Trostruko ubojstvo

Otac Filipa Zavadlava: ‘Bojim se za njega. Najradije bih da sam ja na njegovu mjestu i da je on vani’



Foto: Facebook

– Najgore mi je ujutro. I u ovom trenutku razmišljam kako bih najradije da sam ja na njegovu mjestu i da je on vani. Znam da to nije moguće. I toga mi je najviše ža. Bojim se za Filipa. Hoće li on to uspjeti izdržati? U stanju je takvom kakvo je. Nisam se čuo s njim, ali sljedeći tjedan probat ću doći do njega, posjetiti ga bude li moguće. Da ga idem gore vidit – je jučer Ante Zavadlav za Jutarnji.hr, tjedan dana nakon trostrukog ubojstva podno Marjana, za koje je okrivljen njegov najstariji sin, Filip.

Ubojičin otac još ne može sabrati sve misli i ne želi puno govoriti o svemu što je iza njega u proteklih tjedan dana, ali i u proteklih 20 godina.

– Čekaj da saberem misli, bit će vremena – kaže nam dalje. Tijekom telefonskog razgovora otac trostrukog ubojice nekoliko je puta zaplakao. Kaže da se s ovom, dosad najtežom životnom situacijom nosi jer je imao puno takvih životnih kriza, ali nijedna se ne može mjeriti s ovom.

– Ćaća moj, učinija sam groznu stvar – navodno su bile riječi koje je Filip rekao ocu nakon ubojstva, kažu nam bliski prijatelji. Bilo je to oko 16.15.

Nakon toga su on i otac, navodno, odmah išli potražiti časnu sestru koja je, rekli su nam iz kruga obitelji Zavadlav, jako voljela Filipa, međutim, nisu je našli. Nakon toga ih je, kako nam dalje kažu, psiholog Centra za socijalnu skrb nagovorio da se nađu u kafiću ‘Borsalino’ nedaleko od sjedišta splitske policije i već u 16.30 sati bili su ondje.

– Ma čujte, on je bija zaključan. O svemu tome se doznalo, kako da vam kažem, u dahu – kaže Filipov otac.

Izjave majke svojih sinova ne želi komentirati, ali na našu tvrdnju kako imamo saznanja da se 20 godina ‘lomija’ u njihovu međusobnom odnosu, samo je izustio:

– Je, je, istina je to.

Više puta želio je prekinuti razgovor.

– Želio sam izraziti sućut obiteljima koje je usmrtio moj sin, ali mi je savjetovano da možda još nije vrijeme – tvrdi Ante Zavadlav. Nakon tih riječi, čovjek čiji sinovi nisu imali bezbrižno i lijepo djetinjstvo, spustio je slušalicu.

Je li odluku o ubojstvu Filip Zavadlav donio u svom podstanarskom stanu ili u roditeljskom domu koji je prema fotografijama do kojih je došao Jutarnji list izgledao kao utočište beskućnika, kao dom ispunjen drogom, međusobnim sukobima, netrpeljivosti, sumnji razorene obitelji.

Hrpa neopranog suđa, odbačene prazne kartonske kutije mlijeka pod sudoperom, prazne kutije cigareta, ugašeni čikovi i ustajali pepeo cigareta na tanjuriću šalice kave, razbacana odjeća i posteljina ispod i po krevetima na kat uz prozor spavaće sobe kroz koji dopire svjetlo samo scenografija je i sasvim je izvjesno na neki način uzročno-posljedična veza zločina zbog kojeg su ugašena tri života

A Filipa Zavadlava dio javnosti upoznao je još kad je bio dijete. Kao osnovnoškolac je pričao o svojim željama, a nitko tada nije znao da u četiri zida “grca” u tuzi.

– Dobar dan, ja sam Filip iz Splita, ispričat ću vam moj san.

Tim riječima počinje videoprilog u emisiji “Dica sretnih lica” emitiranoj 2006. godine.

Mališan “sretnog lica” nema tada ni deset godina. Odjeven je u debelu zimsku jaknu, iza njega je prohladna, zimska atmosfera. Stabla su ogoljela, a u pozadini se neko drugo dijete zabavlja na klackalici. Maleni Filip, preslatko dijete prodornih tamnih očiju i razbarušene smeđe kose, dobro je raspoložen, nasmijan i – vidi se – dječački sretan što ga snimaju, pa se želi pokazati. Spremno je prihvatio golemi mikrofon u ruku i ne pušta ga, a blagu nervozu odaje tako što se povremeno ljuljuška.

Želi ispričati što je jednog dana usnio.

