Koliko tvrtki danas posluje na Podima, koliko su uspješne u svome poslovanju te koliko je ljudi ukupno tamo zaposleno?
Na Podima se već nekoliko godina broj zaposlenih kreće oko tisuću do 1.100. To je zanimljivo jer znači da su, bez obzira na tvrtke koje su zbog gospodarske krize prestale poslovati ili su smanjile opseg svog poslovanja i broj zaposlenih, došle neke nove tvrtke, pa se taj broj kreće u ciframa koje sam naveo. Za naše uvjete to je prilično zadovoljavajuće jer smo zadržali isti broj zaposlenih. Inače, što se tiče broja tvrtki, on se kreće između 25 i 30 tvrtki. Mislim da više ne postoji nitko u Hrvatskoj, a poglavito u Šibeniku tko će reći da su Podi nebitni, da su minorni. Mi se čitav niz godina trudimo da od naših Poda napravimo pozitivnu priču. Kada su Podi krenuli s radom, krenuli smo s domaćim poduzetnicima, a to je vrlo važno. Danas se prvenstveno vapi za stranim investitorima. Neupitno je da bez njih Hrvatska ne može ići dalje, no čini mi se da se u cijeloj toj priči zaboravljaju i zanemaruju domaći ljudi i tvrtke, i čini mi se da im se iz dana u dan samo otežava poslovanje. U tom smislu, prioritet mi je da dam sve od sebe da domaćim tvrtkama, bilo iz Hrvatske ili iz županije, pomognem u poslovanju ukoliko one imaju interesa doći na Pode. To mi je imperativ. S druge strane, kontinuirano radimo na privlačenju stranih investicija, što je vrlo važan dio našeg posla.
UVJETI SE STALNO MIJENJAJU
Na koje se probleme najčešće žale poduzetnici?
Društvo koje je orijentirano prema poduzetničkoj ekonomiji, a Hrvatska se deklarira kao takvo društvo, vapi za pozitivnom poduzetničkom klimom, vapi za jasno definiranim uvjetima funkcioniranja tržišta, za financijskom sigurnošću, pravnom sigurnošču u državi, umreženošću poduzetničke infrastrukture, ulaganjem u obrazovanje i istraživanja ali i za društvenom stabilnošću u toj državi. Društvena se stabilnost očituje u, rekao bih, jasnom balansu između poduzetničkog profita i socijalne sigurnosti građana. Kada jasno postavite ciljeve i uvjete poslovanja u državi, nitko se neće žaliti, čak ni onda ako ti uvjeti nisu idealni, ali pod jednim uvjetom, da se oni ne mijenjaju svaki dan. Najgore je kad poduzetnici dođu u određenu sredinu, počnu poslovati po jednim uvjetima, a onda se ti uvjeti počnu mijenjati. To remeti stabilnost njihovog poslovanja, kao i društvenu stabilnost okoline u kojoj se oni nalaze. Poduzetnici se ne žale na ono što zateknu ovdje kod nas na lokalnoj razini. Problemi koji njih danas najviše muče nadilaze naše mogućnosti da im pomognemo. Prije svega, žale se generalno na uvjete poslovanje koji vladaju u Hrvatskoj od poslovne nesigurnosti u najširem smislu, pa do odnosa banaka prema njima.
Koliko je poduzetnika dosad otkazalo svoje investicije na Podima?
U svom radu u tvrtki Podi, u kojoj sam od 2001. godine, kroz tvrtku je prošlo na stotine poduzetnika i nerealno je očekivati da ih sve uspijete zadržati, mnogi su bili i neozbiljni. Naša zona, kao i sve ostale, ima svoje prednosti ali i mane. Neke su stvari nama bogomdane i dobre, a neke nisu. Na poduzetniku je da, nakon što obiđe nekoliko potencijalnih lokacija u koje želi investirati, odvaži pluseve i minuse. No, konkretno, moglo bi se reći da je otprilike jedna trećina ozbiljnih poduzetnika koji su s nama bili u kontaktu ostala u Šibeniku, a dvije trećine su svoje mjesto našle drugdje u Hrvatskoj ili u drugim državama. Međutim, u posljednjih nekoliko godina taj se odnos malo promijenio. Zabilježili smo manji broj onih koji dolaze, ali veći postotak ih ostaje.
Koliko se parcela priprema za nove investicije i s koliko poduzetnika, što starih što novih, planirate zaokružiti svoj mandat?
