U posljednjih 30 godina Šibenik je izgubio 10.000 radnih mjesta!

Prije točno 30 godina Šibenik je imao jednu od najjačih industrija u bivšoj Jugoslaviji. Tvornica elektroda i ferolegura (TEF) zapošljavala je u svojim pogonima 1.700 radnika, preradom aluminija bavila se Tvornica lakih metala (TLM) a na proizvodnim trakama zapošljavao nešto malo manje od šest tisuća djelatnika, nekadašnji Remont brojio je 700 radnika, Poliplast 300, isto toliko Vinoplod vinarija, oko 500 radnika zapošljavala je Luka, oko 300 Revija, a zbog jake industrije svjeztala je i trgovina, pa je šibenski trgovački lanac Šibenka svcaki mjesec ispolaćivao plaće za oko 2000 radnika. Danas, 30 godina kasnije, TEF-a, Poliplasta, Revije i Šibenke nema, današnji NCP koji je preuzeo Rebontno brodogradilište u svim tvrtkama broji svega 150 radnika, Vinoplod vinarija ‘pao’ je ispod 150 zaposlenih, Luka ima 120, a TLM tek nešto više od 800 radnika koji zadnjih dana prolaze pravu agoninju zbog neizvjesne budućnosti tvornice. Šibensko gospodarstvo, njegov realni sektor i trgovina, desetkovani su u posljednjih 30 godina, samo gledajući velike značajne subjekte, za ukupono desetak tisuća radnih mjesta! Ta će brojka izgubljenih radnih mjesta u velikim poduzećima dodatno dobiti na zasluženoj dramatičnosti ako iznesemo podatak kako u čitavoj Šibensko-kninskoj županiji, od 104 tisuće stanovnika zabilježenih popisom iz 2011. godine, radi samo – 22 tisuće! Ako se od preostalog broja stanovnika isključe oni koji su premladi, 30 tisuća umirovljenika i čak 14 posto stanovnika s nekom vrstom invaliditeta koja ih sprječava u radu, dođe se do poražavajućih omjera.

STRUJA NAS JE MOGLA IZVUĆI

Istina, Domovinski rat je u Šibeniku učinio svoje i, osim što je ostavio teške ožiljke na industriji, neke je ljude teško onesposobio za rad. No, teško se oteti dojmu kako smo, svemu tomu unatoč, kao sredina teško zastranili, ostali u slijepom crijevu razvoja, iz čijeg se destimulirajućeg okrilja nismo iščupali do danas. Da smo sve mogli učiniti drugačije, pa čak i nakon rušenja TEF-a i zatvaranja TLM-ove Elektrolize, smatra sindikalni povjerenik SMH Zdravko Burazer, koji je u ponedjeljak bio na čelu kolone djelatnika TLM-a koji su u prosvjedu promarširali Šibenikom.

– Srušili smo dimnjake u TEF-u, onesposobili Elektrolizu, a nismo tražili nikakvu zamjenu za te velike tvornice. Javnost mora znati da smo samo u snazi struje koju više nisu konzumirali TLM i TEF oslobodili najveću hidroelektranu u Hrvatskoj. Umjesto da smo pametnom politikom, a ne dodvoravačkom kakvu smo vodili, tražili zamjenu za dimnjake i kompenzaciju za svu tu silnu energiju, da smo državi uvjetovali da podupre neku drugu razvojnu mogućnost za Šibenik, naši su političari svu energiju bezuvjetno dali HEP-u. Ovo što imamo danas samo je rezultat te površne politike koju su Šibenčani vodili sve ovo vrijeme – naglašava Burazer. Zbog svega toga grad je, smatra Burazer, ostao u raskoraku. Od industrijskog grada nije se preoblikovao u turističku destinaciju, poljoprivredni kapaciteti nisu iskorišteni, a realni sektor nije razvijan.

Kolika je blokada realnog sektora šibenske regije jasno kazuje podatak kako je od 2.642 aktivne pravne osobe koje su 2011. godine bile registrirane u Šibensko-kninskoj županiji , čak 975 bilo je iz područja trgovine i ugostiteljstva, dok je tek tristotinjak tvrtki iz proizvodnog sektora, te stručnih, znanstvenih i tehnoloških djelatnosti.

