Ovo je 10 najvećih problema Hrvatske!

Novinari Večernjeg lista uočili su 10 problema s kojima se suočavamo u Hrvatskoj. Prevelik broj lokalnih jedinica povećava i broj političara koji ih vode, a koji često rade u svoju korist i malo se brinu o potrebama društva. Zemlja je nesređena, u šumi izmijenjenih zakona i velikih poreznih opterećenja teško se snalazi i živi i radnik i poduzetnik. Mladi strepe hoće li biti posla, radnik hoće li dobiti otkaz ili imati u starosti mirovinu, poduzetnik hoće li propasti, na što ga često potjera država, jer ona nije kao u drugim zemljama prijatelj poduzetniku. Umjesto da se radi kako bi se to popravilo, vodstvo države nas vodi prema još većem dnu iz čega proizlazi neizvjesnost i strah, pitanje kako preživjeti i u konačnici ima li smisla u Hrvatskoj ostati. Zbog svega toga Hrvatskoj prijeti izumiranje stanovništva.

1. Visoke 
kamatne stope

Kupiti stan ili automobil građaninu Hrvatske dva ili tri puta je skuplje nego građaninu Njemačke, ali pomoći nema dok država ne sredi svoje financije. Kamate na stambeni kredit na rok od 30 godina tolike su da jedan stan prosječni Hrvat plati banci, a jedan stan sebi. Dok Nijemci imaju ratu od 378 eura, Hrvati isto zaduženje otplaćuju 552 eura mjesečno. Skupi kredit smanjuje osobnu potrošnju pa novac koji Nijemci troše u trgovinama i na taj način potiču svoje gospodarstvo i stvaranje novih radnih mjesta Hrvati uplaćuju bankama. Kamate su visoke zbog visokog javnog duga i neodgovornog trošenja novca u državi, što podiže takozvanu premiju rizika za zemlju. Ta premija se ugrađuje u iznos konačne kamate, pa kako je premija 3,1 posto, zbog države i građani moraju plaćati nepovoljne kamate. – Kamata na kunu odražava efikasnost i države i gospodarstva i ne može biti prilagođena uvjetima drugih zemalja – istaknuo je Ljubo Jurčić, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

2. Male mirovine i pitanje hoće li ih uopće biti

Hoće li generacija današnjih 30-godišnjaka imati mirovine veliko je pitanje na koje, čini se, samo političari imaju bezrezervno obećanje – mirovine su sigurne! Brojke govore suprotno i sugeriraju da ćemo se za starost morati pobrinuti sami. Već sada mirovine nisu sigurna kategorija jer se isplaćuju iz sustava koji je kolabirao. U mirovinski sustav godišnje uplatimo oko 19 milijardi kuna, a isplatimo oko 35 milijardi kuna. Minus od 17 milijardi kuna samo će se povećavati. Jedini sigurni dio mirovine je uplata u drugi mirovinski stup koja se tretira kao osobna imovina pa je neotuđiva. U mirovinskim fondovima već sada leži oko 70 milijardi kuna, a šef uprave Raiffeisen mirovinskih fondova Damir Grbavac uvjerava da je taj dio mirovinske štednje siguran te da će fondovi dobro poslovati. – Očekujem od države da zadrži poticaje na dobrovoljnu štednju za mirovine jer je to najbolji način da se osigura sigurna starost – kaže Grbavac upozoravajući da će buduće generacije morati štedjeti i privatno kako bi imale pristojna primanja u starosti.

3. Liste čekanja i amerikanizacija zdravstva – zdravlje samo za bogate

O mogućoj opasnosti od amerikanizaciji zdravstva počelo se govoriti još nakon izdvajanja HZZO-a iz proračuna, a tezu su potvrdile predviđene izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti te o obveznom zdravstvenom osiguranju. Onaj o zdravstvenoj zaštiti, kako upozoravaju udruge pacijenata, politička oporba i pojedini liječnici dovest će do privatizacije javnog zdravstva, ukidanja solidarnog sustava i dostupnosti medicinske skrbi. Jer predviđa ukidanje ograničenja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja će u potpunosti moći biti u rukama koncesionara te dopušta osnivanje klinika s više medicinskih djelatnosti, odnosno osnivanje privatnih općih bolnica. Izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju omogućilo bi se HZZO-u osnivanje tvrtki čime će, kako se upozorava, Zavod postati privatna kompanija.

