Izaći ili ne izaći na izbore i obaviti svoje Ustavom zajamčeno pravo, vjerojatno je pitanje s kojim se dio birača suočava kako se bliži datum i ovih parlamentarnih izbora. No često, ili zbog straha da im glas ne propadne, ili zbog bunta ili nečeg trećeg, građani donose odluku ne izaći na izbore. Ili ako izađu – prekriže listić, piše dnevnik.hr.
Koja je razlika između izlaska na izbore i križanja listića i neizlaska na izbore?
Neizlazak na izbore može implicirati i nezainteresiranost građana, ali i otuđenost od bilo koje od političkih opcija. Izlazak na biralište i križanje listića je pak aktivni čin iskazivanja nezadovoljstva političkom ponudom. Dakle, radi se o protestnom činu, dok izborna apstinencija može imati razne razloge.
Je li uopće jedna od te dvije opcije ‘pametnija’ i zašto?
Ne bih govorio u kategorijama više ili manje pametne opcije, no ponovio bih da se apstinencijom građani na svojevrstan način samoisključuju iz političkog procesa, a posredno i pasiviziraju kao članovi političke zajednice. Poništavanjem listića oni su i dalje birači, no biraju opciju koja poništava, odnosno odbija postojeće, ponuđene opcije, te tako sudjeluju u političkom procesu, budući da njihov glas, premda ne utječe na ishod izbora, utječe na percepciju ishoda izbora u smislu općeg povjerenja u političke opcije koje se natječu na izborima, kaže Višeslav Raos za dnevnik.hr
Što se događa s nevažećim listićima?
Ne događa se ništa. Oni ne utječu na izborni ishod, no utječu na percepciju, odnosno umanjuju legitimaciju (dakako, ne i legalitet i legitimitet) koju će izborni pobjednici pokušati izvući iz izbornog rezultata pri donošenju političkih odluka u poslijeizborno vrijeme.
Što se događa s glasovima opcija koje nisu prešle izborni prag?
Također se ništa ne događa. Izborni prag služi tome da se u razmjernom izbornom sustavu spriječi prevelika fragmentacija parlamenta koja bi negativno utjecala na funkcionalnost rada parlamenta te lakoću stvaranja i održavanja stabilnih parlamentarnih većina i shodno tome izborne vlasti. Međutim, bitno je znati da izborni prag služi kao kvalifikacija. Dakle, ako neka lista ne prijeđe izborni prag, uopće ne može sudjelovati u raspodjeli mandata. Tek u drugom koraku dolazi do preračunavanja glasova u mandate, a koje se u hrvatskom izbornom sustavu provodi prema vjerojatno najjednostavnijoj djeliteljskoj metodi koja koristi niz prirodnih brojeva (D’Hondtova metoda). Ta metoda ima stanovite disproporcijske učinke koji omogućavaju većim strankama (ne nužno samo prvoplasiranoj listi, već posebice drugoplasiranoj listi) da lakše osvoje mandate negoli liste koje tek “za dlaku” prijeđu zakonski izborni prag. Treba također znati da raspodjela mandata ovisi o kombiniranom učinku zakonskog izbornog praga i veličini izborne jedinice. Što je izborna jedinica manja (što se u njoj bira manje zastupnika, tj. dijeli manje mandata), to je veća šansa da će efektivni izborni prag (stvarna prosječna količina glasova potrebna za osvajanje barem jednog mandata)biti viši od zakonskog izbornog praga.
