KRUH SA SEDAM KORA: Devet problema s kojima se bore hrvatski pomorci

Na redakcijsku mail adresu pristigao je tekst hrvatskog pomorca u kojem autor, koji je izrazio želju ostati anoniman, u devet točaka izlaže nelogičnosti i probleme s kojima se susreću hrvatski pomorci. Tekst prenosimo u cijelosti.

Hrvatski pomorci  – građani drugog reda

Možemo slobodno i bez okolišanja reći kako hrvatski pomorci i njihove obitelji spadaju u građane drugog reda. Razlozi iz kojih proizlazi ova tvrdnja su brojni.

Hrvatski pomorci, za koje se često koristi izraz ”najbolji hrvatski proizvod” što je bez pretjerivanja dokazano nebrojno puta, nalaze se u bezizlaznoj situaciji.

U ovom trenutku su na snazi takvi zakoni i pravilnici koji maksimalno kompliciraju i zagorčavaju život hrvatskih pomoraca. Možemo krenuti redom i navesti neke od njih.

1.Među pomorcima popularni ”183 dana” uvjet koji je vezan za zakon o porezu na    dohodak. Ovaj uvjet je doslovno omča oko vrata svim pomorcima i njihovim obiteljima jer su obitelji dužne podmiriti porez ukoliko dođe do smrti pomorca, a pritom nije ispunjen uvjet od ”183 dana”. Da, dobro ste pročitali u slučaju smrti pomorca porez prema državi mora biti podmiren! Ovo je samo jedna od stvari koje spadaju u kategoriju apsurda ali je možda najbizarnija.

2. Problem su i ”doprinosi” koje pomorci plaćaju za periode provedene na brodu koji uključuju između ostalog i dio koji se odnosi na zdravstveno osiguranje, a svi su pomorci osigurani od strane svojih poslodavaca za vrijeme zaposlenja. Nadalje, najsvježija procedura zahtjeva da hrvatski pomorci najkasnije do 15-tog u mjesecu uplate doprinose za prethodni mjesec bez obzira gdje se oni nalazili. Ovaj pravilnik je čisti apsurd jer nisu svi pomorci u mogućnosti uplatiti doprinose u tom roku, razlozi su brojni i utemeljeni. To je samo neki od problema koji se vežu uz plaćanje doprinosa.

3. Nemogućnost glasanja u vrijeme izbora. U 21 stoljeću sigurno postoji način da se pomorcima osigura mogućnost glasanja. U drugim razvijenim zemljama je to moguće.

4. Nered i neusklađenost lučkih kapetanija kada je u pitanju izdavanje svjedodžbi za pomorce. Sporost i tromost sustava uništava hrvatskog pomorca koji nema vremena čekati ”nekog da se vrati s marende” jer taj isti pomorac za dva dana ima let na drugi kraj svijeta.

5. Proturječnost u tumačenju zakona, pravila i propisa koji su direktno vezani za pomorce. Porezne uprave, HZZ, HZZO, HZMO itd. u svakom od navedenih ureda u različitim ispostavama se dobivaju različite informacije. Ono što važi za pomorca u Rijeci ne važi za pomorca u Dubrovniku s istom problematikom.

6. Problem pronalaska ”prvog ukrcaja” za mlade naraštaje koji tek kreću u život i počinju gristi ”kruh sa sedam kora”. Kadetima i asistentima se nameću doprinosi koje oni uz svoja niska primanja moraju podmiriti bez obzira na visinu primanja (ukoliko ih uopće imaju). Pomorske škole i fakulteti ne mogu sami sebi biti svrha već bi trebali raditi na tome da se unaprijed razmišlja gdje usmjeriti nove naraštaje. Ne može nikako biti cilj osigurati kvotu đaka i studenata lažnim obećanjima o lagodnom životu kako bi se sačuvale profesorske stolice.

7. Hrvatski pomorci godišnje u Hrvatsku kroz svoja primanja unesu iznos koji iznosi okvirno 1 (jednu) milijardu USD. Mislimo da ova brojka govori sama za sebe, o tome koliko hrvatski pomorci znače za hrvatsku ekonomiju i priliv svježeg kapitala koji se troši u hrvatskoj, a što se nikako ne smije i ne može zanemariti.

8. Sindikat Pomoraca Hrvatske (SPH). Nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti ovu ”rak ranu” hrvatskih pomoraca koji radi sve samo ne u korist onih čije ime nosi. SPH u svom djelovanju nije napravio ništa osim što su sklopili ugovore sa brojnim kompanijama za koje rade hrvatski pomorci, a da iste nisu ništa pitali te se pomorcima uredno ”otima” i uplaćuje u kasu iz koje ništa nije vraćeno hrvatskim pomorcima. Hrvatski pomorci bi sigurno željeli znati gdje su ti novci utrošeni, a osobe koje već godinama sijede ustoličene u SPH bi trebali odgovarati hrvatskim pomorcima i raditi u našu korist.

9. Beneficirani radni staž pomoraca, koji je u ovom trenutku nedovoljno reguliran i nepravedan prema pomorcima! Naš posao spada u jedne od najsurovijih poslova koji postoje.

Hrvatski pomorci su razočarani maćehinskim odnosom i stavom koji je Vlada RH zauzela prema ljudima koji svoju mladost i živote ostavljaju po brodovima i morima diljem svijeta kako bi na pošten način osigurali sebi i svojim bližnjima dostojanstven život.

Pitamo se, do kada će ovakav odnos prema nama trajati?

Možda do trenutka kada hrvatski pomorci počnu uzimati pomorske knjižice i svjedodžbe drugih zemalja te počnu usmjeravati svoja primanja u zemlje koje imaju pošteno uređene sustave koji za razliku od sustava RH nešto pružaju, dok sustav RH samo otima!

Kako bi bilo da mi dobijemo nešto zauzvrat, a ne tražimo puno već samo malo razumijevanja za nas i naše obitelji da ono kratko vrijeme koje provodimo sa najdražima ne gubimo hodajući od ureda do ureda tražeći nekog ”tko nije na marendi”.

Borimo se sa fortunalima, klijentima, propisima, lokalnim vlastima i sve to radimo na ”štopericu”. Voljeli bi doći kući, položiti ”oružje” i odmoriti.

U ime svih HRVATSKIH POMORACA!

Drage kolege mirno more i sretan povratak Vašim obiteljima!

Atlantik, 08/03/2016

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.