4. Školovanje nepovezano s tržištem rada i nedostatak prakse

Nema nijedne zemlje u kojoj je 100 posto usklađeno obrazovanje s tržištem rada, prije svega zbog razvoja tehnologije, no kod nas je to izraženije, a štoviše, premalo se radi da se takvo što popravi. Hrvatski zavod za zapošljavanje iznosi svoje preporuke o potrebnoj radnoj snazi, što bi trebala biti polaznica za obrazovni sustav, kaže Mirjana Zečirević iz HZZ-a. No jasno je, iskustva pokazuju da se županije toga ne pridržavaju. Vidljivo je to i iz kvota na fakultetima koje se jedva mijenjaju. Pa zato, primjerice, godinama imamo previše ekonomista ili pravnika na burzi, a nedostaje nam trenutačno kadra iz medicinske struke, matematičara, informatičara, edukacijskih rahabilitatora i logopeda. Uskoro će Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala izaći s dokumentom koji će dati jasnu sliku o obrazovanju i potrebama tržišta. Nedostaje i prakse, na što EU upozorava, ali se ni s tim u vezi ne događa puno. Vani se još u strukovnim školama i fakultetima učenici ili studenti u suradnji s tvrtkama osposobljavaju za budući rad, kroz praksu, koja negdje traje dulje od teorijskog dijela.

5. Nema dovoljno investicija – ljudi žele raditi, ali nemaju gdje

Investicija ima, ali ne dovoljno da se pokrene rast koji će otvoriti nova radna mjesta. A i ono radnika što se zaposli ne može nadoknaditi odljev radnika zbog propasti tvrtki koji se opet nađu na burzi i nemaju se gdje zaposliti. Investitori ne dolaze jer je makroekonomsko okruženje loše, a produktivnost slaba, možda i najlošije unutar EU, uzme li se u obzir da se Grčka već oporavlja u pitanju ulaganja, kaže ekonomist Damir Novotny. Da oživi gospodarstvo, trebao bi nam rast od barem tri-četiri posto, jer do dva posto donosi samo stagnaciju, a tako će i ostati ako ne iskoristimo snagu EU kao što su to učinile druge zemlje unije. Novotny smatra da samo čvrste reforme u ekonomskom smislu mogu pokrenuti ulaganje i popraviti konkurentnost. Država je donijela niz zakona kojima privlači ulagače, no kada se ti isti susretnu sa stalnim izmjenama prije svega poreznih zakona, zbog čega ne mogu niti napraviti poslovni plan za sljedećih nekoliko godina, ili ako ih zakoče pravna pitanja ili otpor dio građana prema investicijama, u takvim je uvjetima teško poslovati.

6. Visoki porezi – plaćat ćemo i zrak?

Hrvatska ima porez na sve osim na zrak, a nije neizvjesno da ćemo u skoroj budućnosti plaćati i taj namet. Od oko 10 kuna za litru benzina država uzima 5,5 kuna, na svakoj kutiji cigareta uzima oko 13,5 kuna, a od prosječne plaće od 5500 kuna uzima 3800 kuna samo za poreze i doprinose te još oko 1000 kuna PDV-a i trošarina kad neto plaću građanin počne trošiti. Svaka općina ima svoje posebne namete, kojima opterećuje potencijalne ulagače i svoje stanovnike, a gotovo nevjerojatno zvuči i da svaka veća državna firma od države dobiva zeleno svjetlo da nekim nametom poput šumskog doprinosa ili pak pristojbe za HRT iz džepa građanina izvuče novac. Matt Kibbe, ugledni američki lobist, ocijenio je da su porezi u Hrvatskoj ‘ekonomsko samoubojstvo’, a Josip Budimir iz HSLS-a ponudio je rješenje: država mora smanjiti potrošnju za 10 milijardi kuna pa će se moći smanjiti prvi porezi. HDZ pak obećava da će smanjiti PDV za 1 posto nakon što zabilježimo rast u više od tri tromjesečja.

7. Iseljavanje mladih i izumiranje stanovništva

U Hrvatskoj se svake godine sve manje i manje rađa djece, a sve se više mladih iseljavaiz zemlje u potrazi s poslom diljem svijeta. Kanada, Australija, SAD, zapadne europske zemlje – glavne su destinacije u koje odlazi mlada hrvatska radna snaga, nerijetko i visokoobrazovana. Ulazak Hrvatske u EU i otvaranje tržišta rada drugih članica Unije samo je ubrzao taj proces. Prema procjeni demografa Anđelka Akrapa, Hrvatska će 2050. godine imati samo 3,5 milijuna stanovnika, što je 728.000 stanovnika manje u odnosu na popis stanovništva iz 2011. Anđelko Akrap kaže da su demografski problemi najveći od svih problema jer ako se oni ne riješe, neće biti stanovništva ni radne snage i nikakve migracije ih neće nadoknaditi. Tako će biti, ističe on, sve dok nema novih radnih mjesta, a njih neće biti sve dok se Hrvatska ne počne razvijati u prostor – u unutrašnjost Dalmacije i Istre, u Slavoniju. To je problem Hrvatske još od 19. stoljeća – stanovništvo je koncentrirano na sužen prostor oko velikih gradova. Hrvatskoj je potrebna decentralizacija.

