Peteročlana obitelj Šimić iz Viškova je pred deložacijom. No, njihova je situacija znatno složenija od pukog siromaštva. Bili su sretna obitelj s troje djece i vlastitim obrtom, a onda je svanuo sudnji dan koji je život ove sretne obitelji okrenuo naglavačke. Bilo je to 8. rujna 2012. godine i obitelj je bila kod prijatelja na večeri.
Otac Marko, rođen 1968. godine, ustao je nakon večere u namjeri da ode odigrati partiju tenisa. Kako je ustao, tako se srušio. Zatajilo mu je srce i mozak je predugo ostao bez kisika. Marko je pao u komu i otad je posve bespomoćan.
Nepokretan je, hrane ga na sondu, ne kontrolira fiziološke potrebe, diše pomoću “rupice” na vratu, koju stalno mora aspirirati. On je u stanju kome, no njegova supruga Alisa tvrdi da je on svega svjestan.
“Meni ništa nije teško napraviti za Marka. Meni nije teško ne spavati noću duže od dva sata u komadu u ove protekle dvije godine i danonoćno biti uz njega. Ne damo ga ni u kakvu ustanovu, djeca i ja uključili smo ga u naš svakodnevni život, puštamo mu glazbu koju je volio i koju voli, kad je lijepo vrijeme iznesemo da na terasu da s nama sjedi, malo su nam problem stepenice, ali sve mi to riješimo”, priča Alisa za Novi list.
Dodaje da nije žrtva i da sve što od društva, odnosno države želi, jest da joj daju status njegovateljice, no sadašnji zakon to ne odobrava. Njegovateljice mogu biti majke djeci i majke invalidima domovinskoga rata.
Kako bi mogla brinuti o suprugu, Alisa je bila prisiljena dati otkaz i tada se pojavio problem financijske prirode koji je ovu obitelj doveo korak do deložacije. Sada živu od 2.500 kuna Markove braniteljske mirovine, 1.250 kuna Markove invalidnine i 1.250 kuna dječjeg doplatka, koji će se uskoro smanjiti na 500 kuna.
Kuća pod hipotekom
“Od Markove braniteljske mirovine na račun dobijem 1.600 kuna, jer je ostatak pod blokadom, i time plaćam kredit koji smo Marko i ja uzeli za gradnju kuće. Ostatkom novca hranim djecu, plaćam režije i kupujem Marku lijekove i sanitetski materijal, onaj dio koji ne pokriva HZZO, a koji me mjesečno košta i po 2.000 kuna. Nikad ni od koga nisam tražila pomoć, osobito ne novčanu, krpam se i guram kako znam. Tražila sam od nadležnih institucija status njegovateljice i tražila sam od banke reprogram kredita, no ništa od toga nije mi odobreno, priča Alisa.
Dugovi su dosad narasli na 433,091,44 kuna, a s obzirom na to da su Šimići za taj kredit pod hipoteku stavili kuću, banka će je Zakonom o ovrhi uzeti i deložirati ih. Za 1. travnja je zakazano procjenjivanje vrijednosti kuće.
IZVOR: Danas.hr/Novi list
