U našoj županiji ove godine čak 502 žrtve nasilja, a u gradu nijedne udruge za pomoć žrtvama !?

…Nekad bi se svađali, a nekad bi odjednom podivljao i nasrnuo na mene. Trajalo je to punih dvadeset godina, a ja sam plakala, trpjela jer sam ga voljela. Voljela sam čovjeka koji me maltretirao i nakon fizičkog zlostavljanja legla bih s njim u isti krevet. Pitate me zašto? Jer sam ga voljela(…) Čujte, bilo je strašno, ali uvijek mislite da je taj put zadnji put, da će se promijeniti. Iz sebe nastojite potisnuti sve ružne uspomene, sjećate se lijepih, jer i takvih je u našem braku bilo – svoju ispovijest šibenskoj novinarski Ojdani Koharević ovako je započela  Splićanka, žrtva dugogodišnjeg nasilja, a isti je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji.

Ovo je samo jedan u nizu slučajeva nasilja različitih vrsta (fizičko, psihičko, emocionalno) koja su, nažalost, postala naša svakodnevica. Društvo je stigmatizirano, službenici, ali i žrtve često nisu dovoljno educirani i upućeni. Često nisu ni dovoljno hrabri da se suoče s ovom temom o kojoj se, narodski rečeno, ne govori!

NASILJE SE NE MOŽE ZAUSTAVITI, ALI SE MOŽE UBLAŽITI

U šibenskoj gradskoj knjižnici, rad splitske udruge Bijeli krug Hrvatske koja na razini cijele države nudi pomoć žrtvama nasilja bez obzira o kakvom obliku nasilja se radi, Šibenčanima je danas,  s ciljem senzibiliziranja javnosti na ovu temu, predstavila Livija Plančić, predsjednica iste udruge.

DSC04029

Bijeli krug Hrvatske žrtve nasilja informira o zakonskim pravima žrtava, pruža stručnu psihološku i emocionalnu pomoć, daje pravne savjete u okviru primarne pravne pomoći te usmjerava na druge relevantne institucije, ustanove i organizacije civilnog društva gdje žrtve mogu ostvariti svoja prava.

Praksa je pokazala da se tijela kaznenog progona u svom svakodnevnom radu najviše bave počiniteljem kaznenih djela nasilja i ostalih kaznenih djela, što im i je osnovna funkcija, pri čemu žrtva ostane na marginama kaznenih postupaka, prepuštena sama sebi. Stoga je cilj ove hvale vrijedne udruge takvim žrtvama pružiti adekvatnu pomoć.

Udruga, naravno, uspostavlja suradnje s manjim udrugama u ostalim gradovima Hrvatske, no u Šibeniku se s jedinom takvom udrugom koja je po registru udruga aktivna, nije uspjela stupiti u kontakt. Drugim riječima, NIJE AKTIVNA!

ZABRINJAVAJUĆA BROJKA NASILJA U NAŠOJ ŽUPANIJI

Kako nam je rekla Marica Kosor, glasnogovornica PU Šibensko-kninske, u prvih devet mjeseci ove godine zabilježena su čak 502  kaznena djela, odnosno broj je to žrtvi nasilja. U ta 502 slučaja, izvršene su 134 mjere opreza. Ova se poražavajuća brojka odnosi na različite vrste nasilja, a prevladava, govori Kosor, ono obiteljsko.

Stoga, uzevši ovu statistiku u obzir i slušajući jedno ovakvo predavanje u Šibeniku, odnosno Šibensko-kninskoj županiji, građanin ovoga grada ili pak potencijalna žrtva koja je došla dobiti određene odgovore, ne može se ne zapitati kako je moguće da u Šibeniku ne djeluje niti jedna udruga koja aktivno pomaže žrtvama nasilja.

Žrtve se, istina, mogu obratiti Centru za socijalnu skrb, Obiteljskom centru, Caritasu, obratiti se ovoj udruzi o kojoj govorimo, a na kraju krajeva, otići u policijsku postaju prijaviti to isto nasilje. No, činjenica je da,  opet naglašavamo, takva udruga u Krešimirovom gradu – ne postoji.

KAKO IZGLEDA ODLAZAK ŽRTVE NA POLICIJU?

Što se policije tiče, nezanemariva je i činjenica da žrtve, osim što se eventualno boje prijaviti nasilje, a ponekad se još više od toga boje reakcije okoline, odlaskom na policiju često nisu sigurne hoće li ih u postaji dočekati dovoljno educirani policijski službenik koji će znati da se takvoj žrtvi mora pristupiti ne samo službeno, već s velikom dozom empatije koja je, u tom hrabrom trenutku prijave, žrtvi možda čak i najviše potrebna.

Policajci u PU Šibensko-kninskoj po tom se pitanju educiraju.  Naime, u prvih devet mjeseci  tekuće godine organizirana je ukupno 31 edukacija kroz koju se educiralo 224 policijskih službenika.

– Edukaciju, naravno, nisu prošli svi policajci. Kad žrtva nasilja dođe u policijsku postaju, dočekati  će je policijski službenik koji je, u slučaju da nije educiran za pristupanje žrtvi nasilja, dužan uputiti ju službeniku koji je istu edukaciju prošao. Žrtvi su naši djelatnici dužni uručiti i obavijest o njenim pravima.

Također, ne zanemarujemo činjenicu da sigurno postoje i policajci koji žrtvu neće tretirati profesionalno. Žrtva se u tom slučaju pisanim putem može obratiti našoj Službi za unutarnji nadzor koja će, ako se utvrdi da su žrtvina prava prilikom kontakta s određenim policajcem ugrožena, protiv istoga pokrenuti disciplinski postupak – objasnila nam je Marica Kosor.

 

 

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.