Nedavno smo pisali o ljudima koji su sudskom odlukom izbačeni iz kuće u Irskoj, a među kojima su se nalazila i dvojica Hrvata. Zbog visokih cijena najma mnogi se odlučuju na suživot sa desetak ili više ljudi kako bi uštedjeli. Često se živi u nehumanim uvjetima, no Osječanka koja je također sreću potražila u Irskoj ipak se nije odlučila za takav smještaj. Ona je živjela s cimericama, no nakon 14 mjeseci ipak se vratila u Hrvatsku, piše Deutsche Welle.
Ivana je u Irsku otišla 2014., svoj smještaj u Dublinu, u stanu s tri cimerice, plaćala je 450 eura mjesečno.
‘Sami ne možete’, tvrid Ivana te navodi kako čak ni najmanji studio apartman ne stoji manje od tisuću eura mjesečno. S obzirom da je minimalac 315 eura tjedno, nakon što platite porez, jasno je da si takav smještaj mogu priuštiti samo oni s boljim poslovima i primanjima, jer nešto treba i jesti.
Karta za javni autobus je 2.50 eura, dok su cijene u trgovine onakve kakve su primjerice u Lidlu u Hrvatskoj.
Prije se lakše nalazio posao u Irskoj
Ivana se za život u Dublinu odlučila nakon višegodišnje potrage za poslom, a tada se u Irskoj posao mogao naći hodajući od kafića do kafića, sa životopisom i osmjehom.
‘U jednom lokalu uzeli su me čim sam došla, što je u Hrvatskoj nemoguće. Kod nas, ako želiš konobariti, moraš imati sanitarnu, polagati tečaj, dati uzorak stolice… Tamo ako se pokažeš da znaš raditi, ostaješ’, rekla je Ivana.
‘Na svakom poslu krećeš od nule, od najnižeg, dakle, pereš podove, čaše, pa ako se pokažeš, dobivaš bolje poslove, više radnih sati, jer na početku te uzimaju samo na ‘part time’, te veću nadnicu’, rekla je te dodala kako je u 14 mjeseci radila u hostelu i hotelu kao sobarica, u prehrambenoj industriji i u pubu.
Uvjeti rada bolji nego u Hrvatskoj
Uvjeti rada, što se tiče poslodavaca, često su bolji nego u Hrvatskoj.
‘Nije kao kod nas gdje gazda nosi bič’, istaknula je.
Kako je sve više Hrvata počelo pristizati u Irsku, postalo je sve teže dobiti PPS broj, kraticu na koju su naišli svi koji su na internetu tražili informacije o zaposlenju u Irskoj.
Personal Public Service Number je nešto poput našeg OIB-a i bez njega nema otvaranja računa u banci i nema rada. Iva je u početku odsjedala u hostelima te je dobila taj broj s osobnom kartom te prijavom, no danas to više nije moguće.
Sada je za PPS potrebno imati preporuku stanodavca kod kojeg prijavljujete boravište, ali i preporuku poslodavca. Često se događa da vas vrte u krug, navodi Ivana, jer često ne možete dobiti posao ako nemate PPS, a ne možete ni unajmiti stan ako nemate posao.
Ako se potrude, svi nađu posao
‘Došla sam s par eura u džepu, plaćenim hostelom za dva tjedna i povratnom kartom za avion. Na samom početku sam i radila u hostelu da bih mogla tamo spavati, jer novci se brzo potroše. Tko ima sreće, odmah nađe šljaku, a tko nema, taj traži duže. Ali ako se potrude, svi pronađu posao’, rekla je.
Najviše se traže informatičari, no znanje jezika polazišna je točka za dobivanje bilo kakvog posla. Primjerice, sobarica iz Rumunjske dobila je posao u Microsoftu, jer im je trebao netko da se javlja na telefon na rumunjskom.
Da je Dublin bliže, odlazila bi tamo raditi sezonski, jer se može, tvrdi, bez obzira na visoke cijene smještaja i prijevoza, uštedjeti nekoliko stotina eura na mjesec.
Mnogi se vraćaju
No, tvrdi Ivana, otići u Irsku i zaraditi velik novac te se kući vratiti u Mercedesu, nije moguće. Osim ako odlazite raditi za Google ili neku od velikih kompanija.
Mnogi su se već vratili iz Irske, razočarani i srušenih snova.
‘Ljudi misle da će biti lako i nisu dovoljno uporni. Treba biti strpljiv, nećete dobiti sve na ‘tacni’. Nije sve med i mlijeko, mora se raditi i na sebi, nismo navikli na različitu kulturu, ali se može raditi i živjeti pristojno od tog rada. U Osijek sam se vratila jer tu pripadam’, zaključila je Ivana.
izvor:net.hr
