U prvih 10 mjeseci u županiji 13 roditelja odbilo cijepiti djecu

Rasprava o obveznom cijepljenju djece u Hrvatskoj ne jenjava otkako su prošle godine mediji počeli izvještavati o roditeljima koji su svoju djecu odbili cijepiti, zbog nepovjerenja u cjepiva koje je među njima sve veće, a sve su češći i slučajevi maturanata koji odbijaju obvezno cijepljenje, što se početkom ove godine dogodilo i u šibenskoj gimnaziji.

Jedna od učenika koji su tada odbili cijepljenje bila je i Ana Marija K., punoljetna učenica 4. razreda koja je za Šibenski portal ispričala kako je, kada je cijepljenje odbila, zdravstveno osoblje bilo šokirano, no ona nije posustala. Nakon odbijanja, poslana je kod liječnice na Dom zdravlja, koja ju je uz uputnicu uputila epidemiologu na informativni razgovor na kojem je dobila sve potrebne informacije o cjepivima, no ipak je potpisala da ne želi cjepivo.

ODBIJANJE CJEPLJENJA U PORASTU

U 2013. godini, kada se čitava priča pokrenula, u Šibensko-kninskoj županiji zabilježena su četiri definitivna odbijanja cijepljenja djece, da bi u ovoj godini ta brojka narasla na devet slučajeva s područja Šibenika i četiri s područja Knina, doznajemo od Suzi Vatavuk, ravnateljice Zavoda za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije.

Struka je po pitanju obveznih cjepiva manje-više složna: ona generalno nisu štetna i još uvijek su nužna za sprječavanje niza bolesti. Obvezno je cijepljenje, navode stručnjaci, bitno radi tzv. kolektivnog imuniteta koji štiti pojedince koji iz medicinskih razloga ne smiju primiti cjepivo. Međutim, postoje i liječnici koji zagovaraju drukčije stavove, među kojima je najistaknutija dr. Lidija Gajski koja o problematici cjepiva često piše ističući njihovu štetnost, odnosno povezanost s pojavom autoimunih bolesti i autizma. Kada je u medijima krenula rasprava o cjepivima, sa svojim je stavovima istupao i dr. Srećko Sladoljev, biolog s Imunološkog zavoda u Zagrebu koji je naglašavao kako jest za stjecanje imuniteta umjetnim putem, ali se žestoko protivio trenutnoj metodi, odnosno injektiranju cjepiva u organizam. Tvrdio je da je takav način cijepljenja agresivan i štetan, te da su metode poput cjepiva u obliku tableta ili spreja sigurnije.

SVJEDOČANSTVO RODITELJA AUTISTIČNOG DJETETA

Osim dijela liječnika, u javnost su počeli istupati i roditelji kojima je nakon cijepljenja dijagnosticiran autizam. Jedna od tih roditelja je i Nikolina Nakić koja je za Šibenski tjednik odlučila ispričati svoj slučaj.

– Cijepila sam svoja dva starija sina i s njima je bilo sve u redu. Kada nam se rodila kćerkica Marija, vjerujući da će sve biti dobro, cijepili smo i nju iako ona nije trebala biti cijepljenja jer je rođena kao neurorizična. Ono što je činjenica jest da se našu djecu ne prati dovoljno. Jedna doktorica iz šibenske bolnice rekla mi je da bi EEG tri mjeseca morao biti uredan da bi se djeca mogla cijepiti, međutim, to se kod malih beba ne radi. Marija se cijepila Priorix cjepivom, protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, a ubrzo se razboljela: dobila je upalu uha, čak smo posumnjali na gubitak sluha jer se prestala odazivati. Prestala nas je gledati u oči, a izostale su i one prve riječi koje je počela govoriti i polako je potonula u autizam – priča Nikolina koja je nakon toga počela istraživati problematiku cjepiva. Pojašnjava kako se u svijetu već isplaćuju odštete zbog slučajeva autizma povezanih sa cjepivom, te dodaje kako je u većini zapadnih zemalja cijepljenje fakultativno, dok se kod nas još uvijek roditelje prisiljava na to, iako postoje istraživanja koja su dovela u vezu pojavu autizma i cijepljenje.