8. Političari se bave vlastitim interesima, a ne boljitkom građana

Hrvatska politička elita koja godinama vodi zemlju uglavnom je rezultat negativne kadrovske selekcije u strankama koje se izmjenjuju u vođenju države. U tim strankama, da bi se došlo do vrha, nije bitna sposobnost, nego odanost predsjednicima stranaka, nije bitno opće dobro, nego vlastiti interes, interes stranke, rodbine i prijatelja. Politički analitičar Žarko Puhovski kaže da je od gledanja vlastitog interesa puno gora nesposobnost političara. Navodi da se svuda u svijetu političari brinu o vlastitom interesu, ali naši se bave nerelevantnim temama poput onih iz povijesti. No unatoč tome ljudi će opet za te iste političare glasati i dvije glavne stranke će opet dobiti na izborima dvije trećine ili tri četvrtine mjesta u Saboru, kaže Puhovski. Za njega je rješenje tog problema u promjeni izbornog sustava kako bi se barem polovica zastupnika birala izravno u izbornoj jedinici s jednim zastupnikom. Tako bi se tog zastupnika onda moglo pozvati na odgovornost i ljudi bi znali tko je njihov zastupnik.

9. Pesimizam i život od danas do sutra

Ljudi u Hrvatskoj ne vide perspektivu, žive u neizvjesnosti jer se boje za svoja radna mjesta, ne znaju hoće li biti posla za njihovu djecu kad odrastu, a ona djeca koja su već odrasla vrlo teško dolaze do ikakvog posla. Oni pak koji ostanu bez posla znaju da novo radno mjesto vjerojatno neće naći. A to na kraju ima i demografske posljedice jer ljudi se pitaju od čega će hraniti djecu i kako će se o njima brinuti u državi u kojoj ne vide budućnost ni za sebe. Psihologinja Mirjana Krizmanić kaže da je pesimizamposljedica sklopa negativnih faktora koji se u Hrvatskoj godinama ne smanjuju nego rastu. Pri tome navodi nezaposlenost i izobličene vrijednosti jer ljudi vide da tajkuni i dalje kradu i da je i dalje nakon 25 godina postojanja Hrvatske sve isto, a njima je teže. To sve, ističe psihologinja Krizmanić, stvara pesimizam i ljudi žive od danas do sutra jer naprosto nemaju izbora. To je posljedica općeg stanja u državi. Političari se, ističe, pri tome bave pitanjima poput onoga hoće li biti mimohoda ili ne. Ona primjećuje da se političari jedino bave sami sobom jer ništa drugo i ne znaju raditi. Stoga se pita: na osnovi čega bi ljudi u Hrvatskoj bili optimistični?

10. Nedostatak privatne inicijative i volje za preuzimanje rizika u biznisu

Hrvatska nema kulturu poduzetništva, niti se u našim školama o tome uči, pa se i ne uočavaju talenti za određena područja, a velik broj ne ulazi u privatnu inicijativu jer se boji neuspjeha. Neki su to od razloga zašto malo ljudi ulazi u vlastiti posao. Zato ne treba reći da je krivnja samo u nespremnosti da se nešto pokrene. Poduzetnik Saša Cvetojević kaže da je percepcija o poduzetništvu loša, a napominje i kulturu u kojoj postoji taj strah od neuspjeha. Takvo što bi, kaže, trebalo popraviti smanjenjem rizika, no taj se rizik štoviše povećava. Ne pravi se razlika između dobrih i loših poduzetnika, odnosno ne analiziraju se razlozi zbog kojih netko nije uspio. Poduzetnici su u strahu od poreznih nadzornika jer se često kažnjava i nepotrebno, dok su vani ta državna tijela partneri poduzetnicima, upozoravaju ih, a tek onda kažnjavaju. Odnosno, vani se podupiru poduzetnici, omogućava se širi pristup učenju i u starijoj dobi, a uz ohrabrenje lakše je i krenuti u taj pothvat.

izvor:vecernji.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.