“Jednog dana sanjao sam da sam sam otišao sa svojim prijateljima na ekskurziju 4. razreda u Australiju. Bio sam cili sritan. Popeli smo se na jedan veliki neboder koji je bio poviše mora, na njemu je bilo kao ovdi gore na Marjanu. Istraživali smo, no kada smo došli gore, imali smo što vidjeti. Kada smo došli gore, vidjeli smo sobe bez prozora. Kad bi provirio kroz prozor, bilo bi ka da si na nekoj velikoj visini, da ćeš upasti u more. Tada smo svi bježali, a učiteljica nas je skupila. Ja sam bio sretan, ali sam želio vidjeti tu visinu. Jednog trena sam se došuljao, a učiteljica me pitala: Filipe, što to radiš?

Rekao sam joj da želim vidjeti tu visinu, a ona mi je rekla: Ma ne možeš, upast ćeš. Učiteljica me skupila i ja sam otišao.

Onda mi je mama donijela doručak, rekao sam joj: Mama, samo čas, sanjam lijep san… Rekla je da ne mogu više spavati pa sam opet rekao: Molim te. Onda je rekla: Ma dobro.”

Točno 14 godina od tog priloga, Filip je glavna vijest svih državnih medija. Svi izvještavaju o brutalnom trostrukom ubojstvu koje je počinio. Smaknuo je Juricu Torlaka, Marina Bobana i Marina Paića, ispalivši u njih sijaset hitaca iz automatske puške. Posijao je krv i strah na ulice dalmatinske metropole. Filip Zavadlav, dječak sa Skalica, postao je jedan od najzloglasnijih serijskih ubojica u novijoj povijesti brutalnih splitskih ulica.

Pitanje koje se mora postaviti je – kako? Što se dogodilo u glavi nekad nasmiješenog dječaka prodornih očiju, da je nabavio kalašnjikov i krenuo u krvavi pohod, ostavljajući iza sebe beživotna tijela svojih neprijatelja razasuta na gradskim ulicama.

Filip Zavadlav rođen je 1995. u Splitu, u naselju Skalice koje bezrazložno prozivaju ‘mali Bronx’. Jer, droge i kriminala te je ratne godine bilo u svim splitskim četvrtima, od zloglasnih Brda i Ravnih njiva do radničke Varoši i bogate Radunice. Sudbina mu nije bila naklonjena.

Otac Ante pomorac je kojeg često nije bilo kod kuće. U mladosti je, kako su pisali pojedini mediji, bio na heroinu. Majka Etel tog se otrova nikad nije riješila.

– Ja se borim s tim – kaže Etel za Nedjeljni.

Došla su i braća, dvije godine mlađi Stanislav i kasnije Anton Ivan, danas ovisnik nastanjen u jednoj crnogorskoj komuni, gdje su ga poslali kako bi se maknuo od toksičnog društva kojem je pripadao.

– Otac Ante je bio strog, nekad nasilan. Da, bili su disfunkcionalna obitelj, ali takvih je bilo napretek tih godina, nisu oni bili jedini. Djeca su bježala od svega toga, živjela na ulici. Još tada počela su se družiti sa starijim dečkima. Prvo pivo na zidiću, motala se trava, išlo na utakmice Hajduka… Klasična splitska priča tog vremena – govori nam jedan Filipov poznanik.

Za Filipa kaže da je uvijek odskakao od svoje obitelji. Zanimao ga je sport, bavio se judom, a droga nikad nije bila njegov đir. Pomalo apsurdno, jer je u peteročlanoj obitelji njih četvero bilo “na dopu”.

– A njemu to stvarno nije pasalo, povukao bi nekoliko dimova marihuane pa rekao da mu je loše – kaže dalje naš sugovornik.

Filip nije cvijeće, ima potrebu dodati. Bio je tipični splitski klipan, buntovni dječak čiji se život sastojao od markiranja, pive na zidiću, Poljuda… S majkom je ogrezao i u kriminal. Držala mu je stražu dok je iz Kršćanske proročke crkve u Splitu krao tehniku vrijednu 11.000 kuna… Novca u obitelji nikad nije bilo dovoljno, dijelom i zato što je igla tražila svoj dio.

– Bili smo gladni, zato sam krala – govori Etel.

Ona je ključna figura njegova odrastanja. Supruga Antu upoznala je još kao srednjoškolka. Kako su se upoznali i što je bio ključ njihova druženja, može se samo nagađati.

Ante je od nje bio mnogo stariji, priča Etel da je imala samo 15 kad ju je 19 godina stariji muškarac krenuo osvajati.

– Da, bio je dalmatinski šarmer, pomorac… Majka sam postala sa 19 godina. Prvo sam rodila dvije djevojčice, a onda su se rodila tri sina – priča nam Etel.

Otac Ante navodno je bio elokventan kad treba, ali surov i grub u dubini svoje osobe. Svjedoči tome i priča da ga od premlaćivanja supruge nije odvratila ni činjenica da je trudna. Tukao ju je po trudničkom trbuhu. Zbog toga joj je, kako je rekla, i trudnoća bila ugrožena, a mali je Filip prve udarce primio i prije no što je prvi put udahnuo splitski zrak. U tri godine rodila su se tri sina.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.