FENOMEN ŠIBENIKA

– Postoji jedan fenomen Šibenika. U posljednje vrijeme mnogo se priča o kulturnim dosezima, pa je ta lijepa slika o kulturnoj ponudi, tvrđavama i festivalima promijenila stvarnu sliku lošeg gospodarskog stanja. Jer gospodarstvo nam je zatrto. No, s druge strane, da se nije pričalo o tome vjerojatno nas ne bi više spominjali niti u vremenskoj prognozi – zaključuje Burazer s dozom sarkazma. teško je, naime, ne biti sarkastičan kada se ovih dana pred otkazom nalazi oko 130 radnika Tvornice prešanih proizvoda, jedne od tri tvrtke nastale razgradnjom bivšeg TLM-a, a četrdesetak ih je već dobilo otkaz. Proizvodnja u tom pogonu stala je prije mjesec dana i to šutke. Da radnici nedavno nisu prvi put izišli u miran prosvjed, a onda u ponedjeljak u prosvjedni marš, nitko ne bi niti znao da Prešaonica nema sirovine, da radnici već dva mjeseca nemaju plaću. No, nekima nisu dovoljna niti upozorenja da bi sagledali šire posljedice koje na ionako izmučeno gradsko gospodarstvo može imati gašenje TLM-ovih pogona. Oni koji bi trebali najviše skrbiti za stabilnost Šibenika jer ih na koncu, za to i plaćamo iz svojih džepova svi mi građani ovoga grada, na informaciju o TLM-u nisu ni trepnuli. Nijednom nitko iz gradske vlasti, niti gradonačelnik Željko Burić niti itko od njegovih zamjenika nije kontaktirao radnike, sjeo s upravom tvornice, raspitao se o situaciji ili im makar javno izrazio podršku.

Pa čak niti kako bi održali stabilnost gradskog proračuna u koji čak pet posto iznosa svake godine uplati baš TLM.

– Tri društva bivšeg TLM-a koja u svom sustavu zapošljavaju oko 800 ljudi, samo iz plaće svakog djelatnika koja prosječno u brutu iznosi oko tisuću eura, za porez i prirez, a bez mirovinskog i zdravstvenog, godišnje direktno u gradski proračun izdvajaju oko osam milijuna kuna. Komunalna naknada koju društva plaćaju Gradu godišnje iznosi dva milijuna kuna. Nećemo ni govoriti o naknadama koju tvrtke bivšeg TLM-a plaćaju gradskim komunalnim tvrtkama. Deset milijuna kuna je pet posto gradskog proračuna i vjerujem da to nije nimalo zanemariva stavka. Zato još više čudi ponašanje gradske vlasti koju problemi tvornice uopće ne interesiraju – navodi Zdravko Burazer.

VISI NAM STATUS

Naglašava ono što je, na neki način već svima postalo jasno – poniranje tvornice značit će i smanjenje broja radnih mjesta u javnoj upravi. Već smo svjedočili gašenju Središta Hrvatske pošte, službi Fine, Trgovačkog suda, sjedišta Carinarnice, a nastavimo li provoditi politiku koja ne skrbi o gospodarskom jačanju mogli bismo izgubiti i ono malo preostalih sjedišta javnih tvrtki o kojima nam još ‘na babinom zubu’ visi status sjedišta županije.

TLM je samo malo veća kap u čaši šibenskih gubitaša kojima se ne piše dobro. Neizvjesna budućnost je i Luke čija se aktivnost smanjila, a vlasnik, kutinska Petrokemija u velikim je financijskim problemima, a neizvjesno je i u NCP-u koji je nakon izlaska iz predstečajne nagodbe, tijekom koje mu je oprošten dug od 68 milijuna kuna, ali je ostao dužan otplatiti 165,7 milijuna kuna dugova, bio u dugotrajnoj financijskoj blokadi. Jedan od rijetkih svijetlih primjera je Zagreb Montaža i njihov Vicom koji zapošljava oko 600 djelatnika, ali ne može sve počivati na jednom poduzetniku. Na koncu, koliko lud čovjek više mora biti da dovede svoj kapital u gradu u kojem gradsku vlast nije briga za gospodarstvo, već se kiti turizmom i kulturnim postignućima, a u krizama – šuti k’o zalivena?

Tvornica lakih metala

1980. zapošljavala oko 6.000 radnika

Danas: 850 radnika

Izgubljeno: 5.000 radnih mjesta

Budućnost: neizvjesna 

Tvornica elektroda i ferolegura

1980. zapošljavala oko 1.700 radnika

Danas: ne radi

Izgubljeno: 1.700 radnih mjesta

Poliplast

1980. zapošljavao 300 radnika

Danas: ne radi

Izgubljeno: 300 radnih mjesta

SOUR Šibenka

1980. zapošljavala 2.000 radnika

Danas: ne radi

Izgubljeno: 2.000 radnih mjesta

Remontni zavod ‘Velimir Škorpika’

1980. zapošljavao oko 700 radnika

Danas: zapošljava oko 150 radnika

Izgubljeno: 550 radnih mjesta 

Revija

1980. zapošljavala oko 300 radnika

Danas: u stečaju

Izgubljeno: oko 300 radnih mjesta

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.