DRŽAVA REŽE PONOS HRVATSKE: Vinko Prizmić: HGSS je pred puknućem!

hgss/arhiva/ilustracija

HGSS je izvrstan hrvatski brend i ponos, ali i vrlo važna institucija. Njegova dostignuća u spašavanju i kvalitetan način rada odavno je prepoznat i u inozemstvu, pa je redovito pozivan za kompleksne i komplicirane akcije spašavanja izvan granica naše zemlje. Posljednjih godina smo, osim o uspjesima tih istinskih entuzijasta slušali i o problemima u financiranju te iznimno važne službe. O njihovim uspjesima i problemima razgovarali smo s pročelnikom HGSS-a Vinkom Prizmićem koji upozorava da je ova iznimno važna institucija pred puknućem. Posla je sve više, a paralelno s tim država im sve više reducira sredstva za funkcioniranje.

akva vam je do sada ova sezona? 

Paklena! Možemo reći da smo u stalnom pogonu. Dodatno smo iscrpljeni učestalim izvanrednim stanjima koja postaju sve redovitija. Spomenut ću učestala nevremena, led u Gorskom Kotaru, poplave na karlovačkom i sisačkom području, poplave u Slavoniji gdje smo proveli punih 31 dan sa šest do dvadeset timova dnevno… Sudjelovali smo i u akcijama prilikom poplava u BiH gdje smo na poziv vlasti BiH odradili izuzetan posao, i to onda kada je bilo najteže. Ne računamo sve intervencije, mada se može govoriti o tisućama ljudi kojima smo pomogli.

Koliko traje sezona za HGSS? 

Za razliku od turističkih djelatnika, mi imamo sezonu koju bi oni itekako željeli, dakle cjelogodišnju. Zimi smo pojačano aktivni u sezoni skijanja, jer HGSS pokriva sva skijališta u Hrvatskoj. S proljećem ožive aktivnosti brojnih rekreativaca, ljubitelja prirode. Česte su potražne akcije primjerice za zalutalim beračima šparoga, gljiva. Naročito nam često probleme čini Alzheimer, jer mnogi oboljeli odlutaju od svoje kuće, za što ne postoji sezona, ali uzrokuje brojne i opsežne potrage. Budući da pokrivamo sve neurbane prostore koji su poprište adrenalinskih aktivnosti za penjanje, planinski biciklizam, planinarenje i slično, ljetni mjeseci nisu sezona, jer je tada prevruće; mi se do lipnja ili srpnja već naradimo i u Paklenici, ali i na drugim planinama. Sada imamo ekspanziju aktivnosti na vodama, što uzrokuje mnogo potraga, često vrlo mučnih. Medijima su najatraktivnije akcije tijekom srpnja i kolovoza, i to one kojima spašavamo strane turiste, no te akcije čine tek petinu našeg posla. 

Stječe se dojam da zapravo strani turisti najviše troše vaše relativno skromne resurse…

To doista nije tako. Samo 20 posto naših aktivnosti su turisti. Potrage za nestalom domicilnom dementnom pastiricom ili samoubojicom koji je odlučio učiniti suicid negdje na nekom nepoznatom mjestu, također uzrokuju višednevne skupe i iscrpljujuće potrage. Sedmodnevna potraga za nestalima na Dunavu kod Iloka, kada se izvrnuo čamac s našim građanima ili potraga za utopljenikom na Mrežnici kada je trebalo skrenuti čitav tok rijeke, postaviti i ponovno izvaditi iz vode 5.500 vreća s pijeskom samo kako bi se moglo pristupiti slapu pod kojim se nalazilo njegovo tijelo, također troše naše resurse. No javnosti i medijima najatraktivnije je govoriti o nekom ‘ludom’ Čehu ili Poljaku. To često izaziva i bijes, jer izgleda da se nekako neopravdano troši novac hrvatskih građana za njihovo spašavanje. I ja se slažem da je to našim građanima financijski teret, koji bi se mogao i trebao drugačije riješiti, ali znam da su ti ‘ludi’ turisti ipak prve lastavice inovativnog turizma. I sam sam puno putovao po svijetu i istraživao i to je temeljni motiv svakog turista.

hgss knin velići 6

Koliko ste novca potrošili i imate li do kraja godine osigurano financiranje? 


Najveći su nam problem dugotrajne akcije, a to su potrage koje su najčešće višednevne i koje zahtijevaju angažiranje velikog broja ljudi, pasa i drugih resursa te ovakva izvanredna stanja poput poplava gdje naši ljudi danima ostaju na terenu i servisiraju ugroženo stanovništvo. Dakle, riječima ekonomista, radimo tri puta više i teže, ali zato imamo svake godine sve manje novca. U rebalansu smo izgubili punih 10 posto sredstava u odnosu na prošlu godinu i svaki put strepimo, jer smo mi očigledno prvi na udaru za kresanje.

Zašto je HGSS prvi na udaru?

Dva su razloga tome. Mi nismo ustrojstveni dio nekog ministarstva, mada obavljamo djelatnost u ime države i od interesa za Republiku Hrvatsku (Zakon o HGSS-u) pa nemamo nekoga tko bi nas doista zastupao i branio kod rezanja proračuna. Drugi je razlog naša neupitna i ultimativna učinkovitost pa se stječe dojam da je sve u najboljem redu. Ispada u očima javnosti i vlasti da kad tako dobro funkcioniramo s minimumom sredstava da nam više i ne treba. No to je logika kratka daha. Mi smo pred puknućem. Višestruko manjim sredstvima u odnosu na druge javne službe mi činimo čuda, a to one na državnim jaslama pomalo i smeta. 

mate li podršku turističkih ureda i institucija i dokle se stiglo u akciji educiranja turista o opasnostima koje ih vrebaju na njihovim avanturama? 

Temeljem Zakona mi imamo javnu ovlast da educiramo turističke vodiče, radimo na turističkoj infrastrukturi, putovima, skloništima, helidromima. Izrađujemo najkvalitetnije turističke zemljovide i vodiče, radimo na signalizaciji… Sve u cilju da se broj nesreća u turizmu smanji. To je i marketinško pitanje, jer nije dobro kada neka zemlja ne iskazuje brigu prema sigurnosti svojih posjetitelja. Mi to radimo svom snagom već desetljećima. Takav turizam, takav turistički proizvod tematski i sigurnosno uređenih neurbanih prostora, a ne samo more i sunce, budućnost je Hrvatske. Uspjeli smo pa je to ušlo konačno i u strategiju hrvatskog turizma. Otvaraju se i mogućnosti potpore iz EU fondova, jer se radi o itekako održivom razvoju neurbanih područja. A HGSS je i regionalni stručni lider od kojih uče i susjedi. Dakle, sve više turističkih zajednica prepoznaje HGSS kao svoj stručni servis razvoja i budućnosti. No to ne rezultira nekom materijalnom potporom. 

IZVOR: tportal.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.