Policajka iz splitskog presretača: Jedan me uvjeravao da mu je alkohol zaostao u rupi od zuba!

Završila utakmica. Tisuće krenule s Poljuda put Rive. I njih par. Navukli kapuljače preko glave, „junački“ kamenje stisnuli u dlanove i udri – po policijskim automobilima, parkiranim u blizini stadiona. „Stukli“ su četri policijska i šest vozila naših sugrađana, a nakon svega jedno od policijskih automobila – spalili. Dvoje je policajaca u tom „kreševu“ nastradalo, srećom – lakše, piše Slobodna Dalmacija.

– Nekoliko tisuća ljudi bilo je na javnom okupljanju, a osim ovog događaja nije bilo drugih značajnijih incidenata. Nisam taj napad shvatila kao revolt građana protiv policije, pojašnjava Andrea Trogrlić (27), policijska službenica za kontrolu i sigurnost cestovnog prometa.

– U svakodnevnom radu stvarno ne mogu reći da sam imala neugodnih susreta, niti iskustava. Ljudi znaju da nismo tu samo zbog represije, već smo prije svega servis građanima, priznaje nakon šest punih godina radnoga staža.

Kada je birala kojim će smjerom u životu ići, Andrea se odlučila umjesto studija jezika odabrati Policijsku akademiju. Nakon završetka radila je na državnoj granici, uz redovan posao kroz tri godine prolazila dodatnu obuku, da bi danas bila „bolja polovica“ dvojca koji presretačem kontrolira županijsku dionicu Dalmatine, kao i pristupne i gradske ceste.

– Mi nakon formalnog obrazovanja, moramo prolaziti dodatne edukacije, specijalizacije, u biti – poput reklame smo za cijeloživotno obrazovanje, smije se Andrea dodajući:

– Zakon o cestovnom prometu je najpodložniji promjenama, a mi ga uvijek moramo poznavati u detalje, veli, dok mi slobodno dodajemo da su žene u plavoj uniformi unijele dašak svježine u nekoć samo muški posao.

Upravo nas je to i zanimalo, kako je biti pripadnica „slabijega“ spola u „jakom“ poslu?

– Svi smo mi obučeni tako da razlike nema, ravnopravne smo svojim kolegama. Ponekad jedino građani reagiraju začuđeno kada vide da cura izlazi iz presretača, opet se smije Andrea.

U poslu kojim se bavi opasnost nije rijedak pojam, nije ni strah, ali i jedno i drugo se dade nadvladati.

– Znamo za sve rizike i sve opasnosti i prihvatili smo ih prihvaćajući posao. Navika, možda. Jer, kada je neka intervencija planirana, kada ste svjesni što vas sve očekuje, tada straha nema, nadvlada ga čisti adrenalin. Nakon akcije, pak, kada je sve gotovo, stanu se vrtiti filmovi, što se moglo dogoditi, objašnjava nam Andrea.

U dvanestosatnim smjenama najbitniji joj je njen partner (nećemo spominjat njegovo ime, da se ne naljuti, op.a.). Već tri godine zajedno rade i njihova poslovna veza postala je gotovo obiteljska.

– Mi smo spoj mladosti i iskustva. Moj kolega je moj mentor i učitelj, a ja se volin zezat kako san mu vratila mladost. Našli smo se! Eto, baš tako! Mislin, bez lažne skromnosti, da smo dobitna kombinacija – veli nam.

Malo se odmičemo od ozbiljnih tema, jer je nas – znatiželjne kakve nas Bog stvori – zanimalo na koje se sve načine naši sugrađani pokušavaju „izvući“ od kazne za prometni prekršaj?

– A, joj, mašta radi svašta! Koliko puta smo se naslušali toga da im žene rađaju, baš sad, da im auto nije dobro, pa su ga „samo propuvali“, ali vrh je bio jedan gospodin koji je „napuhao“ puno promila alkohola, pa se opravdavao kako je problem u – kvarnom zubu!

– Kvarnom zubu?!

– Da, po njegovoj teoriji – u rupi koju je načinio karijes se sakupio sav alkohol i onda daje kriv rezultat, smijemo se zajedno.

Vozeći presretač presretnu se svakakvi ljudi, tako je jedan turist prije dva ljeta vozio 200 i više kilometara na sat – Andrea ga je zaustavila, naplatila mu kaznu i – naletjela na istog prekršitelja godinu poslje. Opet se jurcao u svojem opakom automobilu, a kada mu je Andrea „opalila“ drugu kaznu, očajan joj je dobacio ključeve svojeg vozila zavapivši:

Uzmi ovaj auto od mene!

Ljeti u 12 radnih sati Andrea i njezin partner prijeđu kilometara i kilometara. Kada završi s radom, priznaje, teško joj je sjesti u vlastito vozilo. No, kada se osvrne preko ramena i zbroji sve što je u životu prošla – sigurna je kako je na pravom putu, piše Slobodna Dalmacija.

– Kako ono kažu – da se opet rodim…

IZVOR: Slobodna Dalmacija/Jutarnji.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.