Treba li biti prihvaćen plan koji su 25. lipnja 2015. Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond predložili eurogrupi, a koji se sastoji od dva dijela koji čine integralni prijedlog? Prvi dokument je naslovljen ‘Reforme za dovršetak trenutnog plana’, a drugi ‘Preliminarna analiza održivosti duga’” – glasi referendumsko pitanje na koje će ove nedjelje odgovor dati 8,96 milijuna građana Grčke s pravom glasa, od ukupno 10,7 milijuna stanovnika te države.
Apsurdnost ovog pitanja, među ostalim, otkriva činjenica da nema službenog stava EU-a ni Grčke o tome jesu li ti dokumenti i dalje “na stolu”, jer neki čelnici Europske unije i država eurozone tvrde kako ti prijedlozi više nisu u igri, te da će se morati pristupiti potpuno novim pregovorima. Dapače, Janis Varoufakis, grčki ministar financija, u petak je za irski radio RTE ustvrdio kako su tijekom tjedna trajali “privatni razgovori s EU-om i Europskom središnjom bankom” i da je dogovor “već gotovo postignut”.
Osim što je sporno glasuju li Grci o programima kojima je istekao “rok valjanosti”, činjenica je i da se građani zapravo neće toliko izjašnjavati o tome jesu li za ili protiv strogih mjera proračunske štednje, nego o tome jesu li za ostanak u eurozoni, pa i u EU-u.
Referendum se, pak, odvija u situaciji kada je Vlada bila prisiljena zatvoriti banke i uvesti ograničenu isplatu gotovine na bankomatima za građane kako bi se spriječio daljnji odljev gotovine iz banaka. Dva dana poslije, u utorak, Grčka nije platila tranšu duga MMF-u u vrijednosti od 1,6 milijardi eura, te se time odnos između Grčke i “trojke” (Europska komisija, MMF, Europska središnja banka) dodatno pogoršao.
Tako je vladajuća stranka Syriza svojim radikalizmom napravila svojim sunarodnjacima više štete nego koristi: inzistiranjem na jačem ublažavanju mjera štednje gubila je kredibilitet vezano uz mogućnost otpisa ili produžavanje roka plaćanja duga.
Otpor Syrize
Jer nema sumnje da će dio duga Grčke morati opet biti otpisano ili prolongirano – nije riječ ovdje o tome je li moguće platiti taj dug ili ne (ni SAD ni Japan vjerojatno u idućih 30 godina neće platiti svoj dug, ako ga ikad u cijelosti i plate), nego je riječ o tome da on nije “upravljiv”. Uostalom, i Međunarodni monetarni fond je u analizi od 26. lipnja ove godine predložio da veći dio duga Grčke treba prolongirati, odnosno rok naplate pomaknuti s 20 na 40 godina, te da tom dijelu duga treba dati “grace period” od 20 godina.
Ali MMF jednako tako u analizi tvrdi kako se mjere štednje i druge reformske mjere moraju provesti bez susprezanja. I to je ono što u Syrizi nikako nisu mogli “progutati” – da za otpis ili jače restrukturiranje dijela duga moraju provesti snažnije reforme negoli su to zamislili u startu. Pritom su, pak, napravili jednu opaku pogrešku – zamjerili su se Nijemcima, posebno kancelarki Angeli Merkel, a to u trenutnim okolnostima baš i nije najpametnija stvar.
Pokušali su, naime, Nijemce pritisnuti grijehom nacizma, pa su koketirali s Putinom, a istodobno su, da stvar bude tragičnija, parlamentarnu većinu u svojoj zemlji ostvarili s dva mandata ekstremističke desne partije. Naravno, ništa nije pomoglo ni to što Europska unija i države eurozone nisu bile baš usklađene oko stava prema pregovorima sa Syrizom, pa su tako čak i ovog tjedna iz različitih država dolazili različiti prijedlozi, ponekad sasvim oprečni. No, na sastancima je nekako uvijek prevagnulo mišljenje koje je zagovarala Angela Merkel, pa je Bloomberg formulirao “prvo pravilo EU-a”: “Don’t mess with Merkel” (“Nemojte se sukobljavati s Merkelicom”).
Konačno, u zavisnosti od rezultata referenduma moguće je predvidjeti nekoliko scenarija, a ni u jednom od njih nema i ne može biti “pobjednika”. Ako Grci zaokruže “ne”, odnosno budu protiv mjera štednje, tada će vjerojatno Europska komisija i Europska središnja banka zaoštriti stavove prema grčkoj vladi, a Syriza istodobno neće popuštati, osokoljena potporom građana. U tom slučaju Grčka će vjerojatno prije ili poslije izići iz eurozone i prijeći na drahmu, a većina ekonomskih stručnjaka se slaže kako onda slijedi najmanje godina-dvije “pakla” Grčkoj. No mišljenja se razilaze u tome koliko će taj “pakao” trajati i koliko će se Grčka brzo uspjeti oporaviti.
Međutim, i najveći ekonomski stručnjaci se spore oko toga kako će se to odraziti na Europsku uniju i eurozonu. Prema jednima, EU i eurozona su već razvili dobre sigurnosne institucije i mehanizme kojima će izbjeći dallnje veće šokove, a prema drugima se snažnije negativne posljedice ne mogu izbjeći. Također, prema jednima, izlazak Grčke bi povećao vjerodostojnost EU-a, jer bi se pokazalo kako neće tolerirati neodgovonost, dok ostali eksperti drže da bi to dodatno umanjilo vjerodostojnost euro-projekta.
Zabrinut i Obama
U slučaju, pak, da građani budu glasovali za nastavak predloženih reformi, tada su čelnici Syrize već najavili svoje ostavke i vjerojatno se mogu očekivati novi izbori, a onda u međuvremenu i nastavak pregovora grčke vlade s “trojkom”. Stoga nedjelja za Grke zbija predstavlja dan D, a što se tiče ostatka Europe, teško je predvidjeti koliko će dra(h)me to donijeti. Kada se još u sve ukalkuliraju gepolitički odnosi koji uključuju Rusiju, Kinu, izbjeglice iz arapskih zemalja i činjenicu da bi Grčka, koja je u NATO paktu, mogla postati “tranzitna” zemlja za te izbjeglice prema EU-u, tada priča ostaje puno nezgodnija.
Stoga nije čudno da je Barack Obama ovaj tjedan nazivao glavne državnike u EU-u kako bi ih uvjerio da moraju “sanirati” ovu situaciju. SAD je već 2010. natjerao EU da energičnije pristupi grčkoj krizi, pa neće biti čudno ako se opet ponovi povijest. A ako ništa drugo, povijesti bar na Balkanu imamo napretek, mrvu smo i pritrujeni…
