U noći sa subote na nedjelju, 26. listopada, ponovit ćemo svakogodišnji ritual i kazaljke sa tri pomaknuti na dva sata.
Važno je biti vani
Istraživanja su pokazala da su ljudi sretniji, zdraviji, raspoloženiji i aktivniji ljeti, što se pripisuje vremenu s više svjetla. Svemu tome zimi se dodaje negativni predznak – manjak svjetla učinit će nas mrzovoljnijima, tjeskobnijima i sklonijim depresivnim stanjima.
Kako se taj prijelaz s “prisilnog” ljetnog vremena, kojemu je svrha iskoristiti što više dnevnih sati, na zimsko, zapravo regularno vrijeme, odražava na ljude i njihovo zdravlje pitali smo prim. mr. sc. Elviru Koić, voditeljicu Odjela za psihijatriju Opće bolnice u Bjelovaru, subspecijalisticu socijalne psihologije koja u svom radu primjenjuje i terapiju svjetlom.
– Čovjek se, s jedne strane, lakše prilagođava zimskom računanju vremena jer ujutro “dobiva” sat sna, ali negativna je promjena što se dan “skraćuje” – kaže dr. Koić.
– Manje svjetla izaziva smetnje – blago smo depresivni, melankonični, tmurni, umorni, pritišće nas neka težina. Rješenje za to je boraviti na zraku – čak i ako je oblačno i nema sunčeve svjetlosti, vani je “bijela svjetlost”, a mi od svjetlosti živimo. Pola sata proboraviti vani jako je važno. Barem pola sata svjetlosti dnevno treba uzeti kao hranu, natjerati se na izlazak, šetnju, sportsku aktivnost, bilo što.
Zdravstveni problemi
– Dani su se skratili, pa su ambulante već pune ljudi koji dolaze tražiti pomoć zbog nejasnih umora, promjena u krvnoj slici, mrzovolje, otežanog funkcioniranja, no depresivnih stanja – kaže dr. Koić – još nema, ona se tek očekuju nakon prelaska na “zimsko vrijeme”.
Postojala je ideja koju je, među ostalima, zastupao i dr. Mayer Hillman, profesor s britanskog Instituta za politička istraživanja, da se ljetno vrijeme uvede kao standardno (što su, usput rečeno, 2011. godine odlučili napraviti Rusi), a da se na proljeće kazaljke pomaknu čak za dva sata naprijed.
Time bi se, prema Hillmanovu mišljenju, spriječili negativni efekti “zimskog vremena” kakvi su, upravo zbog kraćeg razdoblja dnevne svjetlosti, povlačenje u kuću, manje kretanja, manje boravka na zraku i tjelesne aktivnosti. Sve je to, također, i “dobar teren” za veće (i skuplje) zdravstvene probleme.
Dr. Koić, međutim, drži da trajno uvođenje ljetnog vremena nije dobra ideja, jer je to isforsirana promjena. Idealno bi bilo, kaže, raditi od devet, najranije osam sati ujutro, jer je započinjanje s poslom u šest ili sedam mučenje organizma, iskorak iz bioritma. Teško je, kaže, nasilu i zaspati i buditi se.
