Programiranje je 27-godišnjeg Šibenčanina Darka Šupu zanimalo još od malih nogu. Majčini geni učinili su svoje, a kao i svako dijete, računalo je kroz djetinjstvo koristio i za igranje igrica. Završetkom Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, posao je našao bez problema, no dvije godine kasnije život mu se okrenuo naglavačke. Prijavio se na natječaj za programera u razvojnom studiju Ubisoft-a u Švedskoj i dobio posao. Danas, godinu dana kasnije, Darko je s nama podijelio svoje iskustvo života i rada u Švedskoj.
– Još od malih nogu sam znao da ću jednog dana biti programer. Razlog je vrlo jednostavan, time se bavila moja mama Biljana dok sam bio još jako mali. Zbog toga sam se dosta rano upoznao s konceptom računala. Prvo preko konzole Commodore64, a zatim i klasičnog PC-a. Svoj prvi kod sam napisao u Visual Basic-u kad sam imao devet godina, koristeći majčine knjige jer tada nismo imali interneta. Programi su bili jako jednostavni i besmisleni, ali mi je to bio odličan izvor zabave. Par godine poslije, napisao sam prvi program koji je imao smisla, svoju inačicu igre ‘Tko želi biti milijunaš’. Ne moram ni spominjati da ju je igralo cijelo susjedstvo. U to vrijeme sam osim Visual Basic-a vrijeme provodio crtajući u konzoli koristeći QBasic, koji mi je poslužio i kao dobra osnova za ‘pohvatati’ sve elementarne koncepte programiranja – prisjeća se mladi Šibenčanin prvih doticaja sa svijetom programiranja.
Osim programiranja, računalo je koristio i za igranje računalnih igara. Prva igrica koje se sjeća bila je najstarija verzija ‘Prince of Persia’.
– U to vrijeme nisam imao ni u peti u što će se ljubav prema igricama pretvoriti i koliko daleko će me lansirati. Uskoro sam počeo igrati kompetitivne igre uz koje sam provodio većinu svog slobodnog vremena – govori Darko.
Odlaskom na studij zaposlio se u tvrtki Siemens Covergence Creators, i tada se prvi put susreo s poslovnim programerskim svijetom, stekao prva znanja i utiske koji su mu pomogli u ostvarenju sna – radu u industriji igara.
– Ubrzo sam otišao na razmjenu studenata u Švedsku, u grad Västerås, blizu Stockholma. Razmjena je trajala osam mjeseci i tu sam se privremeno, opet kao student, zaposlio u tvrtku ABB koja se najšturije rečeno, bavi robotikom, energetikom i automatikom. U okviru tog posla sam radio na svojoj master tezi – priča Darko.
Atraktivnim životopisom i igricom do posla iz snova
Povratkom iz Švedske postaje magistar inženjer računarstva i zapošljava se u firmi Siemens Covergence Creators kao programer.
– Već u tom periodu počinjem s razvojem igara u privatne svrhe, iz zabave, ali ništa drastično. Počinjem upoznavati tehnologije koje se koriste u svijetu razvoja igara. U međuvremenu prelazim u firmu Ericsson Nikola Tesla. U tom periodu sam svoje slobodno vrijeme koje sam provodio igrajući igre počeo provoditi programirajući i učeći nove tehnologije. Igrice su, naravno, i dalje bile dio moje rutine, ali u nešto manjem omjeru. Ponekad se znalo dogoditi da praktički provedem noć programirajući i sutradan odem direktno na posao – veli.
A onda se zakotrljala priča s Ubisoftom. Iako se odlučio prijaviti za poziciju programera u Massive Entertainment, Ubisoft-ovom razvojnom studiju u Švedskoj, priznaje kako je u njegovoj glavi to izgledalo kao nemoguća misija.
– U biti, nisam očekivao odgovor uopće, iako sam se zaista potrudio da mi životopis izgleda atraktivno. Uz klasični životopis, priložio sam i platformer igricu, koja je vodila kroz moj privatni i poslovni život. Računao sam da će moj profil teško zapasti u oko uz more drugih kandidata. Ovdje ipak govorimo o svjetskoj razini, gdje se prijavljuju neki od najkvalitetnijih programera na svijetu. Na moje veliko iznenađenje, kontaktirali su me. Time je započeo proces koji je trajao iduća dva mjeseca. Proces intervuiranja je bio jako zahtjevan i odvijao se kroz nekoliko faza, gdje je zadnja faza bila razgovor na licu mjesta, u Švedskoj. Cjelokupna težina procesa zapravo ima smisla, s obzirom da Massive i Ubisoft generalno traže najbolje ljude na svijetu kako bi bili u mogućnosti i isporučiti najbolje igre. Dobio sam odgovor nakon skoro mjesec dana, i bio je pozitivan. Taj trenutak neću zaboraviti nikada, jer mi je u potpunosti promijenio život. Svo vrijeme koje sam proveo učeći je odjednom počelo imati smisla. Nakon nešto manje od dva mjeseca sam i službeno preselio u Malmö, grad na jugu Švedske, kako bi počeo raditi na svom poslu iz snova – priča 27-godišnjak.