– Doktori sa sveučilišta u Pennsylvaniji provodili su istraživanja na čimpanzama upravo s cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. Od 20 čimpanzi, 12 ih je nakon cijepljenja pokazalo znakove autizma. Nakon svega što se dogodilo, odlučili smo ne cijepiti najmlađeg sina i mogu vam iskreno reći da to dijete nikada nije bilo bolesno. Smatram da mediji napuhuju priče, a liječnike koji se usude progovoriti protiv glavne struje svoje struke se šikanira i degradira, kao što je to bio slučaj s dr. Sladoljevom. Mislim da nam se podvaljuju nepročišćena cjepiva, prepuna konzervansa, žive i aluminija. Išla bih toliko daleko da vjerujem da cjepiva uopće ne štite i da je do pada pobolijevanja došlo zbog boljih higijenskih uvjeta, korištenja hladnjaka u kojima čuvamo hranu i upotrebe antibiotika – oštra je Nakić. Smeta je i činjenica što roditelji prilikom odbijanja cijepljenja svoje djece moraju potpisati dokument kojim se sva krivnja prebacuje na njih, dok u slučaju nuspojava na cjepiva ne odgovara nitko.

ŠTO KAŽE STRUKA?

Struka, s druge strane, navodi kako su u svim važnim pregledima raznih studija tvrdnje o povezanosti autizma s cijepljenjem opovrgnute. Također, postoje i brojne studije o sigurnosti primjene cjepiva i nuspojavama, provedene od strane nezavisnih zdravstvenih ustanova.

– Ona istraživanja i studije koje postoje uglavnom dokazuju da je u isto vrijeme zabilježen i porast broja autistične djece i cijepljenje, ništa drugo. Dapače, masovna cijepljenja uvode se pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a devedesetih se u Americi bilježe 2 slučaja autizma na deset tisuća djece, da bi 2000. odjednom bio zabilježen peterostruki porast te bolesti. Autizam je bolest kojoj se ne zna točan uzrok, to je bolest koja se sastoji od skupa sindroma. One studije i istraživanja koje su po tom pitanju vršena imaju manu što su samo vremenski povezali cijepljenje i pojavu bolesti, bez da su isključili moguće druge utjecaje. To bi se moglo usporediti s istraživanjem raka. Recimo da rak mokraćnog mjehura kod stanovnika nekog područja želite povezati s njihovom izloženošću nekoj tvari. Vi morate iz istraživanja eliminirati pojedince koji puše, jer i pušenje utječe na pojavnost raka. Takav je slučaj i s autizmom, pa čak i teži, jer imate bezbroj stanja koja mogu utjecati, budući da se ne zna točna etiologija bolesti – objašnjava dr. Vatavuk.

Postoje, dodaje, apsolutne kontraindikacije, odnosno slučajevi u kojima se cijepljenje ne provodi ili se odgađa, a to je dokazana preosjetljivost na sastojke cjepiva, trudnoća ukoliko se radi o cjepivima koja sadrže žive mikroorganizme, imunodeficijencija, odnosno dokazano smanjena otpornost organizma te relativna akutna febrilna stanja.

TREBA LI NAM MODERNIZACIJA CJEPIVA?

Što se tiče modernizacije cjepiva za koju se zalaže dr. Sladoljev, dr. Vatavuk kaže kako ona nije ništa novo. U Americi odavno postoje pripravci za cijepljenje protiv gripe s intranazalnom primjenom spreja.

– Međutim, morate znati da se u Americi sve to plaća. Tamo gdje je moguće, uvijek se rade istraživanja i nastoji se biti što je manje moguće agresivan s cijepljenjem. Već sada imate 5u1 cjepiva, dakle pet antigena u jednoj šprici da bi se izbjeglo pet uboda – kaže dr. Vatavuk.

Obvezno cijepljenje kompleksna je tema o kojoj će se, čini se, još dugo voditi rasprave. Liječnici bi pri tome morali više pažnje pridavati informativnim razgovorima s roditeljima, budući da se mnogi među njima žale da ostaju zakinuti za informacije koje su im bitne za donošenje odluke o prihvaćanju ili neprihvaćanju određenog cjepiva, a poraditi bi trebalo i na sustavnijem praćenju djece koja se cijepe. Niti jedan sustav nije savršen i svaki je potrebno preispitivati, baš kao što je i svako dijete slučaj za sebe. Međutim, pri tome je važno baratati znanstveno utemeljenim činjenicama koje roditelji u svakom slučaju lakše mogu dobiti od svojih liječnika i pedijatara negoli nekim drugim putem. Pri tome je, naravno, ključno povjerenje u medicinske djelatnike i njihovu stručnost.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.