DALMATINCI, EVO PRILIKE: Amerikanci tri smokve plaćaju – 20 dolara!

Nova Vlada, nova metla. Hoće li Tim\’s team pomoći i hrvatskim izvoznicima? Činjenica jest da nam je izvoz skroman, i da nije turizma, mjerio bi se u promilima. O kakvim je barijerama riječ i mogu li se preskočiti, govori nam splitski poduzetnik Petar Meštrov, vlasnik tvrtke “Krug”, preko koje nekoliko tisuća proizvoda s područja bivše Jugoslavije i šireg prostora Balkana odlazi u SAD, Kinu, na Tajvan, u Australiju, Afriku…

– Kuna je precijenjena, što nikako ne odgovara izvoznicima jer zato vani nisu konkurentni. To, uostalom, ne odgovara ni našem turizmu, a da se sto eura cijeni 900 kuna, mi bismo gostima bili jeftinija i pogodnija destinacija jer bi za tih sto eura mogli sebi priuštiti više. E, sad, naravno da bi realni tečaj kune doveo u problem sve one koji su u nas zaduženi u stranim valutama, ali s izvoznicima i njihovom konkurentnošću, što se konačne cijene proizvoda tiče, stvari tako stoje – veli Meštrov, prema čijem mišljenju Hrvatska, zbog toga jer je mala zemlja, nema gotovo nikakvih šansi konkurirati velikim igračima na svjetskom tržištu.

GOLA MATEMATIKA

– To vam je gola matematika. U Poljskoj, koja ima 40 milijuna stanovnika, što god proizvodili, ako taj proizvod nekim slučajem ipak ne prođe vani, imate ga šansu barem dijelom prodati kod kuće, pa sigurno nećete propasti. U nas jednostavno nema računice ići u masovnu proizvodnju da bi na koncu bili konkurentni cijenom, jer treba investirati u sve njezine segmente, a to je u ovako maloj zemlji, na ovako skučenom tržištu, neisplativo. Slikovito rečeno, što se masovne proizvodnje za inozemna tržišta tiče, mi tu nemamo nikakve šanse proći dalje jer to je liga za Barcelonu i Juventus. Nama ostaje prilika zaigrati tamo gdje igra bečki Rapid, s kojim se još možemo i nositi, a to je borba za tržišne niše. No i tu je utakmica žestoka, ni tu ne možeš proći tek tako, jer i drugi “nebitni” računaju na te prodajne kanale.

Meštrov je, radeći s velikim, renomiranim proizvođačima iz Hrvatske, Srbije, BiH, Makedonije, Rumunjske, Albanije, Poljske…, prepoznao proizvode koji u SAD-u brzo pronalaze kupce.

– Pravi hit je organska hrana. Na Manhattanu tri velike smokve umotane u najobičniju ambalažu stoje 19,90 dolara (140 kuna, op.a.)! Štos je u tome da na njima piše “organic”, a što je opet organsko ili nije, određuju upravo Amerikanci, koji nakon propitivanja svih segmenata uzgoja voća dodjeljuju certifikat koji potvrđuje da je ono zaista organsko, potpuno prirodno, a onda vas poslije konstantno kontroliraju držite li se zadanih pravila proizvodnje, da im slučajno ne biste pokušali prodati rog za svijeću.

Na tom se tržištu sve više traži ekološki čista hrana jer su Amerikanci postali skeptični prema svemu što nije proizvedeno na takav način, a zahtjevi kupaca su svakim danom sve veći. Konkretno, smokve o kojima sam govorio iz toga malog dućana u New Yorku su turske, a naši susjedi iz BiH, tvrtka “Klas”, na američko bi tržište išla s ekološki proizvedenim malinama. Amerikanci su, dakle, svjesni vrijednosti ekološki uzgojene hrane i spremni su je skupo platiti, s tim da cijene i onu smrznutu jer ona je tek pola stepenice ispod svježe, samo im opet morate prodati proizvod koji je vrhunske kvalitete. Nećete vjerovati, ali smrznuti pekarski proizvodi iz BiH, poput somuna, odlično idu u SAD-u, a putuju do tamo i po 20 dana. Naravno da ih prvo kupuju iseljenici iz bivše Jugoslavije – kaže naš sugovornik.

AJVAR IZ MAKEDONIJE

Zadnjih godina, ističe, raste potražnja za hrvatskim vinima, jakim alkoholnim pićima, konzerviranom ribom, uz naglasak da su nakon ulaska Hrvatske u EU naši prerađivači ribljih proizvoda u nešto nepovoljnijem položaju nego prije. Njegova tvrtka “Krug” distribuira hranu i pića u ugledne trgovačke lance “Walmart”, “Target”, “Shop & Sale”.

– “Badel” je zakon. Sad smo za njih radili promociju u Chicagu u vrijeme posjeta predsjednice KolindeGrabar-Kitarović. Američki trgovci su jako zainteresirani za njihove žestice i vina. Upravo smo pred potpisivanjem ugovora i za distribuciju čuvenog albanskog konjaka “Skenderbeg”. Dobro ide i asortiman naše “Podravke”, “Buco sir”, keksi poput “Domaćice”, slatkiši, naročito čokoladne bananice. Ajvar iz Makedonije, najbolje kvalitete, proizvođača “Vipro”, kao i svi proizvodi od povrća rađeni po homemade receptu, odlično prolaze – kaže Meštrov.

A da bi se osvojilo inozemna tržišta, treba raditi i na imidžu, a ono “Made in Croatia” još znači malo, i ništa.
– Paški sir “Gligora” koji plasiramo u SAD je izvrstan, okitio se nagradama, ali je španjolski, koji je puno jeftiniji zbog onoga tečaja o kojem smo govorili, ali i nešto lošiji, u maloj prednosti. Nedostaje nam i podrška države, kao što je ima naša moćna konkurencija, a tu je i pitanje ulaganja u marketing i vremena u kojem ste prisutni na tržištu, te tradicije. Sve su to faktori koji vode do rezultata – zaključuje Meštrov.

Izvor: Slobodnadalmacija.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.