Nakon što smo nedavno otkrili horor koji proživljavaju hrvatski iznajmljivači stanova, odlučili smo prikazati i drugu stranu – ružna iskustva podstanara. Svatko tko je barem nekoliko puta u životu odlučio unajmiti stan ima sigurno barem jedno grozno iskustvo koje će pamtiti cijeli život. Većinom je riječ o zapuštenim stanovima, odbijanju raznih potrebnih popravaka, nenajavljenim dolascima, bezobraznim najmodavcima koji previše naplaćuju… No, stvari ponekad znaju izmaći kontroli.
Javili su nam se podstanari od kojih neki imaju prilično uznemiravajuće priče, a drugi naposto smiješne. Od pokušaja seksualnog napastovanja do čovjeka koji je svoje podstanarke odlučio tretirati kao strogi otac, ovo je sedam priča zbog kojih će, nadamo se, najmodavci možda sljedeći put razmisliti što je prihvatljivo, a što jednostavno užasno ponašanje.
Gazda je sjeo do mene na krevet i počeo me dirati
“Nakon što sam upisala prvu godinu studija pronašla sam sobu u stanu jednog bračnog para s dva sina. Roditelji su bili uvjereni da ću biti sigurnija ako unajmim sobu kod neke obitelji, nego da sama unajmim cijeli stan. U početku je tako i bilo, stalno su me nudili hranom, kolačima i tetošili. No, prvom prilikom kada sam ostala sama sa 60-godišnjim gazdom, došao je u moju sobu gdje sam na krevetu učila za ispite.
Sjeo je pored mene i počeo me dirati po nogama, govoreći mi kako sam mlada i lijepa. Par trenutaka nisam se mogla pomaknuti, a onda sam izjurila iz stana i odjurila u park. Sjela sam na klupu i nisam znala koga da nazovem. Znala sam da roditelje ne smijem nazvati, jer bi se previše zabrinuli. Nazvala sam kolegicu s faksa koje je dojurila po mene i ponudila mi smještaj na jednu noć.
Sljedećeg jutra otišla sam u stan po stvari, gdje me dočekala bijesna gazdarica. Ne znam što joj je suprug i ispričao i slagao, ali nije željela progovoriti sa mnom ni riječ. Iskreno, niti ja s njome. Nisam tražila ni povrat pologa ni stanarine, samo sam otišla.” (Martina, 34, Rijeka)
Krevet je bio sklepan od različitih nogu, rekla je da si sami prepilimo najdužu
“S dečkom sam se odlučila preseliti u zajednički stan koji smo pronašli zahvaljujući njegovoj majci. Naime, njezina poznanica nam je ponudila svoj dom. Cijena je bila prihvatljiva, no stan nije bio u najboljem stanju. Trošan namještaj, prljavi zidovi i uništen parket nisu baš ostavili neki dojam. U stanu nije bilo ni kreveta za spavanje, no žena nam je objasnila da će ga, dok se mi uselimo, donijeti.
Kada smo nakon nekoliko dana uselili u stan dočekale su nas četiri stare sklepane daske pričvršćene hrđavim šarafima. Kada smo pokušali leći, krevet se počeo stravično ljuljati jer je jedna noga kreveta bila dalekko duža od drugih. Bilo je nemoguće spavati na tome.
Dečko i ja smo se gledali i nismo znali da li da se smijemo ili plačemo. Nazvali smo gazdaricu koja nam je mrtva hladna rekla da “što sad radimo problem oko jedne duže noge, neka je prepilimo”. Usprkos našem inzistiranju da nam kupi novi krevet ili da ga mi kupimo, pa nek nam odbije od stanarine, nije pristala. Dapače, rekla nam je da smo razmaženi. Kad nam je istekla stanarina odselili smo.” (Antonija, 35, Split)
Zabranio nam je izlaske
“Na trećoj godini studija s kolegicama s faksa odlučila sam iznajmiti stan. Našli smo jedan koji nam je odgovarao i po veličini i po cijeni. Jedino nas je malo brinulo prisustvo vlasnika s obzirom na to da je stan bio na gornjem katu obiteljske kuće. No, te naše sumnje su nestale kada smo upoznali izuzetno simpatičnu obitelj.
U kući je živio bračni par s 25-godišnjim sinom. Bili su izuzetno dragi, donosili su nam kolače i pazili na nas kao da smo im kćeri. No, ta briga je u jednom trenutku postala pretjerana. Jedne večeri nakon noćnog izlaska, koji čak i nije potrajao predugo, iza ponoći smo se vraćale kući. Na stepenicama nas je dočekao izbezumljeni i uvrijeđeni gazda. Počeo je vikati na nas da gdje smo do sada, da njegov sin, koji je stariji od nas, ne može tako kasno dolaziti doma i da nam zabranjuje izlaske.
