Hrvatska se danas prisjeća pada Vukovara, 18. studenog 1991. godine kada je agresorska vojska ušla u razrušeni grad čime počinje provoditi torturu i izvršavati zločine nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima. Više od 5.000 ljudi odvedeno je u logore u Srbiji gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, a mnogi se nisu nikad vratili. Poginulo je oko 550 branitelja i 1.700 civila.
Težak put za Vukovar počinje još u ljeto 1990. godine kada se ekstremistički dio Srba u Hrvatskoj naoružava potpomognut iz Srbije. Prve barikade postavljene su oko Knina, a na područje Vukovara gdje je živjelo većinski srpsko stanovništvo, dolaze i četnici iz Srbije. Borovo Selo u neposrednoj blizini Vukovara postalo je najjača četnička utvrda. Tamo su početkom svibnja 1991. godine iz zasjede ubijena prvo dvojica, a zatim još 12 policajca i brojni su ranjeni. Ubijeni su masakrirani u skladu s najgorom četničkom tradicijom.
Bio je to početak oružanog oblika osvajačkog rata Srbije na Hrvatsku. Neprijateljska strategija se sastojala u vojnom zauzimanju nebranjenih sela, masakriranju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, uz istovremeno dovlačenje moćne ratne tehnike, te mobiliziranje četnika i vojske iz Srbije.
U kolovozu 1991. godine osvojena je Baranja i okupirana su gotovo sva sela vukovarske općine. Istovremeno Vukovar je tučen dalekometnom artiljerijom. Uslijedili su zračni napadi i pokušaji pješačkih prodora. Među prvim objektima u Vukovaru stradali su bolnica, Radnički dom, katolička crkva i Vodotoranj. U to vrijeme u vukovarskoj bolnici nalazilo se već 300 ranjenika. Na taj način Vukovar se našao gotovo u potpunom srpskom okruženju, neprijatelj ga je namjeravao osvojiti i krenuti u daljnja osvajanja.
Na širem prostoru oko Vukovara nalazilo se preko 600 tenkova i oklopnih transportera, vise tisuća odlično naoružanih četnika i mobiliziranih rezervista. Veliki je broj svih vrsta artiljerijskog oružja, streljiva je neprijatelj imao u izobilju, a srpskim zrakoplovima nije se imao tko suprotstaviti.
S druge strane, obranu Vukovara činilo je nekoliko stotina pripadnika Zbora narodne garde i policije, te oko tisuću dobrovoljaca bez vojnog iskustva. Branitelji su imali izrazito skromno naoružanje: poluautomatske i automatske puške, nekoliko mitraljeza i topova, nešto jednostavnog protuoklopnog oružja. Snabdijevanje oružjem, hranom i sanitetskim materijalom odvijalo se jedno vrijeme uskim koridorom kroz kukuruzište kraj sela Marinaca i Bogdanovaca.
Kod takvog odnosa snaga Srbija je po vojnoj teoriji trebala pregaziti Vukovar za nekoliko dana. No opkoljeni Vukovar gotovo puna tri mjeseca odupirao se golemoj vojnoj sili.
Stanovnici i branitelji Vukovara živjeli su u paklu stotina tisuća projektila koji su razarali grad. Brojna tragična svjedočenja preživjelih i dnevna izvješća vukovarskog radija govore o nevjerojatnom herojstvu i patnjama svih koji su do kraja ostali u Vukovaru. Civilni i sanitetski život odvijao se u podrumima. Vukovarska bolnica bila je najveća ratna klinika. Nedostajalo je hrane i sanitetskog materijala. Mrtvi se nisu mogli pokapati zbog stalne kiše granata.
Pokušaje tenkovskog i pješadijskog proboja zaustavljali su branitelji, koji su se tijekom obrane organizirali u brigadu. Ogromna motiviranost i inventivnost malobrojnih i slabo opremljenih branitelja omogućila je nadmoćno suprotstavljanje zastrašujućoj vojnoj tehnici i brojnijoj srpskoj vojsci. Tek kada su branitelji ostali bez ijednog protuoklopnog punjenja, agresorska vojska 18. studenog 1991. godine ulazi u razrušeni Vukovar.
Podaci vojno statističkog karaktera dobrim dijelom objašnjavaju doprinos Vukovara u obrani Hrvatske, te ujedno ilustriraju zašto je Vukovar bio u središtu interesa svjetskih medija i proučava se kao vojno teoretski fenomen.
Naime, u obrani Vukovara tijekom okruženja sudjelovalo je oko 1.800 branitelja. Oko 60 posto njih bili su stanovnici Vukovara, a ostalo su bili domoljubi iz ostalih dijelova Hrvatske. Trećina branitelja uspjela se u manjim skupinama probiti iz Vukovara, oko 500 do 600 je poginulo, a ostali su zarobljeni ili ranjeni. S već navedenim skromnim naoružanjem ostvareni su fascinantni borbeni rezultati – uništeno je više od 300 tenkova i oklopnih transportera, oboreno je oko 25 zrakoplova, broj mrtvih četnika procjenjuje se na pet do sedam tisuća, a 20 do 30 tisuća je ranjeno.
Danas će više desetaka tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, a i šire, doći u Grad heroj na obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. želeći odati počast i očuvati spomen na sve one koji su život izgubili u ratu za slobodnu Hrvatsku.