Od preseljenja u Švedsku prošlo je godinu dana. Odluka mu je, kaže, s jedne strane bila teška, jer je morao napustiti svoju obitelj i prijatelje, no nije živio u iluziji da će u Švedskoj živjeti kao u raju.
– Znao sam da će biti teško i da ću morati uložiti još više energije kako bi se mogao nositi sa osjećajem da sam stranac i poslom koji od mene traži puno više nego iti jedan prije. Ipak, u svemu ovome nisam bio sam. Moja djevojka, Jelena, bila je tu kroz cijelo to vrijeme. Bez njene podrške ovo nikad ne bih mogao ostvariti – iskren je.
Osmomjesečni posjet Švedskoj na njih je ostavio izvrstan dojam, a tezu o Šveđanima kao ‘hladnim’ ljudima odlučno pobija.
– Živimo u Malmu, gradu na jugu Švedske. Nalazi se blizu Kopenhagena, glavnom gradu Danske. Vlakom se do njega preko mosta može doći za 20 do 30 minuta, i tamo se često odlazi na izlete. Dosta ljudi živi u Kopenhagenu, a radi u Malmu i obratno. Što se tiče jezika, i Jelena i ja smo završili najniže nivoe švedskog u školi jezika. I dalje nismo sposobni sastavljati kompleksne rečenice, ali razumijemo većinu toga što ljudi govore. U mom slučaju je to još malo teže, jer se u firmi službeno priča engleski, budući da je oko 50 posto ljudi u firmi iz inozemstva. No, Šveđani su se pobrinuli i za takve scenarije. Par puta tjedno na mnogim lokacijama diljem grada se održava takozvana ‘Språkfika’ ili u prijevodu ‘kava uz priču’, naravno na švedskom. Pridružiti se može bilo tko, neovisno o predznanju – govori.
Švedski stil života
Darko je fasciniran obrazovnim i odgojnim sustavom u Švedskoj, uz sve ostale ‘blagodati’ koje ta zemlja nudi.
– Trenutno živimo u stanu, u kvartu koji se nalazi uz more i veliki park. Stanovi su generalno gledano skupi, ali odnos plaće i cijene najamnine ovdje i u Hrvatskoj je jako sličan. Jelena je također zaposlena, radi kao programerka u tvrtki Min Doktor koja se bavi pružanjem zdravstvenih usluga putem aplikacije i web-a. S dvije plaće, mogu samo reći da o financijama praktički ne moramo razmišljati. Plaće su višestruke veće od onih u Hrvatskoj. Naravno, i troškovi su generalno veći, ali je odnos plaće i troškova u odnosu na Hrvatsku puno bolji – tvrdi.
Sve to uključuje navikavanje na švedski stil života, svakodnevno bicikliranje, vožnju gradskim prijevozom, obavljanje tjedne kupovine također biciklom i tako dalje.
– Gradski prijevoz je jako dobro organiziran tako da još uvijek nismo osjetili potrebu za posjedovanjem automobila. Ovdje ljudi vikende planiraju tjednima unaprijed. Trude se iskoristiti svo slobodno vrijeme koje imaju kako bi putovali i uživali u životu. Švedsko društvo je apsolutno otvorenog tipa. U njemu su svi jednaki, neovisno o naciji, boji kože, spolu, seksualnoj orijentaciji. Ono što se uvažava je kvaliteta tebe kao osobe, neovisno o tvojim osobnim preferencijama. Ovo je društvo u kojem se svi ljudi osjećaju prihvaćeno – navodi Darko prednosti života na sjeveru.
Što se kuhinje tiče, proizvodi poput Vegete i Cedevite mogu se, dodaje, nabaviti u većini švedskih trgovina.