Bile smo u potpunom šoku. Ni vlastiti roditelji nam nisu bratili izlaske. Odlučile smo otići krajem mjeseca, a zadnji tjedni su prošli u groznoj atmosferi. Gazda je bio uvrijeđen, a njihov sin kojeg nisu puštali van je svaku večer pripit dolazio k nama i ogovarao roditelje. Pobjegle smo glavom bez obzira.” (Ana, 36, Velika Gorica)
Nikad nisam vidjela toliko žohara
“Dečko i ja odlučili smo započeti zajednički život te nam je njegova rođakinja ponudila stan u centru grada, s time da plaćamo samo režije, jer je ona na nekoliko mjeseci otišla raditi u drugi grad. Sve je bilo izuzetno prljavo, tako da smo cijeli vikend čistili stan pokušavajući ga dovesti u pristojno stanje. Strugala sam prljavštinu s kuhinjskih pločica, a kada je bila toliko prljava da ne bih ni u japankama stala u nju.
No, prava drama je počela po noći kada bi žohari počeli kružiti stanom. Prvih par noći mislila sam da je riječ o jednom ili dva žohara, no kada sam nakon dva dana shvatila da je kuća prepuna žohara koji, kada ugasimo svijetla, preplave cijeli stan bila sam prestavljena. Odmah smo potražili novi dom.” (Nikolina 39, Zagreb)
Istjerao me iz stana na vikend, jer mu je doputovala kćer
“Unajmio sam stan od starijeg gospodina, a to je bio stan njegove kćeri koja je otišla studirati u inozemstvo. Jednog dana me nazvao rekavši mi da moram na dva dana izaći iz stana, jer mu stiže kćer koja želi taj vikend prespavati u svom domu. Iako sam mu pokušao objasniti da imam ispite i moram učiti te da nemam kamo otići, bio je uporan. Čak mi je u jednom trenutku rekao da sigurno ima neka zgodna cura koja će me udomiti na dva, tri dana.
Također me zamolio da, kako bi se njegova kćer ugodno osjećala kad stigne, pospremim stan. Kako je ne bi dočekao nered. Na kraju sam otišao kod prijatelja, a sljedeći mjesec potražio sam novi dom.” (Ivan, 42, Zadar)
Izašla sam iz sobe u gaćicama i našla gazdu u stanu
Prije nekoliko godina, dok smo cimerica i ja bile na drugoj godini faksa, odlučile smo iznajmiti kućicu kod Miramarske ulice. Kad smo došle pogledati kuću stanodavci su je taman, kako su nam rekli, renovirali, a do našeg useljenja trebao je doći novi namještaj. Dale smo novac za polog i otišle u rodni grad do početka akademske godine.
No, kada smo se vratile u dnevnom boravku nas je od namještaja dočekao stari ormar, drvena klupica umjesto kauča, stol i stara fotelja. Iako je moja cimerica prvih deset dana odlazila na spavanje u suzama, odlučile smo same malo urediti stan. No, prava noćna mora se počela događati kad su Rudi i Lili, naši stanodavci, počeli gotovo svakog dana dolaziti u kuću. Ponašali su se kao da smo mi tu gosti i da imaju potpuno pravo upadati nenajavljeni. Jednom prilikom, usred ljeta, sam se ustala i iz spavaće sobe krenula prema kuhinji kuhati kavu.
U gaćicama i potkošulji zatekla sam Rudija kako se mota po kući. Došao je malo lupati po zidu jer je odlučio sprovesti slavinu na vanjski zid. Ispostavilo se da je vanjsku slavinu radio kako bi u dvorištu sagradio nusprostorije u kojima je potom jednog dana samo osvanula garsonijera. No, ni tu nije stao pa je shvatio da bi mogao napraviti još jednu prostoriju za stanovanje. Sazidao je zidove i prijavio to kao garažu, a onda je odlučio iznajmljivati. Dotad smo mi već odlučile pobjeći iz stana.” (Petra, 23, Osijek)
Neumorno su mi kopali po stvarima dok me nije bilo i jeli moju hranu
“Iako se nismo tako dogovorili, gazde su mi skoro svaki dan nenajavljeno dolazili u posjet. Kao, baš su bili u prolazu pa samo da provjere treba li mi nešto. No, oni bi dolazili i kada me nije bilo i to redovito. Primjetio sam da mi kopaju po odjeći i diraju druge privatne stvari. Znali su se čak poslužiti i hranom koja je bila u frižideru. Tako sam nebrojeno puta, kada sam stigao kući računajući da me u frižideru čeka salama ili neki jogurt, u smeću našao praznu čašicu od jogurta ili omot od salame. No, kada sam ih upitao jesu li bili u stanu dok me nije bilo, uvijek su mrtvo hladno tvrdili da nisu. I, naravno, nisam smio nikoga dovoditi u stan.” (Tomislav, 26, Osijek)
