stare uprave sa prosvjedom, jasno je da sindikatima ne upravlja Uprava. Njima je dovoljno vidjeti da im životima i sudbinama njihovih obitelji, iz sjene sa svojim klanom upravlja jedan Branimir Lepur „savjetnik“ bez ikakve zakonske i moralne odgovornosti. Naročito nas brine što Lepur krije podatke o katastrofalnom stanju u tvornici. Sva dospjela i nedospjela potraživanja dostatna su za održavanje tvornice na životu još mjesec dana, a bez nove financijske pomoći stečaj je neizbježan! Lepuru smeta što radnici za njegove laži o ružičastom stanju više nemaju strpljenja. Nazivati sindikalne aktivnosti neopravdanim linčom je bezobrazna provokacija strpljenju i toleranciji svih zaposlenika TLM-a!, poručuju Stričević i Tonći Kandidio.
