Na Facebooku smo pronašli profil čovjeka koji tvrdi da ima dojave za kladionice. Prvo smo mu poslali zahtjev za prijateljstvom, a potom i poruku. Nismo čekali dugo. Za sat vremena dobili smo odgovor i pojurili u kladionicu.
Rekao nam je ime na koje moramo uplatiti 100 eura kako bi nam uopće dojavio na koji par da igramo. Naime nakon utakmice trebali bismo mu uplatiti još 150 eura jer ukupna cijena dojave je 250 eura. Ništa lakše, jer za uplatu je dovoljno znati naziv nečijeg računa u kladionici.
Naime, nismo dobili nikakvu garanciju da ćemo dojavu zaista i dobiti. I ako se pitate kako itko pristaje na takvo što, znajte da se profili poput ovoga, na koji smo mi uplatili novac, broje u tisućama što potvrđuje da biznis funkcionira, odnosno da ljudi uplaćuju naslijepo.
Prevaranti iskorištavaju blagodati korisničkih računa u kladionicama. Donedavno se putem takvih računa prao novac jer nije bilo nikakve naknade. Svjesan toga, zakonodavac je nametnuo porez i manipulativne troškove kojim puni državnu blagajnu, ali i uporabu osobnih podataka.
‘Ono što meni nije jasno je da kad ti otvaraš račun u kladionici ako se ne varam moraš ostaviti neki OIB i osobne podatke. Pa zar je tako teško tim ljudima ući u trag?’, pita se sportski novinar Nove TV Vlado Boban.
Da, to vrijedi samo ako otvarate korisnički račun u kladionici. Kod stvaranja računa putem interneta vjerodostojnost podataka koje unosite- nemoguće je kontrolirati.
Maja Dejak i njezin suprug kontaktirali su čovjeka, koji im se javio putem Facebooka. 300 eura, koliko ih je tražio za dojavu – nisu imali, pa im je muškarac velikodušno dopustio da mu plate tek nakon dobitka.
‘Mi smo malo više uložili na tu utakmicu misleći kako je to stvarno istina i kao za inat utakmica je prošla. Mi smo dobili poveću svotu na kladionici’, kaže Maja.
Pokrili su dugove, platili tu sretnu dojavu i zakačili se za daljnje klađenje. Zarada je bila primamljiva. Brza i laka. Uslijedilo je bolno otriježnjenje. Sigurna dojava shvatili su – uopće nije sigurna.
‘Sto njih će ti poslat upit u inbox koja će bit sigurna dojava. Ti im kažeš za 100 eura bit će jedinica odnosno pobjeda domaćina, za drugih sto koji ti se jave kažeš bit će pobjeda gosta, trećih 100 koji ti se jave bit će x ili izjednačeno. A od ta tri ishoda, a utakmica ima 3 ishoda, 100 ljudi će dobit, 200 će izgubit novac. Tih sto koji će dobit nastavit će igrat dalje’, komentira sportski novinar Vlado Boban.
U međuvremenu dobili smo upute na koga se, u našem slučaju, kladiti. Uplatili smo listić i s posebnim zanimanjem pratili utakmicu. Potpuno očekivano – izgubili smo. Upitali smo što se događa, a ujutro smo dobili odgovor kako nam besplatno daje novu dojavu, ovaj put, 100 posto sigurnu.
U telefonskom razgovoru praktički je priznao što radi, no kad je saznao da razgovara s novinarkom ton glasa mu se promijenio kao i priča. Odjednom više nije imao pojma o čemu se tu radi, ali se sam uhvatio u laži rekavši točan iznos koji nam je uzeo.
Zamolio je da se čujemo za pet minuta jer je trenutno u trgovini. Odmah nakon razgovora. Stranica preko koje smo se dopisivali je ugašena.
Iznosi za uplatu uvijek su manji od 2.000 kuna jer u tom slučaju – jedino što možete učiniti jest pokretanje privatne tužbe. A istinitost korisničkog računa teško je utvrditi.
Država puni proračun, kladionice su punih džepova, baš kao i prevaranti. Zato ne treba nasjedati na priču o malom ulogu i velikom dobitku. Jer da tako stvari funkcioniraju Hrvatska bi po broju klađenja bila zemlja multimilijardera.
izvor:dnevnik.hr
