Zlarinski koraljari plovili su po šibenskom arhipelagu, ali i do Dubrovnika pa i Egipta

Lov na koralje za stanovnike otoka Zlarina od samih početaka bilo je pitanje egzistencijalne prirode. To se saznanje nije promjenilo no kustosica pripravnica, magistrica etnologije i suvremene talijanske filologije Sandra Barešin istraživajući povijesne spise Gradske knjižnice ‘Juraj Šižgorić’ u Šibeniku, Znanstvene knjižnice u Zadru te požutjele dokumente čuvane u Državnim arhivima u Šibeniku, Zadru i Splitu te slušanjem priča (kazivanja) starih zlarinskih koraljara došla je do nekih novih saznanja o povijesnoj, kulturnoj važnosti koralja za taj Šibeniku najbliži, mnogima najljepši jadranski otok.

Svoja istraživanja na temu ‘Kako su ribari pronalazili koralje na dnu mora’ predstavila je ovog četvrtka, 12. ožujka, u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice u Šibeniku.

Prašina, jedva čitak rukopis 

-Ono što radim posljednjih nekoliko mjeseci odnosi se na dokumente, spise, dukale i terminacije koje su pisane povijesnim kurzivom na arhaičnom talijanskom jeziku. Obišla sam sve ustanove koje sam mogla pronaći – kazala je Barešin, otkrivajući podatak da Zavičajna zbirka šibenske Knjižnice čuva spis s početka 20. stoljeća autora Petra Lorinija. Sveučillišna knjižnica u Splitu, pak, posjeduje vrijedan rukopis koji bi u potpunosti trebalo prevesti no manja prepreka su autorska prava, odnosno ugovor koji bi u tom slučaju Barešin kao autorica prijevoda trebala potpisati s tamošnjim ravnateljem. Tek nakon što njen kolega pregleda, prouči spise u talijanskoj Venecij, Barešin će zajedno s njim napisati knjigu o dobivenim rezultatima istraživanja za koju se nada će se biti izdana, a naposljetku i prodavana, između ostalih mjesta, i u Zavičajnom muzeju na otoku Zlarinu.

Tijekom dosadašnjeg istraživanja bilo je, tvrdi Barešin, dramatičnih trenutaka prouzrokovanih teško čitljivim rukopisom starim i stotinu godina, kratica i deširiranja ‘što je pjesnik htio reći’ u prašnjavim prostorijama čiji zidovi čuvaju brojne tajne minulih vremena.

predavanje_knjiznica_sibenik (6)

– Treba analizirati još mnogo toga, rekonstruirati obiteljska rodoslovlja, posebice obitelji Makale i Beban s otoka Zlarina koje su bile utjecajne obitelji veliki zakupci koralja koje su prodavali Viktoru Lukinu koji je posljednji tradicijski obrađivao koralje. Beban, koraljar star 94 godine, još uvijek vitalan, pričao mi je da mu je ujak prenio sva svoja znanja, da posjeduje vrijednu bilježnicu svog ujka, Morskog vuka, u kojoj se nalaze vrijedne pozicije za koje mi nije htio reći koje su i vjerojatno će tajnu ponijeti sa sobom u grob – prepričala je jedno od kazivanja, nastavljajući:
– Iz kazivanja od 1. ožujka 2015. godine koraljar koralj naziva crvenim zlatom i kaže:’Koralj, te male nepomočne životinjice što svojim zajednicama stvaraju najljepši prizor morskih dubina’.

Tajna će u grob

Najstariji živući zlarinski koraljar, Beban pričao je Barešin o nekoliko situacija zbog kojih su se doma vraćali zadovoljno trljajući ruke. Kilogram koralja znali su prodavati i po 400 dinara no bio je to krvavo zarađen novac. Iako se čini jednostavnim, lov na koralje s tehnologijom prošlih vremena bio je sve samo ne jednostavan zbog čega su zlarinski koraljari u lov plovili do Dubrovnika pa čak i Egipta, spomenula je mlada magistrica.

Prvih godina, u lov, na tromjesečno krstarenje išlo se s pet, šest brodova, pred odlazak spremala se velika fešta, a valjalo se i zavjetovati. S vremenom i to je jenjalo pa su na pučinu isplovljavalja jedva dva broda zajedno. Upravo se Beban domislio načina kako da isplove sa što manje ljudi, a da ulov ne pati.

– Zlarin, osim što je jedan od najljepših otoka,odmah ga se povezuju s koraljima. Zlarin kao otok koralja. No Zlarinjani su do koraljnih sprudova teško dolazili. Na moru su provodili i po dvadesetak dana s primitivnim inženjom ili križem sv. andrije kako se to još zove. Računa se da bi uspjevali izvaditi tek deset posto od ukupne količine – navodi. Jadranom su plovili mjesecima, ali uvijek su se vraćali za blagan Velike Gospe kada bi se spremala velika fešta neovisno o ulov. Iako, što je ulov bio bogatiji to je fešta bila veća.

Ništa manje svečano nije bilo ni uoči isplovaljavanja kada je organizirana procesija, svečanost, a ribari su isplovljavali prije ponoći, tzv. bijeg od urokljivog oka. – Da ih netko ne bi urekao. Zadnje s njima ostajale su samo žene. Zavjetovali su se svetom Nikoli, svetom Fortunatu i Gospi do Rašelja i ostavljali su se crkveni ukrasi. Negdje se spominje pehar s grančicama koralja.

predavanje_knjiznica_sibenik (3)

Iako je najpoznatiji koraljni greben u Jadranu lociran upravo u šibenskom arhipelagu, koraljarstvo kao gospodarska grana nije osobito razvijeno jer ne postoji odgovarajuća prerada istog. -Nakit na otoku Zlarinu radi se već veoma dugo. To nije kao u Aziji da se rade rezbarije i slično. To su perlice i grančice od koralja i koralj se koristi kao zaštitni predmet od zlih sila majci i tek rođenom djetetu.

Svi ovi i još mnogo više podataka o povijesti koraljarstva bit će prezentirani u Hrvatskom centru koralja Zlarin koji bi trebao biti smješten na otoku, a koji bi bio istraživački centar sa stalnim postavom. No želja je još:

– izraditi repliku grba na kući Jakova Tabulovog, grp sadrži simbol inženja i u vlasništvu je sestara Antić, radionice, muzejska pedagogija, dio posvećen pjesnikinji Vesni Parun čije prezime zapravo označava kapo broda koraljarskog i pokojnoj Marini Viculi koja je dovodila umjetnike na Zlarin, koji će biti dio privremenog postava.

 

 

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.