Zašto uopće pomičemo satove?

Povijest ljetnog računanja vremena i pomicanja sata počinje s Novozelanđaninom Georgeom Vernonom Hudsonom, zaljubljenikom u, ne biste vjerovali, kukce. Taj entomolog volio je nakon posla malo proučavati bube i zato mu je dobro došlo više danjeg svjetla pa je prvi predložio da se ljeti sat pomiče unaprijed, i to za dva sata! Na taj način dva sata danjeg svjetla premjestilo bi se s ranog jutra na večer. Prijedlog ipak nije prihvaćen i moralo je proći desetak godina da se ideja ponovno rodi. Ovaj put predložio ju je britanski građevinar William Willett, koji se toga ozbiljno uhvatio pa čak pisao i radove na tu temu i dobio malu, ali vrijednu podršku parlamenta. Ipak, ni tada ideja nije zaživjela, nego je ponovno zatomljena sve do Prvoga svjetskog rata kada je ljetno računanje vremena uvela Njemačka, ponajprije radi uštede u potrošnji energije i preusmjeravanja te energije u ratovanje.

Inače, ne pomiču sve zemlje u svijetu sat, ponajprije zemlje blizu ekvatora. Tamo dan i noć cijelu godinu traju približno jednako – oko 12 sati, pa za njih to nema niti smisla. Što smo pak dalje od ekvatora, razlika između trajanja dana i noći tijekom godine više varira, pa i premještanje jednog sata danjeg svjetla s jutra na večer ima više smisla. Ipak, neke zemlje ne koriste ljetno računanje vremena jer jednostavno ne žele, ne vide u tome svrhu ili dapače misle da je to kontraproduktivno, primjerice, Kina i Japan. Kartu svijeta sa zemljama koje pomiču, odnosno ne pomiču satove, možete vidjeti na slici ispod. Plavom bojom označene su zemlje koje koriste ljetno računanje vremena, narančastom one koje su ga koristile u prošlosti, a crvenom one koja ga nisu nikada koristile.

Na području Hrvatske sat se pomicao još tijekom Austro-Ugarske, i to, uz Njemačku, među prvima u svijetu, pa onda tijekom Kraljevine Jugoslavije te poslije, za vrijeme NDH. Sve to s prekidima, dok je u modernije vrijeme ljetno računanje vremena uvedeno 1983., za vrijeme Jugoslavije, te se s njim nastavilo od Hrvatske neovisnosti do danas.

Zagovornici ljetnog računanja vremena ističu mnoge, razne prednosti tog sustava, poput uštede električne energije zbog manje potrošnje za rasvjetu, pa dodatnog vremena za aktivnosti na otvorenom u ugodnim i svijetlim ljetnim večerima, nadalje manje prometnih nesreća u večernjim satima, a spominje se i ekonomska prednost. Naime, neki su tvrdili da će dulji svijetli dio dana poticati ljude da više vremena provode vani, a samim time i troše više novca. Protivnici su pak prvenstveno bili poljoprivrednici jer je njima važnije danje svjetlo u jutarnjim nego u večernjim satima.

IZVOR: RTL/Šibenik Meteo

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.