Izgubljena generacija – Ima li za njih budućnosti u Hrvatskoj?

Ekonomska kriza koja je Hrvatsku tlačila sedam godina ostavila je teške posljedice na mlade ljude i stvorila cijelu jednu izgubljenu generaciju.

Međunarodni dan mladih prvi je put obilježen 12. kolovoza 2000., s ciljem da se mladi uključe u društvo, da slave svoja postignuća, da se prepozna njihov potencijal i, naposljetku, da vladajućima skrenu pozornost na važna pitanja koja se tiču kvalitete života mladih i druga globalna pitanja.

Prema posljednjem popisu stanovništva, na području Hrvatske žive 1,158.263 osobe mlađe od 25 godina. Hrvatska je sa stopom nezaposlenosti u toj dobnoj skupini od 43,1 posto u drugom ovogodišnjem tromjesečju bila među zemljama s najvišim stopama nezaposlenosti mladih, zajedno s Grčkom, gdje je ta stopa iznosila 53,2 posto u travnju, te Španjolskom, s 49,2 posto, i Italijom, s 44,2 posto. Uzmemo li u obzir da je u Hrvatskoj još 289.066 osoba u dobi od 25 do 29 godina, stopa nezaposlenosti mladih još je i viša.

Kako poboljšati uvjete za zapošljavanje mladih? Kako prilagoditi obrazovni sustav njihovim potrebama da lakše pronađu svoje mjesto na tržištu rada? Kako smanjiti broj mladih koji su u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti? Kako potaknuti mlade na aktivno uključivanje u društvo? Nacionalni program za mlade od 2014. do 2017. godine sadržava dio odgovora na navedena pitanja, no ključno pitanje koje mladi upućuju donositeljima odluka i dalje je – kada. Mreža mladih Hrvatske, savez 69 udruga mladih i za mlade, u povodu usvajanja Nacionalnog programa za mlade od 2014. do 2017. godine, ključnog strateškog dokumenta politika za mlade, skrenula je pozornost na pozitivne aspekte te na probleme i izazove vezane uz proces njegove izrade i perspektivu njegove provedbe.

– Iz naziva dokumenta uočljiva je sporost procesa izrade Programa. Jasno je kako je za tako složen proces potrebno izdvojiti mnogo više vremena nego što je bilo predviđeno. Umjesto da se izradi i donese najkasnije u prvom kvartalu 2014., dokument je usvojen tek pretkraj njegove prve godine planirane provedbe. To znači da će se provoditi s godinom zakašnjenja, ali i da Hrvatska devet mjeseci nije imala politiku usmjerenu na poboljšanje kvalitete života mladih. U praksi to znači da će godinu dana kasniti provedba važnih strateških mjera poput daljnjeg razvoja mehanizama potpore usmjerenih dugotrajno nezaposlenim mladim osobama ili, primjerice, mjera kojoj je cilj utvrđivanje kategorija rizika od socijalne isključenosti mladih.

Ipak, u usporedbi s procesima izrade prethodnih dvaju nacionalnih programa za mlade, Ministarstvo socijalne politike i mladih učinilo je nekoliko važnih iskoraka. No jedan od ključnih uzroka problema je manjak međuresorne suradnje unutar Vlade. Koordinacija ministarstava, državnih agencija i ostalih tijela vrlo je spora, a ponekad i nepostojeća. Većina tijela državne uprave i dalje ne prepoznaje svoju odgovornost za sudjelovanje u provedbi nacionalnog programa za mlade. Pojedina ministarstva u cijelosti su odbacila predviđenu ulogu nositelja mjera, a velik broj njih nastojao je zaobići preuzimanje odgovornosti za provedbu novog programa – upozorio je Karlo Kralj, član Upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske.

Unatoč svim nastojanjima da Hrvatska dobije kvalitetnu strategiju koja će poboljšati položaj mladih, jedno je teško promijeniti. Kao faktore uspjeha u hrvatskom društvu mladi znatno manje ističu okolnosti i ponašanja koja se odnose na kompetentnost, odgovornost i zalaganje pojedinaca nego ona koja upućuju na korištenje raznih socijalnih mreža (od obiteljskih do političkih) i sposobnost lukavog “snalaženja” u zadanom okruženju. Dok je tako, tko im može zamjeriti što pune autobuse i zrakoplove i odlaze u zemlje gdje se rad i znanje cijene i pošteno plaćaju.

izvor: glasslavonije

foto:ilustracija

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.