Što se tiče mog novog mandata, sada se bliži godina dana kako on traje. Ta prva godina bila je godina povratka i svojevrsnih prilagodbi. Ove godine očekujem, i mislim da su ta očekivanja realna, da se na Podima otvori pet novih tvrtki koje će otvoriti 100 do 110 novih radnih mjesta. Mi smo krajem godine raspisali natječaj za dvije nove parcele. Taj natječaj je zaključen i sljedeći će se tjedan donijeti odluka o tome prihvaćaju li se ponude ili ne. Riječ je o malim i srednjim tvrtkama, šibenskoj koja širi svoje poslovanje i jednoj iz unutrašnjosti Hrvatske koja svoje poslovanje želi proširiti na ovaj dio Hrvatske. Jedna od njih bavi se proizvodnjom trailera za brodove, a druga obradom metala. Ove dvije tvrtke otvorile bi 30-ak novih radnih mjesta, što je po mom mišljenju fantastično. Ja sam presretan sa svakim novim radnim mjestom i osobno ne patim za velikim, mega investitorima, iako svakodnevno radimo na tome. Bio bih stvarno prezadovoljan kada bih postigao da se u mom mandatu na Podima otvori 10 do 15 novih malih i srednjih proizvodnih pogona, pogotovo u situaciji u kojoj svaki dan donosi novi gubitak radnih mjesta. Za Šibenik bi to bilo fantastično. Dođe li neka veća firma, tko sretniji od nas.
MEĐU NAJPERSPEKTIVNIJIMA
Bi li se Podi mogli brže razvijati s obzirom na početne planove, koji su spominjali Pode kao najperspektivniju zonu na Jadranu?
Podi nisu najperspektivnija zona na Jadranu, nego jedna od tri najperspektivnije zone u Hrvatskoj. To treba jednom reći jasno i glasno, i nismo je mi samoproglasili kao takvu već ljudi i institucije koje se bave ovim poslom. Međutim, trenutno Hrvatska nije najperspektivnija država. Mislim da se mi u Šibeniku i u našoj firmi s tom pričom dobro nosimo. Mnogo je zona propalo. Prije deset godina u Hrvatskoj je bilo planirano 400 zona, a od tih 400 zona većina ih nikad nije realiziranA ili nisu zaživjele. To što smo među tri najbolje zone u Hrvatskoj je ipak rezultat dugogodišnjeg rada i truda, ali i političkog konsenzusa. Danas potencijalni investitor koji se obrati Ministarstvu gospodarstva ili Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja biva upućen i u Šibenik. Baš sam danas odgovarao na mail jednom stranom investitoru koji preko Ministarstva traži lokaciju u Hrvatskoj, a oni su ga, između ostalog, uputili i u Šibenik. Došli smo u fazu da nam se vrata otvaraju preko drugih. Ne borimo se više sami da nekog privučemo nego nam ih šalju i drugi. Kada netko dođe u Šibenik, uglavnom se prvo susretne s nama i mi se trudimo prema njemu biti maksimalno otvoreni i ne frizirati stvarno stanje stvari, iskreni smo i sa stvarima koje nam ne idu u prilog i to je ono što oni cijene. Kada investitor osjeti da ga na sve načine želite dovesti u Šibenik, a da mu pritom frizirate informacije, više ga nikada nećete vidjeti. Drugi korak je razgledavanje poslovne zone. Zanimljivo je da se svi iznenade kada dođu na Pode jer ne očekuju da se radi o toliko velikoj i uređenoj zoni s toliko firmi. Treći korak je sastanak investitora s gradskom upravom, nakon čega se priča počinje razvijati. Jedna od najvećih prepreka nakon toga svega su banke. Nije to nikakav alibi za nečiji neuspjeh, no banke imaju određenu politiku koja ne ide u prilog poduzetnicima. Između ostalog i u tom se segmentu neke stvari moraju mijenjati da bi situacija mogla krenuti na bolje.
Koliko smo atraktivni stranim investitorima s obzirom na prometnu povezanost i regiju u kojoj se nalazimo? Posljednje vijesti govore o dvije poljske investicije na Podima.
Ulaskom u EU postajemo sve atraktivniji stranim investitorima. Imamo pozitivnih okolnosti zbog kojih smo im atraktivni, ali i onih zbog kojih nismo. Te otežavajuće okolnosti sam već spomenuo, ali pozitivno je da se malo po malo strani investitori uvjeravaju da u pojedinim gradovima i županijama imaju institucije koje im mogu pomoći u realizaciji njihovih projekata. Opet se moram vratiti na onaj dio priče da je vrlo bitno na koga će investitor naletjeti kada dođe u Šibenik. Ako naleti na osobu koja će mu obećati ‘med i mlijeko’ i brzo rješavanje problema koje će se, u praksi, pokazati netočnima, oni će svima obznaniti da ne dolaze u tu sredinu, da tu nemaju što raditi. Što se tiče investicija koje su se ostvarile s poljskim tvrtkama, to su pozitivna iskustva. Počelo je s manjim, zajedničkim ulaganjem hrvatskih i poljskih investitora koji su svoja pozitivna iskustva prenijeli drugima koji su došli i realizirali još jedan projekt. Sada se trudimo da i oni budu zadovoljni, da im objasnimo kako će imati poteškoća, ali im isto tako stojimo na raspolaganju kako bi im olakšali koliko god možemo put do cilja. Kada se tako postavite ta se dobra ‘vibra’ širi dalje. U ovoj poljskoj priči ima jedna stvar koja me je fascinirala. Naime, na otvaranje prvog poljskog pogona na Podima, a visina investicije je iznosila oko 1,2 milijuna kuna, došao je poljski veleposlanik pozdraviti vlasnike firme i djelatnike. Došao je ohrabriti svoje ulagače i staviti im se na raspolaganje. To me iznenadilo, jer radi se o relativno manjoj investiciji, ali oni to znaju cijeniti. Poljsko veleposlanstvo zajedno sa svojim ljudima radi na probijanju novih tržišta. Čini mi se da toga nama nedostaje na državnoj razini.