– Naravno da materina spiza uvijek fali, ali mi to poprilično dobro nadomjestimo. Iz rodnog kraja mi najviše fali obitelj i prijatelji. I da, vrijeme. Malmö je iznimno tmuran grad. Kiša pada gotovo svaki dan, što uključuje i zimu, kada postoje i periodi sa snijegom, ali ne traju dugo. Zimske temperature se uglavnom vrte oko nule, a ljeti to bude oko dvadesetak stupnjeva. Zime su poprilično mračne, ali su nemjerljivo bolje od onih u sjevernijim dijelovima Švedske. Nakon nekog vremena se navikneš pa i nije toliko problematična stvar – govori.
Po uredu hodaju bosi, a u pauzi za ručak igraju igrice
O poslu ima samo riječi hvale. Trenutno radi na Uplay projektu, servisu za digitalnu distribuciju igara koji igračima služi i kao platforma za socializiranje. Rad na projektu uključuje suradnju i doprinos skoro svim igrama koje Ubisoft izdaje.
– Na dnevnoj bazi komuniciram s razvojnim timovima poput Assassin’s Creed, Rainbow 6 Siege i Far Cry. Praktički radimo ono što se s njima dogovorimo, kako bi što bolje produbili igračko iskustvo. Nedavno sam bio u posjetu našem najvećem razvojnom studiju u Montrealu i upoznao ljude koje i dalje smatram svojim idolima, kao što sam ih smatrao kad sam bio dijete. To su ljudi koji osmišljavaju i svakodnevno rade na našim najvećim naslovima – ponosan je Šibenčanin koji je nedavno održao i predavanje na lokalnom fakultetu The Game Assembly, službeno drugoj najboljoj školi za razvoj igrica na svijetu.
Napredak unutar firme itekako je moguć. Radno vrijeme mu je od 9 do 18 sati, sa satom vremena pauze za ručak koju Darko iskoristi da s kolegama zaigra neku igricu.
– Broj slobodnih dana je dovoljan za provesti oko šest tjedana godišnje odmarajući. S radnim iskustvom to se i drastično povećava. Postoji čitav niz aktivnosti koje radimo na poslu, a da to nije samo rad. Imamo često druženje van radnih sati kada jednostavno volimo zgrabiti grickalice i sokove i igrati društvene igre do kasno uvečer. Generalna atmosfera na poslu je ležerna. Većina ljudi hodaju bosi po uredu, doručak je besplatan, kava i voće također. U slučaju da se ne možeš pojaviti u uredu, uvijek možeš raditi od kuće, ali se ipak preferira fizička prisutnost. Tvrtka nam također plaća za teretanu i razne druge sportske aktivnosti kao dio zdravstvenog paketa. Svaki tjedan je moguće i prijaviti se za masažu koja se također odvija u zgradi. U podrumu zgrade se nalazi mala teretana, tako da dosta ljudi preko ručka tamo odradi trening. Također imamo i tuševe koji doista služe svrsi s obzirom na teretanu i činjenicu da većina ljudi na posao dolazi biciklom – opisuje Darko atmosferu i način rada.
Dom će uvijek faliti, ali…
Strast prema igrama izrazito je važna za rad u takvoj industriji, a Darko je ima napretek. U Šibeniku je dosad bio tri puta, najviše ljeti kada su direktni letovi za Hrvatsku. Premda u svom kraju planira provoditi većinu praznika, život ipak misli nastaviti graditi u Švedskoj.
– Za sada se ne planiram vraćati živjeti u Hrvatsku. Teško je reći da je ovo konačna odluka, vrijeme će pokazati, tek je prošlo nešto više od godinu dana. Nakon što se navikneš na ovakve uvjete, teško ti je vratiti se na staro. Dom će uvijek faliti, ali to je cijena koju plaćamo kako bi radili ono što volimo i živjeli dostojanstveno – iskren je.
Otkriva kako mu je želja da Ubisoft ili neka druga veća kompanija koja se bavi razvojem igara otvori razvojni studio u Hrvatskoj.
– Mislim da u Hrvatskoj i dalje ima mnogo kvalitetnih stručnjaka kojima bi ovakav tip posla bio iznimno atraktivan. Volio bih da se u Hrvatskoj popravi generalno stanje, da se ljudima vrati optimizam i da mogu raditi stvari koje vole i od toga živjeti bez briga. Od osobnih ciljeva, stremim k tome da jednog dana radim na razvoju ‘game engine’-a. Za takvo nešto trebam još puno učiti i rasti u tehnološkom smislu, ali s obzirom na trenutni tempo učenja, nemam razloga za brigu – zaključuje Šibenčanin koji je ostvario svoj san.
