Dario Rogoz (29) jedan je od više desetaka tisuća hrvatskih državljana koji su se u posljednjih nekoliko godina trbuhom za kruhom zaputili u neku od zemlja Europske Unije. Dario je prvostupnik radiološke tehnologije koji u svojoj struci radi u klinici u Göppingenu pokraj Stuttgarta.
Nakon završenog studija, Rogoz je, u karlovačkoj bolnici 2012. godine odradio godinu dana pripravničkog staža i nakon toga položio stručni ispit. Cijelo vrijeme tražio je posao, javljao se na natječaje, išao na razgovore, no sve je bilo uzalud.
“Počeo sam razmišljati o Njemačkoj i u siječnju 2014. definitivno sam odlučio otići pa sam krenuo intenzivno učiti njemački jezik. Slao sam i prve zamolbe za posao, a javio sam se i jednoj agenciji za zapošljavanje u Njemačkoj, preko koje je već otišlo nekoliko mojih kolega. Na kraju sam preko oglasa na internetu sam našao posao u klinici“, govori Dario Rogoz koji i dalje uči njemački kako bi položio B2 stupanj znanja tog jezika što će mu omogućiti da u Njemačkoj nostrificira svoju hrvatsku diplomu jer mu povratak u Hrvatsku nije ni na kraj pameti.
Od početka srpnja, datuma koji se slučajno poklapa i s drugom godišnjicom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Hrvati će se mnogo lakše zapošljavati u Njemačkoj jer ta zemlja ukida radne dozvole. To znači da će njemačko tržište rada biti otvoreno za sve hrvatske radnike bez obzira na struku. Većina njih tvrdi: “Plaća nam je 1500 eura, ali od toga na najam stana ode tisuća. Pa ne uštedimo baš ništa. Ali bez obzira na sve, ne mislimo se vratiti”
Dario planira mijenjati poslodavca jer će mu uskoro isteći ugovor s klinikom u Göppingenu i ne može dobiti produženje prije nego što nostrificira diplomu. Međutim, uvjeren je da će bez problema naći posao u nekoj drugoj klinici gdje nostrifikacija neće biti uvjet, pa već idući tjedan ide na razgovor u kliniku u Bavarskoj.
izvor:jutarnji list