Razmišljate li još o direktnom spajanju Poda na autocestu, o čemu se ranije mnogo pričalo pa se to nekako zaboravilo?
Ne da ja o tome razmišljam, ja sam o tome sanjao. Međutim, tu treba biti realan. Dobili smo prekrasnu prometnicu kroz Dubravu koja spaja autoput s našom zonom i kojom, od izlaska s autoputa do Poda treba četiri minute vožnje. Lijepo je razmišljati o direktnom spoju, i ja bi definitivno volio da mi to imamo. Bilo bi to sjajno za promociju zone i na tome treba raditi, ali pitanje je koliko je to danas realno izvedivo. Učinio bih sve da se ta ideja realizira.
PREFERIRAMO PROIZVODNJU
Prije nekoliko godina se najavljivao dolazak tvrtke Dok-ing na Pode, jedne od najperspektivnijih hrvatskih tvrtki i jedne od rijetkih koja se u Hrvatskoj uopće bavi proizvodnjom automobila. Što se dogodilo s tom suradnjom?
Tvrtka Dok-ing je bila u kontaktu s našom tvrtkom i Gradom Šibenikom u prethodnom mandatu i ono što vam mogu reći je da su bili zainteresirani. U trenutku kada je priča zastala nije bilo problema vezanih uz nas, Grad ili lokaciju, već su, koliko je meni poznato, tražili investitora za svoj projekt kako bi mogli krenuti u masovnu proizvodnju. Mi smo i dalje otvoreni za suradnju, možemo im ponuditi teren koji oni žele i ostali smo u kontaktu. Ukoliko oni požele doći u Šibenik, mi smo spremni pružiti im pomoć u svakom smislu.
Ove jeseni na Podima je otvoren Sajam automobila, koji nije proizvodni pogon, već prodajni. Je li to svojevrsni zaokret u politici vođenja Poda? Planirate li u budućnosti slične prodajne projekte na Podima?
Što se tiče Sajma automobila, on je u Šibenik došao s namjerom da dio svoje djelatnosti dislocira iz Zagreba. Na Podima su dobili jedan dio zemljišta koji većim dijelom de facto nije pogodan za gradnju te nisu ni gradili nikakve hale. Hoće li Sajam zaživjeti u punoj mjeri ne mogu reći, to je stvar njihove poslovne politike. Ono što je s naše strane trebalo biti napravljeno je napravljeno. To ni u kojem smislu ne znači zaokret u politici vođenja Poda, niti bi se Podi trebali pretvarati u trgovačku zonu. Po tom smo pitanju specifični u cijeloj Hrvatskoj. Ukoliko izuzmete Sajam automobila, 95 posto objekata na Podima je proizvodnog karaktera i s takvom politikom želimo nastaviti. To znači da kroz razne beneficije forsiramo upravo proizvodnju: poduzetnik koji nam dođe s proizvodnim projektom oslobođen je mnogih davanja, za razliku od onih koji dolaze s trgovačkim idejama. Mislim da trgovačke djelatnosti imaju mnogo više otvorenih poslovnih kanala i lokacija za razvijanje. Ako se nešto trgovačkog tipa pojavi, a investitor je spreman platiti sve što je potrebno, i za njih smo otvoreni, naravno. Moram naglasiti da od samog početka, dakle više od 10 godina, nismo mijenjali osnovne kriterije dolaska u zonu Podi. Te smo uvjete definirali zajedno s Europskom komisijom, koja je prva uložila u infrastrukturu Poda. Da bi dobili novac od Europske komisije neke smo stvari morali obećati. Dvije smo godine radili na pripremi tog projekta i obećanja koja smo im dali držimo se i danas. U tom smislu, pravila ‘igre’ u kontinuitetu vrijede više od deset godina, što u praksi znači da preferiramo proizvodnu djelatnost.
