PRIČA O ANTONIJI:Pozitivna i prelijepa strana života

„Svaki novi dan za mene je radost, a najveći mi je dar radost djece”, riječi su kojima Antonija Spajić, voditeljica igraonice za djecu „Ganja” u Gunji, opisuje svoj angažman za djecu s poplavljenih područja.

Pamti prve dane nakon poplava, u kojima su djeca, kad god bi padala kiša, crtala kuće u vodi i blatu.

„Kada smo ih odveli na more, da ih maknemo od teške svakidašnjice, često bih osjetila ‘knedlu’ u grlu slušajući njihove razgovore s roditeljima. Ispitivali bi ih o poslu, građevnom materijalu… Znala sam koliko je važno vratiti dječje živote u ‘normalu’.”

Odmah nakon poplava Antonija se javila Društvu „Naša djeca” u Vinkovcima jer je željela, kako kaže, naučiti, djelovati i raditi nešto korisno. DND ju je angažirao u prvoj igraonici za djecu s poplavljenih područja, koja je organizirana u prihvatnom centru u Cerni. Nakon toga je nastavila raditi u „Ganji”, igraonici u Gunji.

„’Ganja’ u Gunji mjesto je gdje čovjek dolazi s velikom znatiželjom i vraća se kući puna srca i pun dojmova. Svaki novi dan je izazov, svaki novi trenutak je poseban”, priča Antonija koja je zbog iznimnog angažmana prošle godine dobila nagradu Volonterskog centra Osijek za individualni volonterski angažman. Nominirali su je kolege bez njena znanja. Tim je veće bilo njeno iznenađenje kad je saznala da je dobila nagradu.

Otkriva da im je neizmjerno zahvalna na tome. Njenu predanost i nesebičnost u radu s djecom prepoznali su i roditelji. Jedna joj je mama čak rekla da ju njena djevojčica doživljava kao drugu mamu. Na sve pohvale Antonija skromno odgovara da su za njen uspjeh zaslužni sjajan tim s kojim radi − i djeca. Za nju je svako dijete posebno, dragocjeno i vrijedno poštovanja. Najponosnija je na njihova mala, ali sjajna životna postignuća u „Ganji”.

„Poneki od njih naučili su jesti koricu kruha, obrisati nos, izgovoriti glas ‘š’, držati pravilno olovku… Neka su djeca prvi put doživjela iskustvo vožnje vlakom, prvi put su bila u kinu, prvi put su posjetila zoološki vrt, vidjela more…”

Svagdje je Antonija išla s njima. Nije joj teško svakoga dana putovati iz Vinkovaca do „Ganje” i natrag. Njen radni dan počinje ujutro u pola sedam, a nerijetko završava u kasne noćne sate. Želi da djeca u život ponesu uspomene na lijepe trenutke u „Ganji”, da nauče živjeti ispunjen život vrijedan poštovanja.

„Djeca su najiskrenija i svaka je njihova riječ posebna. Sama nisam ništa promijenila, to smo učinili svi mi zajednički. Ja sam samo pokušavala doprijeti do njihovih malih srca. Mislim da sam u tome uspjela. Mnogo je uspomena i divnih trenutaka. Kada bih pisala knjigu o ovom iskustvu, nazvala bih ju ‘Pozitivna i prelijepa strana života'”, kaže Antonija kojoj posvećujemo ovogodišnji Dan žena. Posvećujemo ga, naravno, i svim drugim plemenitim ženama koje pomažući drugima, osobito djeci, čine dobro i cijelom društvu.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.