DJECA KOJA IMAJU DJECU : ‘Čudno mi je kad mi netko kaže mama’

‘Čudno mi je kad mi netko to kaže ‘mama’. Ja ponekad kad gledam u malu, nisam svjesna da sam postala mama’, rekla je tinejdžerka Doris koja iako ima tek 16 godina ima dijete od godinu dana. Ankica je tek godinu dana starija. Vijest o trudnoći, njezini roditelji u početku nisu dobro primili!

‘Ispočetka su vikali na mene i bili su ljuti, ali kasnije su prihvatili. Sad je ok i slažemo se’, rekla je 17-godišnja Ankica.

Nešto starija Jelena, također je prije same punoljetnosti već saznala da je trudna.

‘Prvo sam htjela roditi, pa mi se dogodilo da razmišljam zašto nisam pobacila, ali tad je bilo kasno. Još sam mlada, nisam si ni život sredila niti ništa. Ali dobro, sad sam sretna’, rekla je sada 19-godišnja Jelena.

Majčinski dom u zagrebačkoj Nazorovoj ulici dom je u kojem žive. Nije obiteljski jer obitelj i dom kakav one žele, i kakav većina ima njima je samo san!  Svoje roditelje, Jelena nikada nije ni upoznala.

‘Ne volim o tome govoriti jer ne želim se prisjećati ružnih stvari i toga da nemam roditelje i da ne znam tko su. Najčešće kažem da su umrli nego da sad govorim što se sve dogodilo. Sram me toga što sam prošla i što sam cijeli život po domovima i što nemam nikog od obitelji. Nekima bi možda bilo žao, ali bi me možda neki i osuđivali! Ja znam da za to nisam odgovorna, ali drugi ne znaju!’, kazala je Jelena.

Sve one odlučile su ispričati svoju priču. No zbog činjenice da su maloljetne i zbog drugih razloga, odlučile su ostati anonimne.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u našoj zemlji se na godinu zabilježi 1500 maloljetničkih trudnoća. Na tisuću tinejdžerki to je oko 12 poroda! Ove djevojke dio su te statistike.

‘Najmlađa majka ima 14 godina, to izgleda kao da imate dvoje djece, jedno veće i jednu bebu, ali moram reći da je ta majka na kraju bila osposobljena i da ju je obitelj primila natrag i da se ona vratila i da danas lijepo i doboro brine o svom djetetu’, rekla je Jelica Belošević, voditeljica Majčinskog doma.

To je ono čemu se nadaju u ovom domu. Da ove mlade žene, bolje rečeno djecu, nauče kako zavoljeti i brinuti se o svojim bebama.

‘To je sve njima dobro dok imaju nas i podršku i savjet, ali život je nešto drugo. ali one su premlade da bi to shvatile. Ankica ima 17 godina. Ni ona niti Doris, nisu završile osnovnu školu. Navečer odlaze na predavanja u Pučko učilište. Po danu uče biti majke. Malo su one previše zaigrane, ipak su oni djeca. Pa onda govoriš ‘ajde nahrani ga, presvuci, odi u šetnju s njim, igraj se s njim’, rekla je Ankica Ratnik, medicinska sestra u Majčinskom domu kroz koji je do sada prošlo na stotine djevojaka.

‘Moram reći da u posljednje vrijeme dolaze sve mlađe majke, tinejdžerice koje su i prije imale problema u svojoj obitelji i koje nisu završile školu ili su ih napustile. Sada ih je tek šest. I samo su dvije punoljetne, zapravo su tek postale punoljetne’, napomenula je Belošević.

‘u početku sam mislila da se neću moći budite po noći, da ga neću čuti po noći, ali uvijek se produbum, kao da ga znam cijeli život. Mislim, znam ga cijeli njegov, ali mi se čini kao da ga znam cijeli svoj život’, rekla je Ankica koja dolazi iz mnogobrojne obitelji, a u Dom je došla na preporuku socijalne radnice.

S dečkom se redovito čuje i vidi, no još uvijek nemaju uvjete da zajedno započnu život. Doris se nema kamo vratiti. Do proljeća je u domu.

‘U ovom domu nam se sve pruža i za mene i dijete. Jednog dana, kad ću ići van, neću sigurno imati ovo što imam u domu i malo me toga strah’, rekla je Doris čiji je otac umro dok s majkom nije u dobrim odnosima. A braća i sestre, oni maloljetni su po domovima. Ondje je bila i ona sama. Sve dok nije ostala trudna s dečkom koji više ne pita za nju.

Priznaje, nije planirala ovo, a ne planira ni buduću djecu. Unatoč tome, odlučila je učiniti sve što je moguće za svoju jednogodišnu curicu. I da ostanu zajedno. Svim je djevojkama to cilj, no statistika je neumoljiva. Čak 50% djece mladih majki na kraju završi po domovima. One majke koje uspiju i završiti školu, teško pronalaze posao i jedva spajaju kraj s krajem. Osobito zbog činjenice da većina nema krov nad glavom.

U Domu za majke im izlaze u susret i pomažu oko čuvanja djece, i nakon što se osamostale.

‘Osigurava majkama podršku kroz boravke poludnevne i cjelodnve pa onda majke koje se kasnije zaposle imaju mogućnost da ovdje ostave djecu, znamo da naime većina vrtića nema takvu mogućnost čuvanja djece’, rekla je socijalna radnica i mentorica u Domu, Petra Fleković.

Petra je osobni mentor četirima majkama. Pomaže im ne samo oko socijalizacije s djecom, već i oko ostalih stvari.

‘Moj zadatak je da odemo s njima recimo u šetnju, kavu, stručno ih vodim, ali u malo neformalnijem obliku s ciljem da ih se osposbi za život’, dodaje Fleković.

Osim što su njihove ekonomske prilike iznimno loše, problem je i u tome što većina njih dolazi iz obitelji u kojima nisu dobile ono što im je najpotrebnije. Ljubav i toplinu obitelji. Za neke od njih, ova je ustanova najveći i najbolji dom koji su ikad imale. Osobito Jeleni. Njezina životna priča možda je i najteža.

‘Meni nije uopće loše u Domu i nikad mi nije bilo, ništa mi ne fali, ali fali mi roditeljska ljubav jer to nisam nikad osjetila, a sve ostalo imama’, rekla je Jelena.

Otac Jelenina djeteta ne živi u Hrvatskoj. Ipak, redovito se čuju i vide kad stignu. Ona sanja zajednički život. I dan kada će njezin dom biti pravi dom, a ne institucija.

Može se činiti obeshrabrujućim, no ovo je realnost. I oni koji imaju podršku, pa i financijsku neovisnost, dolaskom roditeljstva shvate s kakvom količinom odgovornosti se moraju nositi. Za one koji nemaju gotovo ništa, to je nemjerljivo teže. Pravo boravka u ovoj ustanovi imaju do navršenih godinu dana djetetovog života.

‘Imam plan u glavi, ali ne znam, vjerujem da će se ostvariti i da je moguć. I da ću uspjeti u tome da se sama s ocem brinem o sinu i da nađem neki posao i da sve bude normalno, da ga školujem i učim, i pokažem mu što je dobro i što loše’, kazala je Jelena.

Unatoč uvriježenom mišljenju kako prekide trudnoća, odnosno abortuse rade najčešće djevojke u njihovim godinama, podaci govore drukčije.Tinejdžerke čine samo 7 posto od ukupnog broja. Većina žena koje se odlučuju pobaciti su žene između 20 i 30 godina.

Jelena, Ankica i Doris nisu željele postati taj dio statistike!

izvor:dnevnik.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.