Halo, Plavi telefon, moj 40-godišnji sin ne želi iz kuće!

Nakon polemike na temu “udaranja djeteta po guzi“, zanimalo nas je kakvi problemi danas struje na relaciji roditelji-djeca.

– Zamijetili smo da su prije pet godina naš telefon više zvala djeca, ona osnovnoškolska, koja su se našla u problemu, ali i djeca koja su tužakala svoje roditelje inzistirajući na svojim pravima, ali ne i obvezama, pa su u želji da dobiju ono što žele roditelje prijavljivala za sve i svašta, a onda se često otkrivalo da dječji prigovori ne stoje.

Koriste situaciju

– U tim slučajevima djeca su bila sklona manipuliranju, većina ih je znala iskoristiti to što postoje ovakvi telefoni, i to što su znala da su zaštićena međunarodnim konvencijama, pa su na neki način ucjenjivala roditelje da će zvati naš telefon ako ih roditelji ne puste van na igru ili im ne daju na internet. To je znalo ići tako daleko da su neka djeca prijetila i suicidom. No, posljednjih godina pretežno nas zovu stariji roditelji koji se tuže na svoju odraslu djecu od 30 i 40 godina, govoreći, a često i plačući, da ih djeca psihički i ekonomski zlostavljaju tražeći od njih koji su u mirovini novac ili kvadrate – kazao je čelnik udruge Plavi telefon Miroslav Vučenovićupozoravajući da su djeca danas postala ponešto bahatija i razmaženija. Tako od roditelja traže, recimo, novi model mobitela ili tenisica, a takav stil života zahtijeva određenu financijsku potku koju roditelji nemaju.

– I onda se zna dogoditi da roditelji odbiju ispuniti takvu želju, a dijete im zaprijeti da će ih prijaviti na naš telefon. Dok su mnoga djeca osviještena i znaju da mogu nazvati neke telefonske linije, puno je više one djece koja ne znaju gdje potražiti pomoć – kaže Vučenović te dodaje da su najčešći opravdani razlozi dječjih poziva: niska vjera u osobne snage, slaba slika o sebi i nezadovoljstvo pozicijom u grupi vršnjaka, vršnjačko i internetsko nasilje…, dok su razlozi zbog koji najčešće zovu roditelji: doživljaj odgojne nemoći, manja sposobnost odgojnog usmjeravanja i nedostatak potencijala da dijete zaštite od drugih. Od predsjednice udruge Hrabri telefon Hane Hrpkedoznajemo da s njima godišnje kontaktira oko dvije tisuće djece koja traže pomoć zbog nečega što ih muči.

Ispituju teren

– Ukupni broj zaprimljenih poziva znatno je veći jer mnoga djeca nazivaju iz znatiželje ili da bi provjerila je li sigurno povjeriti nam se. Najčešći nazivatelji su djeca od 13 do 15, a potom od 10 do 13 godina. Najmlađa djeca koja nam se javljaju pripadaju kategoriji predškolske djece, u dobi od četvrte do šeste godine. Zapravo, djeca nas zovu od trenutka kada nauče koristiti telefon i saznaju za broj Hrabrog telefona – rečeHrpka navodeći da su lani i u prvoj polovici ove godine Hrabri telefon najčešće nazivali zbog obiteljskih odnosa.

– Kada su roditelji u pitanju, nerijetko znamo čuti rečenice poput: “Ne želim tako reagirati prema svom djetetu, ali više ne znam što raditi. Sve sam pročitao/la o tome, isprobao/la i došao/la sam do zida.” Posebice su česti takvi pozivi roditelja predškolske djece i adolescenata. A vezano uz eventualno dječje zloupotrebljavanje poziva, iako djeca u pozivima često govore o izmišljenoj problemskoj situaciji te pitaju za pomoć na temelju ispričanog, ona uglavnom daju do znanja da se radi o šali. To je normalan dio dječjeg istraživanja, nije usmjeren protiv roditelja. Putem takvih poziva dijete testira našu liniju.

Opravdani, ali i manipulativni dječji pozivi

1. Iza najvećeg broja dječjih poziva stoje posve opravdani razlozi zbog kojih se traži pomoć ili savjet. Djeca se tako znaju požaliti da ih je netko od starijih, roditelji, braća ili sestre, udario (jednom ili više puta) ili se na njih jako izvikao bez ikakva razloga, recimo, samo zato što nisu istog trenutka u hipu napravila nešto što je od njih zatraženo, zato što nisu pustila vodu u WC školjci, zato što nisu pojeli baš sve iz tanjura…

2. Znajući za svoja prava i brojeve telefona na koje se mogu obratiti, dosta djece to okreće u svoju korist tako da sve to manipulirajući zloupotrebljavaju. Recimo, ako im roditelji ne žele ili ne mogu kupiti najnoviji model mobitela “koji imaju drugi u razredu”, oni roditeljima prijete da će nazvati neki od telefona za djecu. Djeca znaju prijavljivati i to da su im roditelji zabranili internet, a ne kažu zašto je do te zabrane došlo.

3. Među onima koji se javljaju na telefone za pomoć posljednjih godina sve je više očajnih starijih roditelja umirovljenika, 60-godišnjaka i starijih, koji često i kroz suze mole savjet jer ih njihova odrasla djeca, 30 i 40-godišnjaci (od kojih ima i onih koji su dulje bez posla ili primaju male plaće), toliko zlostavljaju zahtjevima da im se da novac, čak i cijeli stan ili kuća, da oni više sami ne znaju kako se oduprijeti tim opetovanim nasrtajima.

Morao objašnjavati da kćer nije udario remenom

– Jednom prilikom pričao sam djeci kako se nas, dok smo bili mali, za nepodopštine znalo kažnjavati čvrgom, šamarom ili čak udarcem remenom. Jedna od mojih kćeri, inače vrlo bujne mašte, malo nakon toga rekla je teti u vrtiću da sam je udario remenom. Pozvan sam u vrtić i kad mi je teta prenijela kćerine riječi, od šoka sam zanijemio. Uslijedila je teška rasprava s tetom iz vrtića u kojoj sam morao objasniti kako je do cijele ove priče došlo. Na kraju je ona prihvatila moje objašnjenje, a eto sve se dogodilo zbog dječje mašte – ispričao nam je svoj slučaj Zagrepčanin, otac petero djece

izvor:VL

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.