Martin Pistorius proveo je 12 godina svog života u vegetativnom stanju, nesposoban da komunicira s ljudima oko sebe ili da napravi bilo kakvu kretnju. Njegovi roditelji mislili su kako je Martin mentalno na razini tromjesečne bebe, jer su im tako rekli liječnici. Međutim, veći dio svoje bolesti Martin je bio bolno svjestan svega oko sebe, ali nije to mogao dati do znanja roditeljima. Danas – on je čovjek koji se uspio izvući iz vegetativnog stanja, oženjen je i nedavno je napisao knjigu o svom nevjerojatnom iskustvu.
Priča počinje 1988. kada je kao 12-ogodišnjak iz Južnoafričke Republike došao iz škole i požalio se roditeljima na bol u grlu. Idućih nekoliko dana, počeo je obolijevati od menigitisa i bakterijske infekcije moždane ovojnice, a bolest ga je počela lišavati kontrole nad vlastitim tijelom. Naposlijetku, upao je u vegetativno stanje, a nemoćni liječnici rekli su kako ne mogu učiniti ništa više za njega. Roditeljima su rekli da ga odvedu kući i brinu za njega dok – ne umre.
Roditelji Rodney i Joan Pistorius, pak, nisu gubili nadu u sinovo ozdravljenje. Odveli su ga kući i započeli brinuti za njega, nadajući se najboljem. Redovito su ga vodili u centar za rehabilitaciju kao i brinuli za njega kod kuće, pružajući mu svu potrebnu njegu. Smatrali su da mu je mozak ostao potpuno oštećen i kako nema previše smisla pokušavati komunicirati s njim. Međutim, ono što se dogodilo nakon par godina Martinova potpunog vegetiranja jest da je u jednom trenutku počeo postajati svjestan svega oko sebe. Ali, nije mogao ništa reći. Pokušavao je raditi male pokrete i uspijevao je, ali cijela obitelj – roditelji, brat i sestra – nisu to primjetili.
“Svi su bili toliko naviknuti na to da me nema, da nisu primjetili kako sam opet s njima. Mislio sam da ću ostatak života provesti na taj način – potpuno sam. Ne misliš ni o čemu, jednostavno samo postojiš. Teško je, jer u određenom smislu osuđen si na nestajanje”, ispričao je za medije puno kasnije Martin koji je rekao kako se sjeća okolnosti kada je Nelson Mandela 1994. postao predsjednik Južnoafričke Republike, te smrti princeze Diane 1997.
U obitelji je nastao sukob oko toga kako dalje s njegom Martina. Njegova majka je sve teže podnosila svakodnevnu borbu u brizi oko sina koji je izgledao kao da mu se stanje ne poboljšava. Željela ga je prebaciti u dom, ali otac je bio protiv. Ona je, pak, pala u depresiju i čak pokušala samoubojstvo. Martin se sjeća kako mu je jednom, naravno bez znanja da je on može čuti, u napadu očaja rekla da želi da umre. On je napisao kako je s vremenom razumio njezin očaj i to joj je oprostio. Svojim roditeljima ne zamjera ništa, zna da su učinili najviše što su mogli.
Njegovo ozdravljenje započelo je kada je njegova terapeutka primjetila da on ipak može komunicirati sa svijetom oko sebe, malim znakovima koje je bilo teško primjetiti, ali su imali logiku. Poslan je na istraživanja gdje je otkriveno – on je svjestan svega oko sebe. Imao je 25 godina. Započeo je proces njegove rehabilitacije, u kojem je počeo učiti iznova čitati i pisati, te preko kompjutera komunicirati sa svijetom oko sebe. Njegova majka Joanna je tada ostavila posao i potpuno se posvetila sinovu oporavku.
Danas Martin ima kontrolu nad većim dijelom svoga tijela, sa svijetom oko sebe komunicira kompjuterom, završio je fakultet i radi kao web designer, a u međuvremenu se i oženio s Engleskinjom Joannom i preselio na otok. Osim što radi kao web-designer, nedavno je objavio knjigu u kojoj opisuje borbu za bijeg iz zatvora vlastitog tijela.
Njegova priča svakako pokazuje – medicina još ne zna dovoljno o vegetativnim stanjima koje su posljedica patologije mozga, a oni koji zagovaraju eutanaziju i takvim slučajevima možda u smrt žele poslati ljude poput Martina. One koji su svjesni svega oko sebe i bore se za svoj život svim svojim snagama.
IZVOR: bitno.net
